Tri intrigantna naslova na 17. Festivalu svjetskog kazališta

Kultura 02. ruj 201913:15 > 13:18
Pixabay (ilustracija)

Festival svjetskog kazališta (FSK) zagrebačkoj će publici u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu od 25. rujna do 1. listopada predstaviti tri produkcije vodećih europskih redatelja, koje je intendantica Dubravka Vrgoč najavila u ponedjeljak kao najbolje od najboljeg protekle europske i svjetske sezone.

To su “Lomeći valove” Larsa von Triera, produkcija Les Théâtres De La Ville De Luxembourg u režiji luksemburške glumice i redateljice Myriam Muller; “Neprijatelj naroda” istaknutoga njemačkog redatelja Thomasa Ostermeiera, te projekt “Nachlass” kazališne trupe Rimini Protokoll u režiji Stefana Kaegija.

Festival svjetskog kazališta ove se godine održava 17. put, a u dosadašnjih je 16 godina u Zagrebu predstavio više od šezdeset velikih europskih i svjetskih kazališnih skupina, kroz koje su svoju estetiku i viđenje kazališta zagrebačkoj publici prikazali svi redatelji koji su tijekom ta dva desetljeća ucrtali smjerove i odredili izgled europskog pa i svjetskog teatra, rekla je Vrgoč na konferenciji za novinare u HNK-u Zagreb.

Tri predstave 17. FSK-a najbolje su od najboljega ovogodišnje europske i svjetske produkcije, napomenula je, “specifične po tome što na neki način upućuju na neke nove trendove, te su zapravo označile teatar u prošloj sezoni”.

Odabrani su naslovi žanrovski, po senzibilitetu i po estetici različiti, a “kao poseban biser” u programu umjetnički ravnatelj Ivica Buljan izdvojio je predstavu berlinskog kazališta Schaubühne “Neprijatelj naroda”, dramu velikog nordijskog pisca Henrika Ibsena koju Thomas Ostermeier čita iz perspektive suvremenosti.

Komad, koji je na repertoaru 1. listopada, problematizira političke, društvene i ekološke teme omogućujući publici sudjelovanje u raspravi koja miješa stvarnost i fikciju – glumci se obraćaju publici tražeći njihovo mišljenje o postavljenim suvremenim problemima.

“To je istodobno jedna globalna žalopojka i kritički pogled na svijet, kazališni užitak i intelektualni poticaj, predstava koja prikazuje Ostermeiera i njegov vrhunski ansambl u fantastičnoj glumačkoj formi. S jedne strane publika uživa u fikcionalnom, u samoj priči, prikazujuću svu Ibsenovu narativnu raskoš, a s druge je riječ o potpuno suvremenom performansu za koji se čini da je napisan danas, za suvremenu publiku”, rekao je Buljan.

Preostale dvije predstave više su vezane uz komorniji pogled na ljudsku intimu, napomenuo je Buljan. Komad “Lomeći valove”, scensku verziju teksta koju je Lars von Trier sa suradnicima napravio 25 godina nakon istoimenog filma, na pozornici zagrebačkoga HNK izvest će 28. rujna nacionalni teatar iz Luksemburga.

U adaptaciji Vivian Nielsen i režiji Myriam Muller ta je predstava pokušaj ispitivanja klasika koji je snažno utjecao na formiranje umjetničkog senzibiliteta u svijetu, rekao je Buljan, predstava koja nudi “kazališno dvostruko intrigantnu temu i specifičnu vrstu melodrame”.

Kao vrlo specifičan Buljan je najavio projekt dokumentarnog kazališta Rimini Protokoll “Nachlass”, u kojemu redatelj Stefan Kaegi, scenograf i kipar Dominic Huber, zajedno sa sineastom Brunom Devilleom i dramaturginjom Katjom Hagedorn, propitkuju temu smrti u suvremenom svijetu.

Predstava koju je producirao Theatre de Vidy iz Lausanne, najavljena je kao “instalacija koja svjedoči o fenomenu smrti, dokumentarističko svjedočanstvo transformirano u umjetnički jezik”.

U doba neoliberalizma, smrt više nije samo intimni čin nego je u isto vrijeme preispitivanje ekonomskih, zdravstvenih i društvenih okolnosti u kojima neka osoba umire, pojasnio je Buljan, pa tako nije isto umirete li u zemlji razvijenog zdravstvenog i socijalnog sustava kao što je Švicarska ili u nekoj zemlji trećeg svijeta.

Surađujući s različitim institucijama koje se bave palijativnom skrbi, članovi skupine pripremili su dokumentarne materijale na temelju kojih su napravili različite mini performanse-instalacije koji publici, koja se kružno kreće kroz prostor sastavljen od devet soba, kazališnom čarolijom “daju jednu zatvorenu sliku”.

“Riječ je o dokumentarnom teatru u kojemu se ne bježi od emotivnosti i empatije, izlazi se iz okvira teorije, i ulazi u jedan puno složeniji i emotivno kompleksniji odnos s publikom”, kazao je Buljan. Predstava će se najvjerojatnije igrati 25. rujna u Muzeju suvremene umjetnosti.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.