Koje europske zemlje su imale najveći rast BDP-a? Na vrhu jedna u kojoj živi veliki broj Hrvata

U 2025. godini realni bruto domaći proizvod (BDP) Europske unije porastao je za 1,5%. To je više u odnosu na 1,1% zabilježenih 2024., prema podacima Eurostata.

Koje su zemlje zabilježile najveći rast realnog BDP-a? I koji faktori objašnjavaju velike razlike u rastu diljem Europe?

Irska je jasan izuzetak s rastom od 12,3%, što stručnjaci povezuju s prisutnošću velikih multinacionalnih kompanija u toj zemlji.

„Rast irskog BDP-a u potpunosti je odvojen od onoga što se stvarno događa u Irskoj. U potpunosti ga pokreću računovodstvene prakse velikih, uglavnom američkih multinacionalnih kompanija i njihovih podružnica u Irskoj“, rekao je Jacob Funk Kirkegaard, viši suradnik instituta Bruegel, za Euronews.

Osim Irske, još dvije otočne članice EU-a, Malta i Cipar, zabilježile su visoki rast od 4%, odnosno 3,8%.

Sjeverna Makedonija (3,5%), Hrvatska (3,2%) i Bugarska (3,1%) također su ostvarile rast veći od 3% u realnim uvjetima, što znači da su podaci očišćeni od utjecaja inflacije.

„Općenito gledano, podaci pokazuju očekivan trend – siromašnije zemlje rastu brže od bogatijih. To je normalno jer takva gospodarstva brže akumuliraju kapital i preuzimaju tehnologiju“, rekao je Miguel León-Ledesma sa Sveučilišta u Exeteru.

Španjolska na vrhu, Njemačka na dnu

Među četiri najveća gospodarstva EU-a, Španjolska je zabilježila najveći rast realnog BDP-a od 2,8%, dok je Njemačka imala najniži rast od svega 0,2%.

Njemačka dijeli posljednje mjesto s Finskom (0,2%) među 32 europske zemlje za koje su dostupni podaci.

Italija je također blizu dna s rastom od 0,5%, dok je Francuska zabilježila umjeren rast od 0,8%.

Kirkegaard ističe utjecaj „trajnih posljedica drugog kineskog šoka“ na gospodarski rast. Riječ je o snažnom porastu kineskog izvoza na globalnoj razini.

„To znači da tradicionalne europske izvozne sile, prije svega Njemačka, u manjoj mjeri Italija, ali i neke druge sjevernoeuropske zemlje, osjećaju posljedice toga“, rekao je.

Dodao je kako nije iznenađujuće da je Njemačka posljednjih godina među najslabijima među velikim gospodarstvima eurozone, što je bitno drugačije nego prije deset godina.

S druge strane, španjolski model rasta relativno je zaštićen od učinaka kineskog šoka.

„Španjolska vlada također vodi vrlo otvorenu imigracijsku politiku, pa broj stanovnika i radno sposobnog stanovništva brzo raste, što dodatno potiče gospodarski rast“, dodao je.

Rast stanovništva kroz migracije u Španjolskoj

León-Ledesma ističe da se velik dio rasta u nekim gospodarstvima ostvaruje kroz rast zaposlenosti.

Produktivnost – odnosno proizvodnja po radniku ili po satu rada – stagnira u nekim velikim gospodarstvima, što implicira i stagnaciju plaća.

„U Španjolskoj, koja je na papiru najuspješnije veliko gospodarstvo EU-a, proizvodnja po radniku pala je za 0,3%, dok je proizvodnja po satu rada porasla tek 0,4%“, rekao je.

Dodao je i da je broj stanovnika značajno porastao zahvaljujući migracijama, što utječe na BDP po stanovniku.

Prema projekcijama OECD-a, španjolsko gospodarstvo će 2026. realno porasti za 2,2%.

To bi bio najveći rast među pet najvećih europskih gospodarstava, znatno ispred Ujedinjenog Kraljevstva s 1,2%.

Kirkegaard navodi da je snažan rast turizma u Španjolskoj dodatno potaknuo gospodarstvo, što je trend vidljiv i u drugim mediteranskim zemljama.

Italija je, slično kao i Španjolska, značajno profitirala od programa NextGenerationEU, paketa EU-a za oporavak nakon pandemije.

No, istodobno je osjetila i dio negativnih posljedica kineskog izvoznog pritiska na globalnim tržištima.

Za Francusku je naglasio da, unatoč političkoj nestabilnosti, pokazuje iznenađujuću otpornost.

Različiti trendovi u nordijskim zemljama

Dok je Danska zabilježila snažan rast od 2,9%, ostale nordijske zemlje imale su slabije rezultate, pri čemu je Finska na samom dnu.

Švedska (1,5%) je na razini prosjeka EU-a, dok su Island (1,3%) i Norveška (1,1%) ostvarili niži rast.

Imaju li građani koristi od rasta?

Podaci o rastu ne odražavaju nužno stvarne životne uvjete kućanstava, koji se bolje mjere BDP-om po stanovniku.

Kirkegaard ističe da velik dio rasta u Španjolskoj dolazi zbog povećanja broja stanovnika.

„To se ne mora nužno pretvoriti u veće prihode za pojedince. Ljudi mogu imati iste plaće i prihode, pa taj rast zapravo ni ne osjećaju. Postoji rizik da ukupni BDP raste zbog većeg broja stanovnika, dok se stvarni dohodak po osobi smanjuje“, zaključio je.