Nathalie Rayes za N1: U Venezueli više nema pasa lutalica, ljudi su ih pojeli jer nisu imali hrane

Bili ste američka veleposlanica u Hrvatskoj. Mnogi u Hrvatskoj, vjerojatno ne svi, znaju da ste zapravo rođeni u Venezueli. Odrasli ste i izgradili karijeru u SAD-u, ali imate snažne veze s Venezuelom. Možete li nam za početak reći nešto više o tome?

"Rođena sam u Venezueli i ondje provela dio djetinjstva. U SAD sam emigrirala kada sam imala devet godina. A poslije, obavljanje dužnosti veleposlanice SAD-a u Hrvatskoj pružilo mi je duboko poštovanje prema suverenitetu, uz nepokolebljivo uvjerenje da se demokracija mora temeljiti na volji naroda. Bez naroda nema demokracije, kao što svi znamo. Uloga SAD-a nikada ne bi trebala biti kontrola, ni u Venezueli, ni igdje drugdje, nego obrana demokratskog legitimiteta, ljudskih prava i regionalne stabilnosti kada su oni jasno ugroženi i napadnuti", rekla je Nathalie Rayes.

Kada je došlo do događaja vezanih uz intervenciju u Venezueli, jeste li bili šokirani i iznenađeni?

"Nisam bila iznenađena ni zapravo šokirana. Maduro je morao otići. Bio je nelegitiman predsjednik. Uništio je svoju zemlju i svoj narod. Gotovo osam milijuna Venezuelanaca napustilo je Venezuelu, neki su otišli u SAD, neki u Europu. Situacija je bila izuzetno teška. Oporbena vlada i narod, volja naroda, željeli su da ode. A što se tiče Donalda Trumpa, kad kaže da će nešto učiniti, to i učini. Rekao je da će pregovarati kako bi ga potaknuo da sam ode ili će ući i ukloniti ga. I vidjeli smo što se dogodilo prošlog tjedna."

Ljudi u Hrvatskoj, a pretpostavljam i u Europi, ne znaju mnogo o stanju venezuelanskog društva, gospodarstva i životnim uvjetima. Možete li nam reći nešto više o tome? Znam da ondje već dugo ne živite, ali pretpostavljam da imate više informacija od nas ostalih.

"Apsolutno, rado ću podijeliti ono što znam. Za usporedbu, kada sam napustila Venezuelu 1984. godine, tečaj dolara prema bolivaru bio je četiri naprema jedan. Venezuela je tada bila u vrlo dobrom ekonomskom stanju. Ljudi su prosperirali, nafta je donosila prihode i svi su, na svim razinama društva, živjeli dobro. Danas je situacija sasvim suprotna. Milijuni ljudi odlaze jer ne mogu spojiti kraj s krajem. U Venezueli više nema pasa lutalica jer su ih ljudi pojeli zato što nisu imali hrane. To pokazuje očaj jednog naroda i veoma je tužno tomu svjedočiti. Mirovina u Venezueli iznosi 50 centi na mjesec, a litra mlijeka stoji pet dolara. S time je naprosto nemoguće preživjeti! Prosječna plaća iznosi oko 200 dolara, ali mlijeko, jaja ili komad sira stoje i po deset dolara. Dakle, inflacija je golem problem. Zato su ljudi na prošlogodišnjim izborima glasali protiv Nicolása Madura. Glasali su za oporbu, za Edmunda Urrutiju u srpnju 2024. Vlasti SAD-a priznale su Edmunda Urrutiju kao predsjednika Venezuele, kao i oko 60 drugih država u svijetu. Volja naroda više nije bila uz Madura."

Kažete da su SAD, Europska unija i drugi priznali oporbenog kandidata, no nakon američke intervencije ne vidimo značajne strukturne promjene kada je riječ o demokraciji i institucijama u Venezueli ni volju aktualne američke administracije da potakne neke demokratske promjene.

"Mislim da će vrijeme pokazati. Ovoga tjedna predsjednik Trump sastaje se s jednom od oporbenih čelnica, Maríom Corinom Machado, koja je, kao što znamo, upravo dobila Nobelovu nagradu za mir. Vlada SAD-a trebala bi podržavati demokraciju i poštovati suverenitet Venezuele i venezuelanskog naroda. To se međusobno ne isključuje, kada je režim već oduzeo građanima njihova prava i glas. Lekcija iz prošlosti američke politike jest da legitimitet mora dolaziti od birača. Dakle, mora doći do prijenosa vlasti. Venezuelanski Ustav vrlo je jasan u vezi s time: ako predsjednik više nije prisutan i neće se vratiti, a znamo da se Maduro neće vratiti, moraju se održati izbori u roku od 30 dana. To bi trebao biti dio jednadžbe. Trenutačno se pokušava stabilizirati vlast održavanjem "statusa quo". Delcy Rodríguez, bivša potpredsjednica, sada je predsjednica, ali mora postojati prijelaz prema onomu što narod želi. U srpnju 2024. narod je jasno izabrao oporbu. Kao što sam rekla, Ustav je tu vrlo jasan: potrebno je održati izbore. Venezuelanci moraju odlučiti o svojoj budućnosti."

Bojite li se da će jedina promjena u Venezueli biti tek vrh ledene sante, odnosno Maduro, i da će ostatak njegova režima ostati netaknut?

"Nadam se da se to neće dogoditi jer to ne bi bila prava demokracija. Moramo osigurati da se čuje volja naroda. To znači osigurati vladavinu prava i legitimitet. Ovo je trenutak velikih prilika, ali i ozbiljnih rizika. Ne možemo imati istu korumpiranu strukturu vlasti. Oporbeni glasovi moraju biti uključeni u prijelaznu vladu, na ovaj ili onaj način. Moraju se raspisati izbori, jer to je jedini put naprijed. Ne možemo ukloniti vođu, a zadržati istu korumpiranu strukturu koja je dio problema."

