Neke živtoinjske vrste i dalje trpe posljedice testiranja nuklearnog oružja polovicom 20. stoljeća, kao i nuklearne katastrofe u Černobilu.
Malo je savršenijih staništa za morske kornjače od hladne pacifičke vode oko zelenog atola Enewetak, na pola puta između Australije i Havaja.
To područje bi bilo savršeno da nema radijacije koja ga prožima. Nakon što su zauzeli atol tijekom Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države tamo su 43 puta testirale nuklearno oružje, a zatim su dobiveni radioaktivni otpad zakopale u betonsku grobnicu koja je u međuvremenu počela curiti.
Sada su znanstvenici otkrili nuklearni potpis otpada u oklopima morskih kornjača koje žive u okolnim vodama, čineći kornjače jednom u nizu životinja koje su pogođene globalnom nuklearnom kontaminacijom.
Od tropskih oceana do šuma Njemačke i planina Japana, radijacija uzrokovana nuklearnim pokusima i katastrofama pojavljuje se u fauni diljem svijeta. Iako radijacija ovih životinja općenito ne prijeti ljudima, one su dokaz nuklearnog naslijeđa čovječanstva, prenosi National Geographic.
“To je priča o upozorenju”, kaže Georg Steinhauser, radiokemičar s Tehnološkog sveučilišta u Beču i stručnjak za radioaktivnost životinja. “Priroda ne zaboravlja.”
Morske kornjače atola Enewetak
Velik dio svjetske radioaktivne kontaminacije dolazi od testova koje su provele svjetske sile koje su se utrkivale u razvoju moćnog oružja tijekom 20. stoljeća. SAD je testirao nuklearno oružje od 1948. do 1958. na atolu Enewetak.
SAD je 1977. počeo čistiti atol od radioaktivnog otpada, od kojeg je većina zakopana u betonu na jednom od otoka. Istraživači iz studije o nuklearnim potpisima kornjača nagađaju da je čišćenje poremetilo kontaminirane sedimente koji su se nataložili u laguni atola. Vjeruju da su ovaj sediment potom progutale kornjače dok su plivale ili da je utjecao na alge i morske trave koje čine velike dijelove prehrane morskih kornjača.
Morska kornjača proučavana u radu pronađena je samo godinu dana nakon početka čišćenja. Tragovi zračenja u tim sedimentima dospjeli su u kornjačin oklop u slojevima koje su znanstvenici mogli izmjeriti, kaže Cyler Conrad, istraživač u Pacific Northwest National Laboratory koji je vodio studiju.
Conrad je usporedio kornjače s “plivajućim godovima”, koristeći njihove oklope za mjerenje radijacije na isti način na koji godovi u deblu bilježe njegovu starost.
“Nisam u potpunosti shvatio koliko su ti nuklearni signali rašireni u okolišu”, kaže Conrad, koji je također proučavao kornjače sa znakovima ljudskog zračenja u pustinji Mohave, rijeci Savannah u Južnoj Karolini i rezervatu Oak Ridge u Tennesseeju. “Toliko različitih kornjača na toliko različitih mjesta oblikovano je nuklearnom aktivnošću koja se dogodila na tim mjestima.”
Divlje svinje Bavarske, Njemačka
Testiranja oružja također šire kontaminaciju izbacivanjem guste radijacijske prašine i pepela koja se naziva padalina u gornju atmosferu, gdje može kružiti planetom i taložiti se u udaljenim okruženjima.
U šumama Bavarske neke divlje svinje povremeno imaju zapanjujuću razinu radijacije. Znanstvenici su dugo pretpostavljali da su posljedica katastrofe u nuklearnoj elektrani Černobil u obližnjoj Ukrajini 1986. godine.
U nedavnoj studiji, međutim, Steinhauser i njegov tim otkrili su da do 68 posto kontaminacije u bavarskim nerastovima dolazi od globalnih nuklearnih testiranja – provedenih bilo gdje od Sibira do Pacifika. Pronalaskom “nuklearnog forenzičkog otiska” različitih izotopa cezija, od kojih su neki radioaktivni, Steinhauserov tim isključio je Černobil kao izvor kontaminacije.
Veprovi su se zarazili jedući tartufe, koji su apsorbirali radijaciju iz nuklearnih padalina koje su se taložile u obližnjem tlu.
Kad su se pojavili prvi rezultati, jedan od Steinhauserovih doktoranda rekao je: “Ovi mora da su pogrešni… Nije moguće da u divljim svinjama ima toliko oružnog cezija”, prisjeća se on. Tek nakon što su ponovno provjerili mjerenja, zaključili su da “veprovi nose puno više cezija iz starog nuklearnog oružja nego što su trebali biti.”
Sobovi, Norveška
Učinci Černobila jasno su vidljivi drugdje u Europi. Ova katastrofa poslala je radioaktivne padaline diljem kontinenta, ostavljajući radioaktivno nasljeđe koje seže do sadašnjosti. “Europa je jako zagađena Černobilom. To je naš izvor broj jedan radioaktivnog cezija”, kaže Steinhauser.
Velik dio tih padalina otpuhan je na sjeverozapad do Norveške, gdje je pao u kapima kiše. Budući da je putanja ispadanja ovisila o nepredvidivim vremenskim prilikama, “kontaminacija u Norveškoj od nesreće nije ravnomjerno raspoređena”, objašnjava Runhild Gjelsvik, znanstvenica u Norveškoj upravi za radijacijsku i nuklearnu sigurnost. “Vrlo je šareno.”
Padaline su apsorbirale gljive i lišajevi, za koje Gjelsvik kaže da su osjetljivi na padaline jer nemaju korijenski sustav i apsorbiraju hranjive tvari iz zraka. Njih su potom pojela krda sobova. Neposredno nakon nesreće u Černobilu, meso nekih sobova imalo je razinu radijacije veću od 100 tisuća bekerela po kilogramu.
Danas veliki dio kontaminiranih lišajeva je ispašen, što znači da je radioaktivnost u većini norveških sobova ispod europskog sigurnosnog standarda. Ali nekih godina, kada divlje gljive rastu u većem broju nego što je normalno, uzorci ovčetine mogu pokazati skokove do čak 2000 bekerela.
“Radioaktivne tvari koje potječu iz Černobila još uvijek se prenose iz tla u gljive, biljke, životinje i ljude”, kaže Gjelsvik.
Makakiji iz Japana
Nakon katastrofalnog taljenja nuklearne elektrane Fukushima Daiichi 2011., koncentracija cezija kod obližnjih japanskim makakija skočila je na 13.500 bekerela po kilogramu, prema studiji koju je vodio Shin-ichi Hayama, profesor na Nippon Veterinary i Sveučilište znanosti o životu.
Prema Hayaminom istraživanju, koje se uglavnom usredotočilo na uzorke tkiva sa stražnjih nogu makakija, oni su vjerojatno apsorbirali kontaminaciju jedući pupoljke i koru lokalnog drveća, kao i drugu hranu poput gljiva i izdanaka bambusa, a sve to uzima radioaktivni cezij od temelja.
Visoke koncentracije cezija, koje su se smanjile tijekom posljednjeg desetljeća, navele su Hayamu na spekulaciju da su majmuni rođeni nakon nesreće možda imali zakašnjeli rast i manje glave.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!