Pola stoljeća od legendarnog Wish You Were Here - mnogima najdražem albuma Pink Floyda

Glazba kao ogledalo tuge i gubitka

Album otvara monumentalna skladba „Shine On You Crazy Diamond”, posveta Sydu Barrettu – vizionaru i osnivaču benda koji se, zbog psihičkih problema, prerano povukao iz glazbenog svijeta. Klavijature Richarda Wrighta i gitara Davida Gilmoura prenose osjećaj tuge, nostalgije i nemoći da se promijeni ono što je izgubljeno.

Naslovi poput „Welcome to the Machine” i „Have a Cigar” oslikavaju industriju zabave kao hladan i ciničan mehanizam koji lomi pojedince obećanjima o slavi i bogatstvu, dok u pozadini potiče sumnju i razdor. Ironija sudbine je da su i sami Floydi nekoliko godina kasnije upali u zamke industrije i međusobnih sukoba koji su ih trajno obilježili, piše Ravno do dna.

Između iluzije i stvarnosti

„Wish You Were Here” je više od albuma – to je meditacija o prijateljstvu, gubitku i kompromisima koje donosimo zbog egzistencije. U isto vrijeme, to je i suptilna poruka o svijesti da se povratak u mladost i bezbrižnost više nikada neće dogoditi.

Glazba koja traje

Na koncertima Pink Floyda i njihovih članova, pjesme s ovog albuma uvijek zauzimaju posebno mjesto. Autor teksta prisjeća se Gilmourovog nastupa u pulskoj Areni prije deset godina, kada su „Wish You Were Here” i „Shine On You Crazy Diamond” izazvali zajedničko sjećanje publike na Syda Barretta, Richarda Wrighta i sve drage ljude koji više nisu s nama, piše Ravno do dna.

Nasljeđe albuma

„Wish You Were Here” i danas ostaje jedno od najemotivnijih glazbenih svjedočanstava o prolaznosti, prijateljstvu i cijeni uspjeha. Pedeset godina nakon izlaska, album i dalje podsjeća na pitanje koje ne gubi snagu: koliko smo spremni žrtvovati sebe da bismo opstali u svijetu koji ne prašta?