Europa se rješava ruskog plina: Mogla bi upasti u novu skupu zamku

Neposredno prije ruskog napada na Ukrajinu, 2021. Europa je oko 50 posto svog prirodnog plina uvozila iz Rusije, uglavnom putem plinovoda. Nakon ruske invazije 2022. Europljani su brzo počeli smanjivati ovisnost i u tri godine su potrošnju ruskog plina smanjili za dvije trećine, piše Deutsche Welle.

Istodobno, Europa se počela sve više oslanjati uvoz ukapljenog plina i to prije svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Taj je plin nakon invazije dobio nadimak „plin slobode" i stalno se povećava njegov prijevoz preko Atlantika stalno povećava zahvaljujući mreži novih terminala u državama EU.

Do 2025. oko 57 posto uvoza LNG-a u EU stizalo je iz Sjedinjenih Država, gotovo četiri puta više nego 2021. Prema analizi Instituta za energetsku ekonomiku i financijsku analizu (IEEFA), taj bi udio do 2030. mogao narasti i na 80 posto. SAD prije 2016. nije izvozio plin jer su zalihe bile namijenjene domaćem tržištu, no danas je postao najveći svjetski dobavljač LNG‑a.

Američki plin je najskuplja opcija

Plin će još neko vrijeme ostati dio europske energetske tranzicije, a većina plina u Europu stiže iz Norveške putem plinovoda. No analitičari upozoravaju da bi nagli rast uvoza američkog LNG-a mogao ugroziti planove o energetskoj neovisnosti i sigurnosti.

IEEFA u svom izvješću navodi da pretjerano oslanjanje na američki LNG „proturječi“ planu REPowerEU iz 2022., koji nastoji okončati ovisnost o ruskim fosilnim gorivima „uštedama energije, diversifikacijom izvora i ubrzanim prelaskom na čistu energiju“.

Osim toga, rast američkih isporuka nije u skladu s ciljem EU‑a da energija bude jeftinija. „Američki LNG najskuplji je za europske kupce, ali europske tvrtke svejedno potpisuju ugovore“, kaže Ana Maria Jaller-Makarewicz, glavna europska analitičarka IEEFA‑e i autorica izvješća o rastu energetske ovisnosti EU‑a.

Među tim ugovorima je i sporazum novoosnovanog poduzeća Atlantic‑See LNG o opskrbi jugoistočne Europe, a moguće i Ukrajine, američkim LNG‑om. Plin bi se dopremao preko grčkih terminala i regionalnog „Vertikalnog plinskog koridora“.

Prema podacima agencije Reuters, predstavnici grčkog poduzeća 24. veljače sastaju se s američkim dužnosnicima kako bi osigurali do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje u idućih 20 godina za opskrbu središnje i istočne Europe. Atlantic‑See LNG već je potpisao dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom, jednim od najvećih američkih izvoznika LNG-a u EU.

Trumpova „energetska dominacija"

Još 2023. njemačka državna tvrtka Securing Energy for Europe – nekadašnji Gazprom Germania – potpisala je dvadesetogodišnji ugovor s Venture Globalom o uvozu milijuna tona LNG-a godišnje iz njihovih postrojenja u Louisiani.

Direktor Venture Globala Mike Sabel izjavio je da je „zahvalan na snažnom vodstvu predsjednika Trumpa" i svima „s obje strane Atlantika" koji podupiru trgovinu američkim LNG-om.

Predsjednik SAD‑a Donald Trump promovirao je politiku američke „energetske dominacije“ i u srpnju 2025. dogovorio trgovinski sporazum između EU‑a i SAD‑a kojim se Europa obvezuje da će do 2028. godišnje kupovati američkih energenata – ukapljenog plina, nafte i nuklearnog goriva – u vrijednosti od gotovo 630 milijardi eura (750 milijardi dolara).

„Taj je sporazum prisiljava Europu kupovati sve više američke energije“, kaže Jaller-Makarewicz i upozorava da će, kad bude formaliziran, dodatno povećati rizik „geopolitičke ovisnosti visokog rizika“ o američkom LNG‑u.

IEEFA u svom izvješću zaključuje: „Sporazum u praksi veže energetsku opskrbu EU‑a uz jednog dobavljača, čime se dovodi u pitanje energetska sigurnost i ugrožavaju planovi za smanjenje potrošnje plina.“ A kad EU krajem 2027. potpuno zabrani uvoz ruskog plina, potražnja za američkim plinom bi mogla čak još biti veća.

Monopol jednog umjesto monopola drugog

Već kad je Europski parlament u prosincu glasao za postupno ukidanje uvoza ruskog plina i nafte, stručnjaci upozoravaju da sama obustava uvoza iz Rusije ne znači automatski i veću raznolikost u opskrbi. „Diversifikacija ne može značiti zamjenu jednog dominantnog dobavljača drugim“, rekao je Raffaele Piria, viši suradnik berlinskog instituta Ecologic. „Europi treba jasna definicija diversifikacije i strategija usklađena s današnjim geopolitičkim okolnostima.“

Jer odnosi EU i SAD nipošto nisu više tako dobri: tu su i prijetnje carinama državama EU‑a koje odbijaju njegove zahtjeve u vezi s aneksijom Grenlanda tako da se i Bruxelles počeo pitati, koliko je mudro osloniti se na američki plin. „U ovim burnim geopolitičkim vremenima, Europa mora ostati snažna i jedinstvena i težiti neovisnosti. To znači udvostručiti ulaganja u čistu, sigurnu i domaću energiju“, poručio je povjerenik Europske komisije za energetiku i stambenu politiku Dan Jorgensen na summitu Sjevernog mora u Hamburgu krajem siječnja.

I druge izvore i drugu energiju

Na summitu je dogovoren i „Zajednički pakt o ulaganju u pučinske vjetroelektrane“, uz još nekoliko mjera usmjerenih na postizanje čiste i neovisne energije u EU‑u.

Jorgensen je također rekao da bi Europa trebala nabavljati mnogo više plina iz drugih zemalja kao što su Kanada, Katar ili Alžir. „Smjer europske energetske politike mogao bi se promijeniti“, ističe Jaller-Makarewicz. „Ako EU ostane čvrst u namjeri da potrošnju plina zamijeni čistim izvorima energije, potražnja će padati.“

U takvim okolnostima mogli bi i propasti postojeći dogovori o američkom LNG-u, temeljeni na memorandumima o razumijevanju – formalnim ali pravno neobvezujućim sporazumima.

U međuvremenu je više od 120 europskih i međunarodnih organizacija civilnog društva poslalo pismo čelnicima EU‑a s pozivom da prekinu pregovore o trgovinskom sporazumu EU‑SAD koji Europu trajno veže uz američki izvoz energije.

U pozivu na „smanjenje ovisnosti o američkim fosilnim gorivima u znak solidarnosti s onima koji su ugroženi Trumpovim fosilnim imperijalizmom" podsjeća se i na nedavni napad na Venezuelu i Trumpova težnja prisvojiti Grenland.