Hoće li Trump napasti Iran? "To je zemlja koja proizvodi tri puta više nafte od Venezuele"

Naime, iranska vlada nalazi se na najslabijoj točki u posljednjih nekoliko godina, što znači destabilizaciju još jedne članice OPEC-a manje od dva tjedna nakon što su Sjedinjene Države srušile vladu Venezuele.

Prosvjedi su izbili na ulicama diljem Irana, a smrtonosni obračun vlasti s prosvjednicima prešao je crvenu liniju koju je postavio Trump. Ujedno je dao do znanja da njegova administracija razmatra napad, iako je rekao da će nastaviti "promatrati i vidjeti kakav je proces" kako bi odlučio hoće li poduzeti kakvu akciju.

Iran kontrolira treće najveće dokazane rezerve nafte na svijetu i jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih putova za prijevoz nafte. Ti će čimbenici oblikovati budućnost zemlje, bez obzira na to hoće li SAD intervenirati.

Golema naftna industrija

Proizvodi oko 3,2 milijuna barela nafte dnevno u prosjeku, prema OPEC-u, što čini otprilike četiri posto globalne proizvodnje sirove nafte. Time je Iran šesti najveći proizvođač nafte na svijetu, što je impresivan rezultat s obzirom na to da se zemlja suočava s teškim međunarodnim sankcijama koje su ozbiljno ograničile broj potencijalnih kupaca. Kako bi zaobišao sankcije, Iran koristi flotu brodova u sjeni za izvoz nafte uz velike popuste.

No iranski potencijal daleko nadmašuje njegovu stvarnu proizvodnju. Zemlja raspolaže s 209 milijardi barela nafte u rezervama, a ispred su samo Venezuela i Saudijska Arabija.

Dnevna proizvodnja gotovo je dvostruko slabija od 6,5 milijuna barela dnevno koliko je Iran proizvodio sredinom 1970-ih, prije nego što su revolucionari svrgnuli šaha.

Kao i u slučaju Venezuele, Kina je uvjerljivo najveći iranski kupac. Prema američkoj Upravi za energetske informacije, Kina je 2024. kupila 97 posto iranske nafte. Sličnosti tu ne prestaju. Iran je također nacionalizirao energetsku infrastrukturu nakon što je u proteklim desetljećima izvlastio imovinu stranih naftnih kompanija.

No za globalnu je energetiku znatno važniji od Venezuele.

Što bi se moglo dogoditi s cijenama nafte?

Cijena nafte već je snažno porasla zbog prijetnje poremećaja iranske proizvodnje. Sirova nafta je 14. siječnja porasla iznad 61 dolara po barelu kao reakcija na prijetnje napadom na Iran, samo tjedan dana nakon što je pala na 56 dolara kada je Trump obećao da će američke naftne kompanije povećati proizvodnju u Venezueli. Već s 15. siječnjem ujutro cijena je pala za četiri posto, ponovno ispod 60 dolara, nakon što je Trump sugerirao da napad nije neizbježan.

Cijene nafte mogle bi znatno porasti ako Sjedinjene Države napadnu Iran, no to će vjerojatno ovisiti o razmjerima mogućeg napada i iranskom odgovoru, prenosi CNN.

Primjerice, cijene sirove nafte porasle su sedam posto i premašile 74 dolara po barelu početkom lipnja, kako su rasle napetosti između Izraela i Irana. No cijene su potom naglo pale nakon povijesnog američkog napada na tri iranska nuklearna postrojenja kasnije tog mjeseca, jer Sjedinjene Države nisu napale iransku naftnu infrastrukturu, a iranski raketni napadi na američke baze bili su presretnuti i uglavnom shvaćeni kao simbolični.

Iran, međutim, ima moć nanijeti ozbiljnu štetu naftnom tržištu, ako to odluči učiniti. Kontrolira sjevernu stranu Hormuškog tjesnaca, uskog grla za druge proizvođače nafte kroz koje prolazi 20 milijuna barela sirove nafte, odnosno oko jedne petine dnevne svjetske proizvodnje. Taj tjesnac jedini je put kojim se nafta iz Perzijskog zaljeva može dopremiti u ostatak svijeta.

"Iran ima značajnu sposobnost izazivanja kaosa na naftnim tržištima ako odluči uzvratiti", rekao je Dan Pickering, osnivač i glavni investicijski direktor Pickering Energy Partnersa.

Zbog toga je naftno tržište sve nervoznije.

"Trgovci naftom zapravo se klade na kaos", rekao je Nigel Green, izvršni direktor globalne financijske savjetodavne kuće deVere Group. "Čini se da se trgovci pozicioniraju za scenarij u kojem Hormuški tjesnac prestaje biti samo plovni put i postaje strateška točka pritiska sposobna ugušiti globalnu opskrbu."

Što ako ajatolah bude svrgnut?

Iran ima iznenađujuće raznoliku ekonomiju za zemlju pod sankcijama, pri čemu nafta čini tek oko deset do 15 posto ukupnog bruto domaćeg proizvoda. No vlada se snažno oslanja na naftni sektor za financiranje, jer polovicu svojih prihoda ostvaruje od izvoza sirove nafte.

"Nafta ima ključnu ulogu u sadašnjem režimu i imala bi je i ako dođe do promjene vlasti", rekao je Pickering.

Iran ima i prednost u odnosu na Venezuelu, čiji je autoritarni režim dopustio da se naftna infrastruktura uruši tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Nasuprot tome, iranska infrastruktura je u relativno dobrom stanju.

"Buduća vlada ne bi kretala od nule", rekao je Green. "Krenula bi od ograničenog kapaciteta koji se u većini vjerojatnih scenarija može osloboditi."

Naravno, to vrijedi samo ako nova iranska vlada bude naklonjena Zapadu, što bi potaknulo zemlje diljem svijeta da ukinu sankcije, napomenula je Helima Croft, direktorica globalne strategije za robna tržišta u RBC Capital Marketsu.

"Sve ovisi o tome što slijedi i kakav će se režim pojaviti nakon Hamneija", rekla je Croft.

U kratkom roku, promjena režima mogla bi pogurati cijene nafte naviše, jer bi neizvjesnost političke tranzicije, uključujući pitanje tko bi kontrolirao državnu naftnu industriju, povećala rizik na globalnom tržištu sirove nafte. No nova vlada u Iranu dugoročno bi mogla pomoći stabilizaciji i snižavanju cijena, osobito ako uvede transparentnost koju je sadašnja autoritarna vlast desetljećima sprječavala.

To bi moglo značiti plasman znatnih količina nafte na globalno tržište, prema Mattu McManusu, bivšem dužnosniku State Departmenta i gostujućem suradniku Nacionalnog centra za energetske analitike.

Ipak, kao i u slučaju Venezuele, interes američkih naftnih kompanija za ulazak u Iran mogao bi biti ograničen, barem u početku.

Politička stabilnost i sigurnosna jamstva morali bi prethoditi bilo kakvom većem angažmanu američkih naftnih kompanija u Iranu. A s obzirom na to da su cijene sirove nafte i dalje relativno niske, kompanije se ne žure ulaziti u nove prilike s upitnom profitabilnošću.

"Što se Irana tiče, on ima značajne resurse", rekao je Mike Sommers, izvršni direktor Američkog instituta za naftu, strukovne udruge naftne industrije. "No svaka rasprava o ulaganjima ovisila bi o političkoj stabilnosti."