Posljednjih dana svjetsku zrakoplovnu zajednicu, ali i sigurnosne stručnjake, iznenadili su video snimci iz kineske pokrajine Chengdu. Na njima se vidi veliki, zasad nepoznati vojni avion trokutastog oblika koji leti gotovo bešumno.
Poruka Pekinga Zapadu
Iako su se ovi video zapisi prvo pojavili na kineskim društvenim mrežama, a tek nešto kasnije i na zapadnim, jasno je da je službeni Peking zapravo “dopustio” da se ovi videi šire kao javna poruka Zapadu, prvenstveno Washingtonu.
Sam avion najvjerojatnije je nastavak razvoja kineskih ‘stealth’ lovaca-bombardera smanjene radarske vidljivosti, poput već poznatog ‘Shenyang J-35A’. Stručnjaci navode da bi novi avion čak mogao imati mogućnost letenja na rubu svemira, u Zemljinoj stratosferi, na visinama većim od pedeset tisuća metara, piše AlJazeera.
Američke leteće strijele
Sredinom 2006. godine stanovnici gradova diljem savezne države Teksas počeli su lokalnim agencijama za provođenje zakona prijavljivati iznimno snažne i kratke “zvučne udare” na nebu.
#BREAKING: #China has officially test flown the world’s first Sixth Generation Fighter Jet! It was spotted performing its maiden flight from Chengdu Aircraft Industry Group (CAIG) headquarters today while a J-20 (two seater variant) flew next to it as chase plane! pic.twitter.com/es7SYh4C2u
— Babak Taghvaee – The Crisis Watch (@BabakTaghvaee1) December 26, 2024
Iako naviknuti na letove raznih vojnih i civilnih zrakoplova, pa čak i na povremeno probijanje zvučnog zida (letovi pri brzinama iznad 1234 kilometra na sat), ovi misteriozni zvukovi bili su puno kraći i – puno jači. Na nebu se nakon tog fenomena redovito mogao vidjeti trag pare koji se očito stvorio nakon leta zrakoplova, ali umjesto ravne linije, trag na nebu ostao je u obliku malih, pravilno razmaknutih krugova.
Ovaj fenomen kasnije je snimljen iznad Novog Meksika i dijelova Kalifornije 2007. godine, a nakon toga je jednostavno nestao. Sve bi se brzo zaboravilo da se početkom 2008. godine nije pojavio znanstveni rad nekolicine američkih zrakoplovnih stručnjaka pod naslovom ‘Principi rada PDWE motora’.
Još je zanimljivije da su istraživanja ovog tipa zrakoplovnog motora ranije rađena unutar NATO saveza kao moguće zamjene za mlazne motore u budućnosti. Sam pojam ‘PDWE’ opisuje tzv. ‘pulsni motoa’, koji u jednakim odmacima oslobađa velike količine dodatnog tlaka, zbog čega se naziva i ‘pulsno detonacijski motor’.
Počela kao Blackbird
Iako je teorija ‘PDWE’ pogona prisutna još od 1970-ih, općenito se smatrala neupotrebljivom u praktičnim zrakoplovima zbog nedostatka pouzdane metalne legure od koje bi se sami motori izrađivali, a koja bi mogla izdržati potisak nekoliko puta veći od današnji mlazni i visokoprotočni mlazni motori. Ili je to bila samo priča za javnost.
Još sredinom 1990-ih zrakoplovni stručnjaci, bivši vojni probni piloti i “zviždači” iz Pentagona tvrdili su da SAD još od ranih 1980-ih ima leteći prototip letjelice s pulsnim mlaznim motorom, koji je zamjena za nekadašnji Lockheed Martin SR -71 Špijunski avion Blackbird.
Zbog toga je ova misteriozna letjelica prvotno nazvana ‘Son of Blackbird’, a kasnije je dobila ime po kojem je i danas poznata – ‘Aurora’. ‘SR-71’ je i danas obavijen velom tajne – nastao je kao supertajni projekt šezdesetih godina za špijunske letove iznad bivšeg SSSR-a i zemalja Varšavskog pakta.
Dizajniran za let brzinom od gotovo 3 Macha (tri puta brže od zvuka) i s maksimalnom brzinom od 3,7 Macha, ‘SR-71’ je mogao jednostavno nadmašiti sve sovjetske rakete ili presretače u to vrijeme. Ukupno su napravljene 32 ‘Crne ptice’, iako se vjeruje da je taj broj nešto veći, te da je nekoliko polukonstrukcija (zračnih okvira) stiglo u agenciju za istraživanje svemira ‘NASA’, upravo zbog testiranja pulsnih mlaznih motora za sljedeća verzija.
Može izbjeći većinu radara
Iako nikada nije službeno fotografirana, ‘Aurora’ ima kultni status u zrakoplovnoj zajednici. Većina “zviždača” se slaže da se radi o letjelici dizajna “letećih krila”, s četiri pulsna motora ispod trupa i sposobnošću letenja brzinom većom od 5 Macha. U praksi bi to značilo da bi Aurora mogla izbjeći većinu modernih radara, zbog njihovog relativno sporog “osvježavanja” detekcijskog polja, što je uvjetovano i samim dizajnom radarskih antena.
Ako ‘Aurora’ stvarno leti sve ove godine – zašto je nitko do sada nije fotografirao? Razlog bi mogla biti iznimno velika tajnost unutar Zračnih snaga SAD-a (USAF), te tvrdnje da leti sa samo nekoliko lokacija.
Jet Zero
Više od desetljeća Pentagon i američko ratno zrakoplovstvo negiraju sve tvrdnje o postojanju programa ‘Aurora’ kao i supertajnih letjelica koje navodno mogu letjeti brzinom do 10 Macha. Međutim, vrlo slični zrakoplovi već se testiraju – čak i javno.
Tako su prošle godine Zračne snage prihvatile ‘Jet Zero’ kao novu generaciju ‘zrakoplova ujednačenog dizajna’, što znači da su trup i krila dio istog aviona. Ovakav dizajn ima brojne prednosti u odnosu na klasične zrakoplove, a najveća je smanjenje otpora zraka (otpor zraka) za čak 30 posto, što znači veće brzine, stabilniji let i veći dolet uz manju potrošnju goriva.
Prošlogodišnjim obrambenim proračunom SAD-a odobreno je čak 235 milijuna dolara za daljnji razvoj ovakvih letjelica, a one bi mogle biti dio USAF-a već 2030. godine.
Nedavno je otkriveno da bi Aurora ipak mogla biti stvarna. Naime, Lockheed Martin više od desetljeća radi na SR-72. Ovaj bi prototip trebao letjeti brzinom od gotovo 6 Macha u Zemljinoj stratosferi (baš kao i njegov kineski pandan) i nositi i konvencionalno oružje i višestruke nuklearne bojeve glave.
Zanimljivo je i da je stranica s karakteristikama ‘SR-72’ danas izbrisana sa službene stranice ‘Lockheed Martina’. No, prema najavama iz 2018. godine, ‘SR-72’ bi javnosti trebao biti predstavljen 2025. godine, s prvim javnim letovima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!