Prenapučenost u europskim zatvorima: Evo koje zemlje su u kritičnoj situaciji, Hrvatska na trećem mjestu

Najnovije izvješće Vijeća Europe o općim uvjetima u zatvorima, objavljeno u utorak, ukazuje na trajni problem prenapučenosti, pri čemu se nekoliko zemalja nalazi u kritičnoj situaciji, dok su druge blizu maksimalnog kapaciteta.

Na temelju podataka koje su dostavile zatvorske službe 46 država članica organizacije sa sjedištem u Strasbourgu, dokument potvrđuje trend rasta zatvorske populacije, na što je već upozorilo i najnovije istraživanje Eurostata (+2%), također objavljeno prije samo nekoliko dana, piše Euronews.

Između 31. siječnja 2024. i 31. siječnja 2025. broj zatvorenika na svakih 100 raspoloživih mjesta porastao je s 94,7 na 95,2, unatoč regionalnim razlikama. U prethodnoj procjeni šest zemalja prijavilo je ozbiljnu prenapučenost; sada ih je devet.

Turska i Francuska među državama su s najprenapučenijim zatvorima, s 131 zatvorenikom na svakih 100 mjesta. Slijede Hrvatska (123), Italija (121), Malta (118), Cipar (117), Mađarska (115), Belgija (114) i Irska (112).

Još pet zemalja premašuje kapacitete i suočava se s onime što se opisuje kao umjerena prenapučenost: Finska (110), Grčka (108), Ujedinjena Kraljevina u svom škotskom dijelu (106), Sjeverna Makedonija (104) i Švedska (103).

Što se tiče portugalskog zatvorskog sustava, on funkcionira vrlo blizu kapaciteta (99), u boljoj poziciji od Rumunjske (100), ali s većom stopom popunjenosti od Azerbajdžana (98), Engleske i Walesa u Ujedinjenoj Kraljevini (96), Srbije (96), Češke (95), Nizozemske (95), Danske (95) i Švicarske (95). Vijeće Europe upozorava da stopa popunjenosti od 90% već predstavlja pokazatelj visokog rizika i značajnog operativnog pritiska.

Vrijedi istaknuti da najnoviji podaci Glavne uprave za reintegraciju i zatvorske službe (DGRSP) pokazuju kako je Portugal završio 2025. godinu sa stopom popunjenosti od 103,4% te se prvi put u šest godina ponovno suočio s prenapučenošću, nakon izvanrednih puštanja zatvorenika tijekom pandemije bolesti COVID-19 koja su privremeno smanjila broj zatvorenika.

Ukupno je 31. siječnja 2025. u 46 država članica Vijeća Europe bilo zatvoreno 1.107.921 osoba, što predstavlja povećanje od 8,5% u odnosu na prethodnu godinu. To odgovara prosječnoj stopi zatvaranja od 110 zatvorenika na 100.000 stanovnika.

Udio žena u zatvorima porastao je s 4,8% na 5,2%, pri čemu su Mađarska (8,8%), Češka (8,6%), Malta (8%) i Švedska (7,9%) zabilježile najveći rast među zemljama s više od 500.000 stanovnika. Najmanji udjeli zabilježeni su u Albaniji (1,6%), Armeniji (2,6%), Crnoj Gori (2,8%) i Azerbajdžanu (3,1%).

Stope zatvaranja i dalje su više u istočnoj Europi, posebno u Turskoj (458 zatvorenika na 100.000 stanovnika), Azerbajdžanu (271), Moldaviji (245) i Gruziji (232), dok se među državama Europske unije s najvećim brojem zatvorenika nalaze Mađarska (206), Poljska (189), Češka (178) i Slovačka (151).

Izvješće također otkriva veći udio stranih državljana u zatvorskim sustavima (17% zatvorenika nisu državljani zemlje u kojoj služe kaznu), kao i rast broja zatvorenika starijih od 65 godina, iako stručnjaci Vijeća Europe napominju da je ukupni udio te skupine i dalje „skroman”.

