Novi ruski dron izaziva strah kod Ukrajinaca: Pogone ga kineski turbo motori

Ukrajinska Glavna uprava za obavještajne poslove (HUR) objavila je da ruski mlazni napadački dron Geran-4 koristi kineske turbomlazne motore. Agencija je na svom portalu War&Sanctions objavila 3D model drona i detaljan prikaz svih njegovih komponenti. Rusija je počela borbeno koristiti Geran-4 protiv ukrajinskih ciljeva u svibnju 2026, prenosi Euromaidan Press.

Razvijen kako bi nadmašio ukrajinske presretače dronova

Rusija je predstavila Geran-4 kao izravan odgovor na ukrajinske dronove-presretače. Raniji modeli Geran-3 koristili su trup benzinskog drona Geran-2, koji nije bio dovoljno čvrst za let velikim brzinama i manevre pod velikim opterećenjem. Naziv Geran odnosi se na rusku verziju iranskih dronova iz serije Shahed.

Geran-4 ima novi trup s poboljšanom aerodinamikom i ojačanom konstrukcijom. Krila više nisu odvojiva od središnjeg dijela, a broj servisnih otvora na trupu smanjen je kako bi se smanjio otpor zraka. Dron može izvoditi aktivne manevre pri brzinama od 300 do 400 km/h te doseći maksimalnu brzinu od 500 km/h.

Dva kineska turbomlazna motora, jedan više nije u proizvodnji

HUR je identificirao dva kineska modela turbomlaznih motora marke Telefly u dronu Geran-4. Model Telefly LX-WP-160 (potisak 160 kgf / 1.600 N) više se ne proizvodi. Drugi motor, Telefly TF-TJ2000A (200 kgf / 1.960 N), ranije je viđen i na ruskom dronu Geran-5.

Prema navodima ukrajinske obavještajne službe, Kina je Rusiji isporučivala motore za proizvodnju dronova prikrivene kao industrijske rashladne jedinice kako bi zaobišla zapadne sankcije.

Naoružanje i domet

Geran-4 može nositi fragmentacijsko-visokoeksplozivnu bojevu glavu OFZBCh-50 mase 50 kg ili termobaričku TBBCh-50M, kao i veću termobaričku verziju TBBCh-90 mase 90 kg. Domet mu je do 450 kilometara, a može letjeti na visini do 5.000 metara. Dimenzije su ostale standardne: duljina 3,5 metra i raspon krila 3 metra.

Sustav upravljanja i elektronika jednaki su onima u ranijim dronovima proizvedenima u ruskoj posebnoj ekonomskoj zoni Alabuga u Tatarstanu.

Rusija je, prema navodima HUR-a, dovršila pripreme za masovnu proizvodnju do siječnja 2026.