Ako i vi tražite domaće proizvode kao što su jaja, kupinovo vino, mandarine, kesteni, suhomesnati proizvodi - dovoljno je pretražiti objave u raznim studentskim grupama na Facebooku koje funkcioniraju kao besplatna prodajna platforma oko koje se ne treba truditi previše.

MojFaks je odlučio pronjuškati o kakvim se proizvodima radi, koliko ih je lako ili teško prodati i zbog čega se studenti odluče na ovaj način ‘podebljati’ svoj poslovično skromni budžet…

“Besplatni oglasi oko kojih se ne treba previše truditi”

Prodaja domaćih proizvoda u studentskih domova i oglašavanje na Facebooku u zadnjih su nekoliko godina u porastu, ako je suditi po broju bojavljenih oglasa i iskazima naših sugovornika. Zaraditi se može dobro, ali i to ima svoju cijenu. Naime, što više prodajete, morate biti bolje organizirani zbog čega neki studenti ipak odustanu jer uz obaveze na fakultetu ne stignu raditi i ovaj posao. “Prodaja je išla jako dobro… O interesu dovoljno govori to da nakon prvog oglasa i probnih, kao, 100 kg, sve odlazi za manje od pola sata. U narednih par sati su se narudžbe popele na preko 400 kg. U početku je bilo iznimno zanimljivo, nabaviš vagu i udri, ali nekako je organizacijski zahtjevalo veliki angažman. Čuj, treba svima javiti, svakome spakirati od 2-30 kg (pojedinačne narudžbe) i to sve izvesti u što kraćem roku. Prodaja je fora, samo ipak zahtjevan organizacijski pothvat…”, objašnjava nam još jedan sugovornik koji prodaje domaće mandarine.

Oglasi su besplatni, a za dostavu studenti ‘trgovci’ najčešće ne moraju izaći iz sobe ili okružja studentskog doma. “Vrlo je lako naći oglase, samo se treba potražiti malo po studentskim grupama. Prodaja ide dovoljno dobro za moje pojmove, pogotovo ako redovno objavljujete oglase za prodaju. Nakon nekog vremena, stvorite si krug kupaca kojima se sviđa proizvod pa vas oni direktno kontaktiraju kada ga žele još. Odlučila sam se za ovaj način prodaje prvenstveno zato što je jednostavan – sve što trebam napraviti je postaviti oglas na Facebooku i ljudi se vrlo brzo jave.

Većinom su to studenti koji žive u domu ili u blizini, pa se lako i brzo dogovorimo za lokaciju na kojoj ćemo se sastati i najčešće ne moram ni odlaziti izvan doma. Ako se potrudite, ne treba dugo. Stvarno ovisi koliko često obnavljate oglas na Facebooku. Kada sam prvo počela, stavila bih oglas otprilike svakih mjesec dana i u tom bi roku prodala sav med koji sam ponijela sa sobom u Zagreb (otprilike 20 teglica)”, rekla je sugovornica koja prodaje med.

Bez oglašavanja na grupama društvenih mreža ovaj bi posao bio nemoguć! “Prodaja po domovima je dobra isključivo zato jer postoji grupa na Facebooku koju sadašnji (pa čak i neki bivši stanari) redovito prate i tako se uvijek možete besplatno reklamirati za velik broj ljudi. Bez grupe to ne bi bilo moguće jer je oglašavanje unutar i okolo zgrade doma zabranjeno”, istaknula je jedna od sugovornica koja prodaje džemove.

Ovo je prilika da vas primijete i neke veće ‘ribe’. Neki od naših sugovornika dobili su i ponude većih trgovina koje su željele otkupiti proizvode koje su nudili. “Imao sam i jednu ozbiljnu ponudu za otkup veće količine od jedne trgovine u Zagrebu koja prodaje neretvanske proizvode”, pohvalio se jedan sugovornik.

“Cijene su jeftinije nego drugdje, a možete naći sve što vam padne na pamet”

Ako u obzir uzmemo da dobar dio studenata ipak pristiže iz manjih mjesta na studij u Zagreb, studentski domovi plodno su tlo razmjene dobara i trgovine domaćim proizvodima. Kako nam je to drugi sugovornik objasnio, “većina studenata još uvijek je u doticaju s domaćom hranom. Nerijetko na studij dolaze iz ‘provincije’, odnosno seoskih domaćinstava koja još uvijek proizvode dobar dio hrane za vlastite potrebe, a višak nastoje prodati. Prodaju se uglavnom med i prozvodi od meda, razni alkoholi i likeri (prednjače rakije i vina), orašasti plodovi itd.”

Razlozi zbog kojih se studenti odlučuju za ovakav način punjenja budžeta su raznoliki! Dok su neki na taj način odlučili uštedjeti novac “za Work and travel u USA”, neki prodajom pomažu svojim roditeljima: “To je bio period kada sam odlučio mami pomoć, pa prodat domaća jaja, međutim sada to više ne radim. Moguće je kupiti, čak dapače studenti više traže domaće, prodaja je išla odlično bilo je puno ponuda i upita. Najveća količina, hmm, recimo od 50 jaja koje sam donio od mame, sve se prodalo u roku 3 dana, najviše sam prodavao iz razloga da mami pomognem dodatnim prihodom.”

Prodaja obiteljskih proizvoda na Facebooku predstavlja još jedan “način na koji obitelj prodaje te proizvode”, a jednome od naših studenata prodaja pomaže u sakupljanju novca za plaćanje doma.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.