Ferrari je jedan od rijetkih brendova koji je ostao dosljedan svojoj filozofiji poslje provedenih pola stolječa na svjetskom tržištu. Od početka, proizvodio je automobile za utrke, ali u isto vrijeme izuzetno lijepe i ekstravagantne zvijeri u pitomom odijelu.
Zapravo se radi o vozilu kojemu je cilj da bude za sekundu, a ako može i za dve, ispred konkurencije poslje svakog kruga, i taj pravac, uspjeo je da zadrži do današnjih dana. Crveni Ferrarijevi automobili, ponos svih Talijana, su uvijek bili brzi, uglađeni i orginalni, ali i jako skupi, jednom rječju perfektni.
Od starta su postavili mjerila drugima, pa i danas predstavljaju uzor, svima. Ferrari je luda stvar na ogromnim točkovima koja svog vlasnika podtiče da prekorači sve limite. Jer onaj mali crni konjić na haubi, kao zaštitni znak, je samo privid stvari, jer se iza sjedišta zapravo krije prava ergela od 300, 400 pa i preko 500 divljih konja, koji se oglašavaju vrlo bučno, sirovo i nude više nego uvjerljiva ubrzanja, koja svakog manje više normalnog čovjeka okupaju hladnim znojem prvim pritiskom papučice gasa, u dovoljnoj količini, da ne prijmeti da mu se ruke dobrano tresu, od straha ili uzbuđenja, pa zar je to važno?
Ferrari je automobil, spreman da zvjerskom snagom i svojim nježnim linijama namami kupca u svoja, po pravilu seksi, crna kožna sjedišta, i da mu pruži potpuno drugačiji pogled na eksluzivne automobile, u kojima često nema mjesta komforu, gde je samo bitno biti brži od svih ostalih, uz zaglušujuću buku.
Ferrari je po svemu drugačiji od svega ostaloga na četiri kotača, pa i po načinu na koji komunicira sa svojim vlasnikom. Zvuk motora je nešto posebno, glazba za uši, kako kažu poklonici potrebe da se svaki decibel koji agregat proizvede vjerno prenese do uha vozača, pri tome ta grmljavina dolazi od nazad, jer je motor po pravilu centralno smješten, odmah iza, ili bolji reći tik uz sjedišta.
Kako bi raspored mase bio bolji, a samim tim i stabilnost, ali i kako bi ste što bolje osetili puls vaše zveri. Kažu, Ferrari ima dušu, možda u tome ima i istine a možda je nešto drugo po sredi, na primer strah za životom, kada spoznate da ovoj crvenoj napravi nije nikakav problem da dosegne 300 km/h. A ta brzina za Ferrari nije nikakav limit, sve zavisi koji model odaberete, onaj za granično normalne zaljubljenike, ili onaj koji je namenjen vozačima koji su odavno sišli s uma, da li zbog toga što su spremni da izdvoje i 500.000 eura za primerak star 20 godina, ili zato što žele da se poigravaju sa ergelom od 500 konja!
Ali gledajući iz nekog drugog ugla to i ne izgleda uvek baš tako, jer Ferrari često vredi više i od suvog zlata, jer cene nekih retkih modela svakim danom sve više rastu, tačno tako, kako raste broj bogatih zaljubljenika u možda, najbolji automobil sveta, njegovo veličanstvo Ferrari!
Tim Ferrari osnovao je Talijan, Enzo Ferrari 1929.godine u Modeni, i sve do 1940.godine je bio u sklopu Alfa Romea. U početku je isporučivao komponente avio industriji. Sve dok kompanija nije 1943.godine. preseljena u Maranello, tada temelj proizvodnje postaju snažni motori. Tokom II svetskog rata, tvornica 1944.godine srada u bombardiranju, i obnovljena je 1946.godine. Prvi Ferrari, model 125S ugledao je svjetlo dana 1947.god i poslje mjesec dana takmičenja pobjeđuje. Još tada je bilo jasno da će Ferrari vrlo brzo zavladati stazama širom svjeta, i da će postati poznat po svojim bolidima, obojenim u žarko crvenu boju sa crnim konjićem koji se propinje, kao zaštitnim znakom, koji je inače na nos Ferrarija, došao sasvim slučajno. Radi se o znaku čuvenog talijanskog pilota iz I svetskog rata, Francescu Barraci.
