Cijene energenata na tržištima stalno variraju, oviseći o nestabilnim geopolitičkim okolnostima i događajima poput rata u Ukrajini ili sukoba na Bliskom istoku. Istodobno, stalno rastu i na računima krajnjih kupaca.
Europa već duže vrijeme traži put u održivu energetsku budućnost zelenom tranzicijom, koja, međutim, stalno nailazi na prepreke.
Osvješćavanje stanovništva, održivost gospodarstva i njegova energetska učinkovitost kao i klimatska neutralnost ključni su ciljevi Europske unije do 2050. godine, ističe energetičar Igor Grozdanić.
“Vodik postaje sve važniji energent”
Taj stručnjak koji je među prvima kod nas isticao važnost obnovljivog vodika, dodaje kako vodik postaje sve važniji energent u energetskoj tranziciji Europe pa i Hrvatske.
“Jedan od ključnih ciljeva Europske unije je do 2050. postići klimatsku neutralnost, a vodik iz obnovljivih izvora ili tzv. obnovljivi vodik ima važnu ulogu u dekarbonizaciji gospodarskog sektora, prije svega energetski intenzivne industrije i teretnog prometa. Smanjenje emisije stakleničkih plinova u tim je sektorima teško izvesti na druge načine, primjerice elektrifikacijom, pa je čisti vodik energent za ostvarenje značajnih i lokalnih i globalnih klimatskih ciljeva. Znači uz bok elektrifikaciji provodi se i širenje uporabe vodika.U tom smislu, vodik postaje sve važniji energent”, kaže Grozdanić.
On ističe da će se na vodiku graditi niskougljično gospodarstvo budućnosti. Ono bi postupno trebalo zamijeniti globalnu ekonomiju koja još uvijek počiva na fosilnim gorivima.
“Za razliku od ‘prljavih’ fosilnih goriva poput nafte i naftnih derivata, obnovljivi vodik je apsolutno čist energent jer nema ispuštanja CO2. Samo što tu čistoću zasad treba dosta platiti”, napominje.
“U tom vlaku najmanje kasnimo za Europom”
Hrvatska je prije tri godine donijela Strategiju za vodik do 2050. godine. Grozdanić smatra vodik energetskom prilikom za Hrvatsku.
“Uskakanjem u taj vlak mogli bi postati predvodnikom u regiji jer u tom vlaku najmanje kasnimo za Europom. Vodik kao energent tek je u ranoj fazi razvoja pa Hrvatska može iskoristiti tu činjenicu. On kao energent stidljivo, ali sigurno dolazi u Hrvatsku i regiju. Mi ne možemo biti europski lider, ali ako krenemo na vrijeme možemo postati regionalni lider i jedan od pokretača ozelenjavanja energetike. Obnovljivim vodikom pokrećemo i druge stvari koje pokreću društvo i gospodarstvo. S vodikom kao stupom dekarbonizacije potičemo lokalnu zajednicu i posebno energetske zadruge”, kaže.
Važnost projekta Dolina vodika Sjeverni Jadran
U Hrvatskoj se već provodi tridesetak projekata vezanih uz vodik. Do 2030. Hrvatska bi trebala dostići ciljeve od 1 posto udjela obnovljivog vodika u cestovnom prometu, 0,7 posto u zračnom te 1,2 posto u pomorskom prometu.
Hrvatska sa Slovenijom i talijanskom regijom Furlanijom-Julijskom krajinom sudjeluje u projektu Dolina vodika Sjeverni Jadran, koja bi bila prva takva međunarodna dolina vodika u Europi. Cilj je tog projekta proizvoditi 5.000 tona vodika iz obnovljivih izvora koji bi se koristio prvenstveno u prometu i industriji.
No, kao i sa svim tehnologijama u razvoju, proizvodnja vodika kao “energenta budućnosti” zasad je skupa.
Primjena u prometu, graditeljstvu, industriji
Obnovljivi vodik dobiva se elektrolizom iz obnovljivih izvora energije ili pirolizom iz otpada. Imamo sivi, tirkizni, plavi i zeleni vodik. Sivi se dobiva iz nafte i plina, tirkizni uplinjavanjem iz komunalnog otpada i biomase, plavi se dobiva iz metana u prirodnom plinu i pohranjuje pod zemlju. Nasapram njih, zeleni vodik dobiva se iz obnovljivih izvora energije poput sunca, vjetra i geotermalnih izvora,a pritom se ne ispušta ugljični dioksid u okoliš. Stoga bi primjena zelenog vodika u sferama gdje se ponajviše troše fosilna goriva – u prometu i teškoj industriji, primjerice – mogla postati ključna za dekarbonizaciju.
Iako je najrašireniji kemijski element u svemiru i treći najrašireniji na Zemlji, vodik najčešće nalazimo u spojevima poput vode i ugljikohidrata. No sve su češća otkrića nalazišta vodika u njegovom prirodnom obliku, kao slobodnog plina, poznatog i kao bijeli vodik.
Primjena vodika, ističe Grozdanić, moguća je i u energetici, graditeljstvu i industriji, pogotovo u proizvodnji mineralnih gnojiva.
“Najveći problem je cijena”
Takav vodik može se transportirati u tekućem ili plinovitom stanju cjevovodima ili kamionima. Pritom ga, dodaje Grozdanić, izuzetnim energentom čini to što mu se pritom ne mijenja kemijska struktura, a time ni jačina.
“Uz vodik se bolje iskorištavaju i dolaze u prvi plan i ostali energenti iz obnovljivih izvora poput biometana, geotermalni izvori i solarni sustavi. Dokazano je da se poticanjem vodika u prometu povećava uporaba biometana kao odlična nadopuna. Već ima primjera da autobusni ili željeznički prijevoz za svoj pogon koriste obnovljivi
vodik”, objašnjava ovaj energetski stručnjak.
Na pitanje dokle je Hrvatska došla s vodikom kao energentom, Grozdanić ponavlja da se zasad “stidljivo” provblači kroz energetiku i gospodarstvo.
“Postoje neki startupovi i pilot-projekti. S njima se bave tvrtke kao što su INA, Gitone, Dok-ing, a sprema se njime baviti dosta malih i srednjih tvrki poput Turbomehanike, Enerkona i SCAN-a. Grad Ludbreg je dosta napredovao po tom planu kao i na planu energetske tranzicije, a i Vinkovci pripremaju lijepe projekte na istoku Lijepe naše. Dalmacija se priprema kroz projekte na moru, a Grad Zagreb u javnom prijevozu. Najveći problem je cijena, a i po pitanju regulative još smo previše konzervativni. Nemamo svijest o održivosti, a najviše me smeta što nam treba dosta vremena da se mentalno priviknemo na bolje i razvojno kvalitetne projekte”, naglasio je Grozdanić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!