Portugal, zajedno s Italijom, bilježi najvišu prosječnu dob zatvorenika (42 godine), ispred Crne Gore, Estonije i Srbije (41), dok Moldavija (30), Švedska (34), Francuska, Cipar i Danska (35) imaju najmlađu zatvorsku populaciju.

Duge kazne i istražni zatvor

U veljači ove godine, u intervjuu za novinsku agenciju Lusa, glavni ravnatelj za reintegraciju i zatvorske službe Orlando Carvalho izjavio je da se tog mjeseca u 49 portugalskih zatvora nalazilo 13.302 zatvorenika. Između siječnja 2025. i veljače 2026. u zatvorski sustav ušlo je 850 novih zatvorenika.

Jedan od čimbenika koji najizravnije pridonose toj prenapučenosti jest prosječna duljina zatvorskih kazni u Portugalu, koja je prema međunarodnom izvješću najduža na kontinentu: 31,4 mjeseca u usporedbi s europskim prosjekom od 9,7 mjeseci.

Na dan 31. siječnja 2025., od 9.645 već osuđenih zatvorenika, njih 3.741 služilo je kazne od pet do deset godina, 1.423 nalazilo se u zatvoru zbog kazni od 10 do 20 godina, a još 1.423 zbog kazni duljih od 20 godina.

„Kad bi se naša pravila primjenjivala kao u ostatku Europe, ne bismo imali više od 6.500 zatvorenika”, rekao je Vítor Ilharco, glavni tajnik Portugalske udruge za pomoć zatvorenicima (APAR), u razgovoru za Euronews, kritizirajući način na koji se primjenjuju pravila o smanjenju kazni.

„Nitko ne odobrava privremeni izlazak prije nego što se odsluži polovica kazne”, napominje.

Vítor Ilharco također ukazuje na korištenje istražnog zatvora umjesto alternativnih mjera kao još jednu praksu koja dodatno opterećuje zatvorski sustav. „Rješenje je jednostavno – prvo zatvorite ljude, a istragu vodite kasnije”, nastavlja.

U svojim kaznenim statistikama Vijeće Europe navodi da je u Portugalu prosječno vrijeme provedeno u pritvoru za zatvorenike koji su kasnije osuđeni 57 dana, više nego dvostruko od europskog prosjeka od 21 dana.

„To je popularnije i upravo to žele krajnje desne stranke”, žali se. Godišnje izvješće o unutarnjoj sigurnosti (RASI), objavljeno u ožujku, navodi da je krajem 2025. više od tri tisuće ljudi bilo u istražnom zatvoru od ukupno 13.136 zatvorenika.

Za glavnog tajnika APAR-a restriktivna kaznena kultura Portugala vidi se i u zanemarivanju profila počinitelja. „APAR je već predložio da se osobe uhvaćene u vožnji bez dozvole ne šalju u zatvor.”

Za takve slučajeve, smatra on, najuravnoteženija posljedica bio bi društveno koristan rad, uključujući primjerice čišćenje ulica, plaža, šuma ili vatrogasnih i policijskih vozila, tijekom kojeg bi počinitelj mogao steći vozačku dozvolu.

„Takva osoba provest će jednu ili dvije godine u zatvoru zbog vožnje bez dozvole. Obitelj će se raspasti jer je najčešće riječ o osobi koja prehranjuje obitelj i koja više neće primati plaću. A onda izađe iz zatvora i dalje bez vozačke dozvole”, tvrdi.

„Time bismo iz zatvora uklonili oko dvije tisuće zatvorenika”, dodaje.

Za neka teža kaznena djela, poput ubojstva, Kazneni zakon predviđa isključivo zatvorsku kaznu, ali postoje i druga, rjeđa djela koja se mogu kazniti novčanom kaznom. Problem je, ističe Vítor Ilharco, što mnogi počinitelji manjih prekršaja nemaju novca za plaćanje kazne pa su prisiljeni otići u zatvor.