Nakon utrke u Ravenni 1923.godine, grofica Paolina Barraca, majka spomenutog heroja, predložila je Enzu da na svoje automobile stavi znak njenog sina, kako bi mu doneo sreću.
Enzo je prihvatio ponudu, i po prvi put se taj znak pojavljuje 1929.godine na žutoj podlozi (boji Modene). Konjić, kao zaštitni znak Ferrarija pojavljuje sa na bolidima prvi put 1932.god. na trci u Belgiji, Spa 24h, na kojoj pobeđuje. Pedesetih godina, Ford pokušava da preuzme Ferrari, ali bez uspjeha. Amerikanci su zatim pokušali da ga pobjede na trkačkoj stazi, ali bezuspješno, osim jednom na utrci 24h, kada su Ferrarijevi bolidi zakazali.
Ferrari stil
Svi automobili čuvene talijanske kuće imali su nesvakidašnji dizajn, sportski ali elegantan, počevši od starih modela 166 iz 1948.godine, u verziji Barcheta MM, ili kupe inačice 166 C. Od samog početka u modelu 125 bilo je to stroj sa 12 cilindara u V rasporedu, koji su bili pod uglom od 60, zapremine od 1.5 litara i 100 KS. Pogon je uvijek bio na zadnjim kotačima.
Motor je iz godine u godinu, od modela do modela bio veće zapremine, i naravno snage, ali suština je ostala ista, 12 cilindara sportski navijenih! Tek kasnije su se pojavili modeli sa samo 8 cilindara, ali su čak i oni zadržali sve ono što Ferrarijeva filozofija propagira. Modeli poput Dina 206, 308, Daytone, 288 GTO, Tesstarose, 550 & 575 Maranello, 456, a posebno super brzih F40 i F50 u koje je prenesena Ferrarijeva tehnologiju iz Formule 1, predstavljaju san svakog ozbiljnog i razumije se prije svega bogatog kolekcionara automobila.
Oni su nešto što se jednostavno mora imati, pri tome je cijena često sasvim sporedna. Meni najdraži model, 612 Scaglietti, predstavlja remek djelo Made in Ferrari, pa iako je njegov 5.7 litreni V12 motor od 540 KS premješten naprijed, kako bi na zadnjim sjedalima gospoda imala dovoljno mesta, ipak je to ostao punokrvni Ferrari, pa makar bio i sa četiri sjedišta. Sekvencijalni mjenjač sa komandama na volanu, koji je preuzet sa Ferrarijevog bolida iz F1, za čijim je volanom živa legenda poput i samog Ferrarija, Michael Schumacher.
Pri tome ne morate biti Šumi da biste ovaj Scaglietti vozili brzo, potrebno je samo da pritisnete papučicu gasa, i on će vas katapultirati do stotke za 4,2 s. Maksimalna brzina je sasvim u skladu sa svime gore navedenim, 315 km/h, a i cijena mu je prilično u Ferrarijevom stilu, 240.000 eura! Godišnje se proda preko 3.000 Ferrarija, od toga veći dio u Americi. Prodaje se u svim industrijski razvijenim zemljama, ali i arapskim državama bogatim naftom, jer i šeici vole brzu vožnju, i naravno ne pitaju za cijenu a kamoli za potrošnju, to je za njih samo dobra šala! Pa i ako ima bržih i skupljih mašina, teško je da ima savršenijih, jer Ferrari je jedan, a ostali su samo obični automobili.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
