Priča o dobroti

Njezina je majka, dok su bile u logoru, priča Francine, čuvala dva mala komadića čokolade rekavši kćeri da će ih dobro čuvati i dati joj ih tek kad djevojčica potpuno oslabi, kako bi joj tada dala snage.

Jedna od s njima zatočenih žena u logoru dobila je trudove i počeo je porođaj. Francineina majka koja ju je vodila u logorsku bolnicu pitala je kćer:

- Sjećaš li se onih komadića čokolade koje čuvam za tebe?

- Da, mama, rekla je djevojčica.

- Kako se sada osjećaš?, pitala je majka.

- Dobro, mama, dobro sam, odgovorila je Francine

- Onda bih one komadiće čokolade dala našoj prijateljici Helene, jer rađanje djeteta ovdje je vrlo teško, ona mogla bi umrijeti, a ako joj dam čokoladu, ona mogla bi joj pomoći, kazala je majka.

- Da, mama, daj joj, rekla je Francine majci.

Helene je rodila bebu, pojela je čokoladu, nije umrla, prepričava Francine u svojoj ispovijesti.

Šest mjeseci kasnije zatočenici su oslobođeni i vraćeni u Francusku.

Godinama poslije Francine Christophe organizirala je predavanje o tome koliko bi bvišim zatočenicima koncentracijskih logora značilo da su, po oslobađanju, dobili psihološku pomoć, koliko bi im to olakšalo borbu s traumama zbog tortura koje su proživljavali tijekom zatočeništva u koncentracijskim logorima.

'Mnogo je ljudi došlo na predavanje - preživjeli logoraši, psiholozi, povjesničari...', govori Francine.

'Tada, na predavanju, jedna je žena došla za govornicu i rekla: Ja živim u Marseilleu, psihijatrica sam, i prije nego započnem s govorom, želim nešto dati Francine Christophe'.

Posegnula je za džep, iz njega izvadila komadić čokolade, pružila ga Francine i rekla: Ja sam beba.

Pogledajte video:

Priča je objavljena na stranici HUMAN.