I dok se političke strukture pripremaju za obljetnicu neovisnosti Kosova u utorak, rijeke ekonomskih emigranata koje se žele domoći Zapada otkrivaju očajno gospodarsko stanje u zemlji.
Poliranje prigodničarskih političkih govora s jedne strane i tisuće ljudi koji se spremaju na neizvjestan put prema Njemačkoj u nadi da će ondje pronaći bolji život s druge strane obilježavaju 7. obljetnicu kosovske neovisnosti.
“Odlazimo. Što drugo možemo? Ovdje nema posla”, kaže muškarac na autobusnom kolodvoru u Prištini dok ispraća nekoga tko će preko Srbije pokušati doći do Mađarske i dalje u Europsku uniju. “Vlada je nula, ništa, samo se brinu za svoje džepove”, ističe taj čovjek iz Orahovca u središnjem dijelu Kosova i dodaje da će i on uskoro prema Njemačkoj.
Saim Rashica iz Kosova Polja također je na kolodvoru. Razmišlja o odlasku sa ženom, kćeri i sinom. “Radim kao nosač. Ako ne dobijem posao za koji sam se prijavio u kosovskoj elektroprivredi, otići ću. Već sam radio prije u Njemačkoj, četiri godine. Nemam posla, nemam novca, a moram platiti struju, vodu i grijanje”, kaže Rashica.
Ako odu, krenut će istim putem kao čak 50 tisuća kosovskih Albanaca koji su pred beznađem i siromaštvom napustili Kosovo u zadnja tri mjeseca.
Tipična ruta je najkraća, od bučnog kolodvora u Prištini, preko Srbije, do Subotice i propusne mađarske granice. Ako se probiju kroz polja i šikare, ući će u Schengensku zonu, ali će im i dalje prijetiti opasnost da ih netko uhvati i vrati natrag za nekoliko mjeseci.
Nezaposlenost je na Kosovu 45 posto, prosječna mirovina je 65 eura, a minimalna plaća 170 eura. Prosječni račun za režije je oko 50 eura.
Kritičari optužuju bivšeg premijera Hashima Thacija da u sedmogodišnjem mandatu nije proveo gospodarske reforme i suzbio raširenu korupciju. Unatoč tome, ostao je na vlasti i nakon izbora prošlog lipnja zahvaljujući neočekivanoj velikoj koaliciji s glavnim političkim protivnikom, sadašnjim premijerom Isom Mustafom.
Zastupnik i jedan od čelnika oporbene stranke Vetvendosje Ilir Deda tvrdi kako je sporazum ljutih protivnika Mustafe i Thacija uništio nadu mnogima da će u zemlji biti promjena.
Više o atmosferi u Prištini pogledajte u prilogu novinarke N1 Zane Cimili:
S tim se slaže i ravnatelj Kosovskog instituta za politička istraživanja i razvoj (KIPRED) Lulzim Peci, koji ističe da je iseljavanje počelo upravo nakon sporazuma dviju najjačih stranaka u zemlji.
Deda i Peci za to optužuju i Zapad. “Vladu i međunarodnu zajednicu samo zanimaju pregovori sa Srbijom i nikoga nije briga za interese i dobrobit naroda”, kaže Peci.
“Od pregovora sa Srbijom na Kosovu se ne živi bolje”, dodaje Deda.
Neovisni zastupnik srpske manjine Nenad Rašić kaže da je nezadovoljstvo dosegnulo vrhunac nakon mnogih razočaranja zbog nerealnih političkih obećanja. “Ljudi su nakon rata 1999. mislili da je neovisnost kao Djed Mraz s vrećom punom darova”, dodaje.
Naglašavajući da Albanci povijesno imaju tradiciju da putuju za poslom, Rašić kaže da vlada hitno mora osmisliti mjere kako bi spriječila ljude da odlaze iz zemlje.
Analitičari smatraju da bi stanje na Kosovu moglo “prokuhati” kad sa Zapada, vjerojatno za nekoliko mjeseci, počnu vraćati desetke tisuća ilegalnih kosovskih useljenika.
Kad se vrate, bit će ljutiti, pa nasilni prosvjedi nisu isključeni. “Kosovo čeka toplo proljeće, vruće ljeto i usijana godina”, kaže Deda.
