Ključna članica NATO-a po prvi put u povijesti označila SAD kao prijetnju

Danska vojna obavještajna služba (Forsvarets Efterretningstjeneste, FE) objavila je svoje godišnje izvješće o strateškim i sigurnosnim rizicima, ključni referentni dokument za političke i vojne vlasti Kraljevine. Po prvi put od osnutka, Sjedinjene Američke Države izričito se navode kao izvor strateške zabrinutosti.

Ova procjena temelji se na najnovijem izvješću FE-a, koje identificira takozvane „perspektive“ koje treba pratiti – dugoročne dinamike sposobne destabilizirati Kraljevinu, sjever Europe i kontinent u cjelini.

Situacija je opisana kao „posebno ozbiljna i dugotrajna“, naglašava direktor FE-a Thomas Ahrenkiel, koji u predgovoru upozorava:

„Kraljevina Danska suočava se s prijetnjama i sigurnosnim izazovima najozbiljnijima od završetka Hladnog rata.“

On ukazuje na istodobno preklapanje kriza bez presedana, navodeći „pojačanu konkurenciju velikih sila na Arktiku, otvorenu ambiciju Kine da preoblikuje svjetski poredak i trajnu prijetnju transnacionalnog terorizma“.

Glavna zabrinutost – Rusija

Glavna zabrinutost danskih analitičara ostaje Moskva, koja se smatra najvjerodostojnijom izravnom vojnom prijetnjom Europi. Prema procjenama FE-a, sukob u Ukrajini nastavit će se i nakon 2025., pri čemu se ističe da ruski diplomatski signali prikrivaju strategiju maksimalnog pritiska.

Izjave koje formalno zagovaraju pregovore, prema izvješću, prate „izuzetno široki i neupitni zahtjevi“ prema Kijevu i NATO-u, bez ikakvih naznaka stvarne spremnosti na kompromis ili deeskalaciju.

Još zabrinjavajuće, FE opisuje Rusiju kao državu koja se „metodično priprema za izravnu konfrontaciju s NATO-om“ ubrzanim ponovnim naoružavanjem, restrukturiranjem gospodarstva prema ratnim potrebama i militarizacijom cjelokupnog civilnog društva.

Vojna obuka sada je institucionalizirana, obvezna na različitim razinama obrazovanja i integrirana u velika javna poduzeća i strateške administracije.

Kremlj vodi masovnu, centraliziranu propagandnu kampanju čiji je cilj stvaranje trajnog osjećaja opsade i duboko ukorijenjenog antizapadnog raspoloženja. Prema FE-u, Rusija „ideološki oblikuje nove generacije u uvjerenju da je sukob sa Zapadom neizbježan i egzistencijalan“.

Ova strukturna indoktrinacija, upozoravaju analitičari, nadživjet će sadašnji režim: čak bi i nasljednik Vladimira Putina zatekao društvo psihološki pripremljeno za konfrontaciju.

Industrijski gledano, Rusija od 2024. proizvodi više streljiva, oklopnih vozila i projektila nego što ih troši na ukrajinskom bojištu. Ako bi se sukob zamrznuo ili okončao, ova proizvodna sposobnost na ratnoj razini učinila bi Moskvu još opasnijom vojnom silom, nasuprot Europi koju se ocjenjuje sporom, podijeljenom i nedovoljno naoružanom.

Izvješće također naglašava kontinuirani ruski hibridni rat, koji uključuje sofisticirane kibernetičke napade, kampanje dezinformiranja, ometanje GPS sustava, sabotaže kritične infrastrukture te industrijsku i vojnu špijunažu.

Danske službe navode da ruske mreže desetljećima djeluju na europskom tlu, ponajprije ciljajući obrambene tehnologije, energetiku i telekomunikacije. Posebno se spominje upad ruskih dronova u poljski zračni prostor krajem 2025., opisan kao „proračunata provokacija“ s ciljem testiranja vjerodostojnosti i spremnosti NATO-a.

Američke ambicije – novi zabrinjavajući čimbenik

Najpotresniji element izvješća jest uvrštavanje SAD-a među čimbenike rizika – povijesna prekretnica u europskom poimanju transatlantske sigurnosti.

Danske zabrinutosti fokusirane su na dvije glavne osi. Prvo, američke ambicije na Arktiku, ključnom području za pomorske rute, prirodne resurse i vojno odvraćanje. FE ukazuje na „rastući strateški interes SAD-a za Grenland“, autonomni teritorij Danske, podsjećajući na ranije izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućoj kupnji. Ovo pojačano zanimanje povećava rizike od špijunaže, političkog pritiska i kibernetičkih napada, ne samo na Grenland, već na cijelo Kraljevstvo.

Drugo, dovodi se u pitanje pouzdanost Washingtona kao krajnjeg jamca europske sigurnosti. FE strahuje da bi daljnja povlačenja američkih trupa s kontinenta Moskva mogla protumačiti kao znak slabosti, što bi potaknulo agresivniju politiku. Šire gledano, izvješće kritizira rastući američki unilateralizam, ističući da on „više ne isključuje uporabu vojne ili ekonomske sile, čak ni prema saveznicima“, te da koristi trgovinske pritiske i sankcije kao političko sredstvo.

Ova analiza oslikava sumornu sliku Europe stegnute u kliještima, suočene s istodobnim, višeslojnim i međusobno povezanim prijetnjama, u kojima se jučerašnje strateške izvjesnosti urušavaju.

Tradicionalni savezi slabe, protivnici jačaju, a prijetnje danas mogu dolaziti kako od otvorenih rivala, tako i od povijesnih partnera. Izvješće svjedoči o dubokoj promjeni europskog sigurnosnog poretka, obilježenog trajnom nestabilnošću i temeljitim preispitivanjem geopolitičkih ravnoteža, piše Yitzhak Gitelman, bivši visoki dužnosnik UN-a, za Novi magazin.