Al Jazeera: Koordinirana izraelska medijska kampanja preotela je legitimne iranske prosvjede

Posljednjih tjedana, kako su u iranskim gradovima izbili prosvjedi, hashtag #FreeThePersianPeople postao je popularan na platformi X. Kampanju je pratila poplava objava koje su najavljivale skori „odlučujući trenutak“ u iranskoj povijesti i predstavljale se kao autentični glas iranskog naroda. Međutim, opsežna analiza podataka Al Jazeere otkriva drukčiju sliku.

Praćenje izvora tih interakcija i puteva njihova širenja pokazuje da digitalna kampanja nije organski potekla iz Irana.

Umjesto toga, predvodile su je vanjske mreže – ponajprije računi povezani s Izraelom ili proizraelskim krugovima – koje su imale središnju ulogu u stvaranju zamaha i usmjeravanju diskursa prema određenim geopolitičkim ciljevima.

„Abnormalni“ obrasci širenja

Podaci povezani s kampanjom otkrivaju upadljivu anomaliju u načinu širenja hashtaga, što upućuje na umjetno pojačavanje vidljivosti.

Analiza Al Jazeere pokazala je da je 94 posto od 4.370 analiziranih objava bilo retvitova, uz zanemariv udio izvornog sadržaja.

Još značajnije, broj računa koji su stvarali izvorni sadržaj nije prelazio 170 korisnika, a ipak je kampanja dosegla više od 18 milijuna korisnika. Ovaj golemi nesrazmjer između ograničenog broja izvora i ogromnog dosega tipično je obilježje koordiniranih operacija utjecaja, često nazivanih „astroturfingom“, u kojima se unaprijed pripremljene poruke masovno pojačavaju kako bi se stvorio privid širokog javnog konsenzusa.

Jedan narativ, više formata

Pregled sadržaja pokazuje da hashtag nije bio puki izraz društvenih ili gospodarskih nezadovoljstava. Naprotiv, nosio je kruti politički okvir osmišljen kako bi preoblikovao i dodatno raspirio nemire.

Diskurs je događaje unutar Irana prikazivao kao „trenutak sloma“ te se oslanjao na oštre binarne podjele: „Narod protiv režima“, „Sloboda protiv političkog islama“ i „Iran protiv Islamske Republike“.

Kampanja je snažno promovirala Rezu Pahlavija, sina posljednjeg iranskog šaha, kao jedinu političku alternativu. Sam Pahlavi uključio se u kampanju, što su izraelski računi odmah pojačali, predstavljajući ga kao „lice alternativnog Irana“. No većina Iranaca ne doživljava ga na taj način, ponajprije zbog sjećanja na zloporabe njegova oca i činjenice da ga je CIA vratila na vlast 1953. u državnom udaru koji su organizirale Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Izravna izraelska uključenost

Kampanja se nije ograničila na anonimne aktiviste. Tijekom njezina vrhunca uključivala je i izravno sudjelovanje sadašnjih i bivših izraelskih dužnosnika.

Izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir objavio je tvit na perzijskom jeziku upućen iranskom narodu, pozivajući na „pad diktatora“ i izražavajući potporu prosvjedima.

Slično tome, tvitovi bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta široko su se dijelili unutar mreže hashtaga, prilagođeni kako bi se uklopili u narativ o „oslobođenju“.

Pretvaranje prosvjeda u ideološki rat

Jedna od najupečatljivijih značajki kampanje bio je pokušaj da se prosvjedi preoblikuju u sukob protiv religije, a ne protiv gospodarskog lošeg upravljanja i političke represije.

Objave koje su iransku vlast opisivale kao „represivni islamistički režim“ kružile su usporedo s narativima koji „perzijski narod“ prikazuju kao žrtve islama. Ovaj pokušaj razdvajanja „Perzijanaca“ i „muslimana“ očito je imao za cilj izolirati režim od iranskog društva i prikazati nemire kao civilizacijski sukob.

Pozivi na stranu intervenciju

Diskurs se brzo razvio od izraza solidarnosti do otvorenih poziva na stranu vojnu intervenciju. Taj je narativ poticao američki predsjednik Donald Trump, koji je u lipnju, u sklopu 12-dnevnog izraelskog rata protiv Irana, bombardirao iranska nuklearna postrojenja.

Mreža je pojačavala izjave koje su se pripisivale Donaldu Trumpu o spremnosti Washingtona na intervenciju. Pahlavi je te izjave javno pozdravio, predstavljajući ih kao potporu „promjenama“.

Istodobno su članovi američkog Kongresa, uključujući zastupnika Pata Fallona, člana Trumpove Republikanske stranke, dodatno pojačavali takve stavove, dok su deseci računa unutar mreže upućivali tvitove izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, pozivajući na izravnu izraelsku intervenciju.

„Lutkari“ koji stoje iza mreže

Analiza mreže koju je provela Al Jazeera identificirala je određene „središnje čvorove“, odnosno račune koji su igrali ključnu ulogu u pojačavanju hashtaga.

„Rhythm of X“: Ovaj se račun nametnuo kao središnje mjesto interakcije. Osnovan je 2024. godine i pet je puta mijenjao ime. Njegov sadržaj gotovo je isključivo usmjeren na potporu Izraelu, promicanje iranske monarhije i pozive na američko djelovanje protiv Iranske revolucionarne garde.

„Nioh Berg“: Ovaj verificirani račun, otvoren 2017. godine (također je pet puta mijenjao ime), svog korisnika opisuje kao „židovsku iransku aktivisticu“. Predstavlja je kao jedan od ključnih glasova pokreta i navodi da je traže iranske vlasti.

„Israel War Room“: Analiza pokazuje snažno preklapanje između mreže računa „Nioh Berg“ i računa „Israel War Room“, koji redovito širi sigurnosni i politički sadržaj usklađen s narativima izraelske države.

Proizvodnja krize

Istraga zaključuje da kampanja #FreeThePersianPeople nije bila spontani digitalni izraz unutarnjeg iranskog nezadovoljstva.

Umjesto toga, čini se da je riječ o politiziranoj informacijskoj operaciji konstruiranoj izvan Irana, koju su predvodile mreže povezane s Izraelom i njegovim saveznicima. Kampanja je uspješno otela legitimne gospodarske pritužbe i preoblikovala ih u širi politički projekt koji „oslobođenje Irana“ povezuje s povratkom monarhije i stranom vojnom intervencijom.