Hoće li se EU usuditi sankcionirati najbliže saveznike Rusije? Ideja je ponovno na stolu

Ruska neumoljiva kampanja ubijanja i zastrašivanja ukrajinskih civila, koja je teško pogodila i izaslanstvo EU-a u Kijevu, dodatno je učvrstila odlučnost da se još snažnije pritisne ratno gospodarstvo Moskve i prisili Vladimira Putina na pregovore.

"Rasprave su u tijeku i, kao što znate, uvijek iznosimo mnogo prijedloga na stol. Na kraju ipak moramo postići dogovor", izjavila je u petak, po dolasku u Kopenhagen, visoka predstavnica Kaja Kallas.

"Svi shvaćaju da, s obzirom na to kako se Putin ruga mirovnim naporima, jedino što djeluje jest pritisak."

Nakon 18 paketa – što dalje?

Nakon dosad nezapamćenih i široko obuhvatnih 18 paketa sankcija, i dalje nije jasno što će Bruxelles uključiti (ili izostaviti) u devetnaestom, prenosi Euronews.

Uoči ministarskog sastanka, dansko predsjedništvo Vijeća EU-a sastavilo je četverostranični dokument s nizom pitanja kojima se želi potaknuti rasprava i dati politički signal kamo dalje.

Prema dokumentu u koji je Euronews imao uvid, kao moguće mete navode se naftni, plinski, financijski i kripto sektor Rusije, zatim tzv. "sjenovita flota“ kojom Moskva izbjegava cjenovni limit G7 te carine kao način ograničavanja trgovine.

Najznačajnija preporuka odnosi se ipak na aktiviranje "Instrumenta protiv zaobilaženja sankcija", uvedenog prije dvije godine radi kažnjavanja država koje Rusiji omogućuju nabavu robe i materijala zabranjenih od strane Zapada.

"Jesmo li spremni primijeniti ovaj instrument?" stoji u dokumentu.

Do sada nikada nije bio korišten.

Beskrajna igra skrivača

Borba protiv zaobilaženja sankcija često se uspoređuje s igrom "udari krticu": čim se zatvori jedna rupa, otvore se tri nove.

Isprva je EU oklijevao ići protiv kompanija izvan Rusije, bojeći se međunarodnih posljedica. No, kako su se dokazi o otvorenom izbjegavanju počeli gomilati, Unija je bila prisiljena proširiti režim sankcija na sve dijelove svijeta.

Crne liste pokazale su da su mnoge takve tvrtke registrirane u državama koje s Moskvom njeguju bliske odnose: Kini, Indiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Turskoj, Uzbekistanu, Srbiji i Vijetnamu.

Problem je bio što se sankcije usmjeravalo na pojedinačne subjekte, pa bi se lako mogla osnovati nova pravna osoba i nastaviti posao.

Tu na scenu stupa spomenuti instrument.

Uspostavljen u ljeto 2023., on je zamišljen za borbu protiv raširenih, sustavnih i dugotrajnih slučajeva izbjegavanja sankcija koji se pojavljuju u čitavim sektorima neke zemlje.

Europska komisija može predložiti njegovo aktiviranje nakon detaljne analize i bezuspješnih diplomatskih konzultacija. Ako ga države članice odobre, zabranjuje se prodaja, opskrba i prijenos roba i tehnologija koje mogu pomoći ruskoj ratnoj mašineriji. Time teret pada na čitavu državu, a ne samo na pojedinu tvrtku.

Drugim riječima – sekundarne sankcije.

Instrument je pod stalnim nadzorom i može se ukinuti ako zemlja dokaže da je poduzela ozbiljne korektivne mjere.

Zašto alat spava?

Unatoč obilju dokaza o mreži pomagača, instrument nikada nije aktiviran. Tri su glavna razloga:

• Krajnja mjera – od početka je zamišljen kao posljednje sredstvo u iznimnim okolnostima. Neke prijestolnice smatraju da sadašnje stanje to opravdava, dok druge traže nastavak dijaloga.
• Jednoglasnost – potrebna je suglasnost svih 27 država članica. Već je teško postići jedinstvo oko primarnih sankcija, a sekundarne bi mogle biti gotovo nemoguća misija.
• Kina – ključni "omogućavatelj“ ruske ratne proizvodnje je treće gospodarstvo svijeta. EU optužuje Kinu da opskrbljuje 80% komponenti za oružje. Svaka oštra mjera protiv Pekinga mogla bi izazvati ozbiljan trgovinski i politički sukob.

Dokument danskog predsjedništva jasno pokazuje da Kina dominira kao izvoznik "prioritetnih roba" za Rusiju, dok su Hong Kong, Indija i Turska daleko iza.

Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poručilo je da se protivi jednostranim sankcijama koje nemaju uporište u međunarodnom pravu. Kao odgovor, Peking je uveo vlastite sankcije dvjema litavskim bankama – simboličan čin, ali jasan signal spremnosti na protumjere.

U uvjetima gospodarske stagnacije i globalne nestabilnosti, teško je zamisliti da bi EU riskirao frontalni sukob s Kinom. Mnogo je izglednije da će se instrument prvo iskušati na manjim državama, gdje bi učinak bio ograničen.

Što slijedi?

"Glavni izazov 19. paketa jest hoće li EU ostati vjerodostojan i donijeti sankcije koje će prisiliti treće zemlje i aktere da se jasno opredijele", kaže Jan Dunin-Wasowicz, odvjetnik specijaliziran za gospodarske sankcije.

On upozorava da bi ulogu mogla odigrati i nova administracija u SAD-u: "Unatoč nestalnom stavu, moguće je da bi Washington mogao poduprijeti brzo donošenje oštrih europskih mjera.“