Vidite li problem u načinu na koji su Sjedinjene Države uhitile Madura i posljedice za međunarodni poredak i međunarodno pravo?

"Međunarodna zajednica ljude treba pozvati na odgovornost i procijeniti je li intervencija bila zakonita. No venezuelanski narod osjetio je olakšanje. Ne poznajem nijednog Venezuelanca koji žali što je Maduro otišao, svima je drago što je otišao. Naprosto je u ljudskoj prirodi reći da se možda predsjednik Trump nije pridržavao svih pravila, nije bilo jasnog međunarodnog konsenzusa, čak ni potpore Kongresa, što je problematično. Ali realnost je takva da su oporba i venezuelanski narod tražili tu intervenciju i to je jedan od razloga zašto se predsjednik odlučio na taj potez. Isto tako, moramo biti jasni: Venezuela je postala odmetnuta država s veoma lošim akterima koji u zemlji djeluju već dva desetljeća, što je predstavljalo prijetnju nacionalnoj sigurnosti ne samo za SAD nego i globalno. Stoga je Maduro morao otići. Nažalost, morao je otići na ovakav način, bez konsenzusa međunarodne zajednice i Kongresa. No o tim stvarima treba raspraviti i sagledati ih, a zatim možemo krenuti dalje."

Kako vidite buduće odnose SAD-a i zemalja Latinske Amerike, posebno sa zemljama u susjedstvu Venezuele? Mislite li da će one pozdraviti ovakav način djelovanja SAD-a ili će možda početi djelovati opreznije i suzdržanije?

"Mislim da su ljudi nervozni. Zemlje oko SAD-a su nervozne. Nalazim se u Danskoj i Danska je nervozna zbog retorike oko Grenlanda. Tu su još i Kolumbija, Meksiko i Kuba... Dakle, četiri mjesta o kojima je predsjednik govorio u kontekstu intervencije. Imamo partnere i saveznike. Danska je blizak saveznik u NATO-u i vrlo dobar partner SAD-a, a svoje partnere moramo poštovati i tako ih i tretirati - kao partnere. Moramo poštovati suverenitet, vladavinu prava i demokratske vrijednosti. To je ono što SAD predstavlja i u tome moramo nastaviti biti predvodnik."

S obzirom na vaše podrijetlo u pogledu obiteljskog nasljeđa, ali i profesionalne karijere, te uz sve vaše diplomatsko iskustvo, što mislite, kako bi se danas venezuelanska zajednica, odnosno latinoamerička zajednica u SAD-u, trebala odnositi prema Venezueli i drugim državama Latinske Amerike kako bi se ojačali odnosi i poboljšalo opće stanje u tim državama?

"Venezuela je prije Cháveza i Madura uvijek bila dobar susjed. Stoga moramo nastaviti biti dobri susjedi svojim partnerima u regiji, kroz svako prijelazno razdoblje. Dijaspora u SAD-u, ako ste na to mislili, osjetila je olakšanje zato što je Maduro otišao, ali i zabrinuta je u pogledu onoga što slijedi. Pitaju se hoće li biti isto kao i prije... No stvarnost je da na sve to moramo gledati iz perspektive ljudi koji su prošli kroz golema previranja i depresiju, to su ljudi koji su gladni, koji očajnički traže posao i prilike. Zato oni doista pozdravljaju poteze SAD-a. No ono na što SAD stalno treba podsjećati jest da je Venezuela suverena zemlja kojom moraju upravljati Venezuelanci te da je, naravno, dobrodošla pomoć u jačanju gospodarstva. No nema gospodarstva bez demokracije, to je jasno."

Možete li zamisliti što bi se moglo dogoditi ako narod u Venezueli bude razočaran? Nada je očito u zraku, i sami ste to rekli. I u dijaspori i među ljudima u Venezueli postoji nada da će doći do promjena. Što bismo trebali očekivati ako ne dođe do značajnih promjena, ako njihovi životi ostanu manje-više isti? Uz iznimku Madurova odlaska. Bojite li se možda nemira ili nečeg sličnog?

"Pa, to smo već vidjeli. Vidjeli smo to diljem svijeta. Kada su Sjedinjene Države ulazile u Irak, Libiju, Haiti i druge zemlje, uklonile su vođu, ali nisu se pozabavile stvarnim, duboko ukorijenjenim problemima: nedostatkom demokracije, vladavine prava i volje naroda. Tada, dakako, nažalost, dolazi do nemira i to zatim kulminira katastrofom. U Venezueli očito postoji velika nada. I ja sam vrlo optimistična. Venezuela je vrlo bogata zemlja sa značajnim resursima i narodom koji želi da zemlja napreduje. Stoga se moramo pobrinuti da budemo dobri saveznici i prijatelji kako bi se to ostvarilo."

Spomenuli ste da ste sada u Danskoj, u Kopenhagenu, i da su ljudi nervozni. Jeste li i vi nervozni? Bojite li se što će se dogoditi sljedeće kada je riječ o Grenlandu i samom NATO-u?

"Prema mom iskustvu veleposlanice i osobe koja cijeni Europu, mislim da moramo osnažiti naše čvrste saveze i nastaviti graditi na zajedničkim vrijednostima. Trenutačno postoji nešto nepredvidivosti, ali moramo se pobrinuti da nastavimo poštivati svoje partnere i zajedničke vrijednosti te da i dalje budemo predani jedni drugima."