Mnogo toga je čudno u slučaju Ihora Kolomojskog, ukrajinsko-izraelsko-ciparskog oligarha koji je uhićen u subotu, a u isto vrijeme je ilustrativno za zamršenu situaciju u Ukrajini koja se u isto vrijeme bori protiv ruske agresije i protiv sustavne korupcije i puzajuće oligarhije koja izjeda tu zemlju desetljećima i koči njen europski put. Jedno je jasno - Kolomojskom nije pomoglo to što je pomogao Volodimiru Zelenskom da postane predsjednik
Ihor Kolomojski je uhićen preko vikenda nakon što ga je ukrajinski Ured za ekonomsku sigurnost optužio za prevaru i pranje novca. Izveden je pred sud koji mu je na temelju tih optužbi odredio pritvor od dva mjeseca, uz ogromnu jamčevinu od gotovo 14 milijuna dolara, za koju su njegovi odvjetnici rekli da je neće platiti. Dodali su da će se žaliti na odluku suda.
Kamere su snimile znakoviti trenutak u kojem jednog od najbogatijih i donedavo najmoćnijih Ukrajinaca, ležerno odjevenog u plavu trenirku nogometnog kluba FK Dnjipro, naoružani agenti Sigurnosne službe Ukrajine (SBU) u maskirnim odorama odvode sa suda u pritvor.
Zelenski je u svojoj dnevnoj videoporuci na društvenim mrežama aludirao na slučaj i obećao da neće biti povratka na “posao kao obično za one koji su opljačkali Ukrajinu i stavili se iznad zakona”, dodavši kako “svatko od nas osjeća da će ovo biti Ukrajina s drugačijim pravilima”.
SBU je pak priopćio kako je “utvrđeno da je Kolomojski od 2013. do 2020. legalizirao pola milijarde grivnja (14 milijuna američkih dolara) tako što je ih je izvukao u inozemstvo koristeći infrastrukturu banaka pod svojom kontrolom”. Kolomojski je već ranije odbacio sve optužbe na svoj račun, koje ga prate godinama.
SBU je već u veljači izvršio pretres njegovog doma u Dnjipru u sklopu istrage navodne pronevjere i utaje poreza u vrijednosti od 40 milijardi grivnji (milijardu dolara) od strane bivše uprave dviju najvećih ukrajinskih naftnih tvrtki, Ukranafte i Ukrtatnafte. Tvrtke Kolomojskog imale su suvlasničke udjele u ovim dvjema tvrtkama prije nego su nacionalizirane u studenom, kako je tada izvijestio BBC.
Velika antikorupcijska čistka Zelenskog?
A to je bio samo dio velike antikorupcijske čistke koja je koštala pozicije desetke regionalnih i državnih dužnosnika, a koja se nastavila do danas. Vjerojatno najprominentnija “žrtva” je sad već bivši ministar obrane Oleksij Reznikov koji nije sam optužen za korupciju, ali je u njegovom mandatu ministarstvo potreslo nekoliko afera s napuhanim cijenama nabave opreme za vojsku i primanjem mita za oslobađanje od mobilzacije. Kolomojski je uhićen u subotu, a Reznikov smijenjen u nedjelju.
Mnogi analitičari, pa i političari se slažu da Kijev na ovaj način pokušava dokazati Bruxellesu i Washingtonu da je spreman za europske integracije. Ukrajina je, unatoč napretku, i dalje druga najkorumpiranija zemlja u Europi, po Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala. Doduše, njeni kritičari koji to rado spominju redovito izostavljaju da je na prvom mjestu – Rusija, kao i da je Ukrajina od 2014. napredovala od 142. na 122. mjesto na svijetu, a ne nazadovala.
Kolomojski je usto jedan od rijetkih ukrajinskih oligarha koji se našao na meti američkih sankcija, među gomilom ruskih oligarha i dužnosnika – i to još 2021., u sklopu sankcija za “značajnu korupciju” dok je bio guverner Dnjepropetrovske oblasti. On je negirao bilo kakvu krivnju, zabranjen mu je ulazak u SAD, zajedno sa suprugom i djecom, a američki državni tajnik Antony Blinken tom je prilikom izrazio “našu zabrinutost u vezi s trenutačnim i neprekidnim naporima Kolomojskog da potkopa demokratske procese i ustanove u Ukrajini, što je velika prijetnja za njezinu budućnost”.
“Ukrajina mora prevladati sustav kojim dominiraju oligarsi. Ukrajina je zahvalna svakog partneru što je podržava na tom putu”, poručili su tada iz ureda ukrajinskog predsjednika, zahvaljujući SAD-u na pomoći u tim naporima.
No samo dvije godine ranije, odnos Kolomojskog i Zelenskog bio je daleko prisniji. Zelenski je, kao potpuni politički amater, dobio vlast na platformi iskorjenjivanja korupcije, “resetiranja”pravosudnog sustava, “deoligarhizacije” i povratka povjerenja u državne institucije. Obećavao je, dakle, da će učiniti sve ono što tadašnji predsjednik Petro Porošenko nije ostvario nakon revolucije Euromajdan 2014. u kojoj je svrgnut tadašnji predsjednik Viktor Janukovič, notoran po korupciji i slizanosti s još korumpiranijim režimom Vladimira Putina u Moskvi.
Zelenski je bio “sluga naroda” u seriji na televiziji u vlasništvu Kolomojskog
Međutim, Zelenskog je u kampanji pratila reputacija kandidata kojeg gura Kolomojski da sruši Porošenka, a mnogo toga je išlo u prilog takvom tumačenju. Zelenski je negirao da je “marioneta Kolomojskog”, kako su ga Porošenko i njegova stranka prozvali. No ovaj politički autsajder, koji je dotad bio poznat prvenstveno kao komičar i glumac, nazvao je 2018. svoju novoosnovanu stranku Sluga naroda – po istoimenoj popularnoj humorističnoj seriji u kojoj je glumio učitelja koji preko noći postane antikorupcijska politička zvijezda, a potom i predsjednik.
Televizijski scenarij dobio je svoju reprizu u stvarnosti. A ova se serija emitirala na televizijskom kanalu 1+1, u vlasništvu 1+1 Media grupe čiji je većinski, odnosno 70-postotni vlasnik bio upravo Kolomojski.
Osim što je Zelenski, prema izvještaju Atlantskog vijeća iz 2021., “imao koristi od entuzijastične podrške medijskog carstva Kolomojskog” u predizobrnoj kampanji, njegov pravni savjetnik, Andrij Bohdan, bio je osobni odvjetnik Kolomojskog. Radio Slobodna Europa izvijestio je da mu je Kolomojski osigurao i vozila i osiguranje za kampanju, Osim toga, kako su ukrajinski istraživački novinari tada otkrili, Zelenski je 14 puta od 2017. do 2019. putovao u Ženevu i Tel Aviv, gdje je Kolomojski tada živio u egzilu.
Osim u medijima, Kolomojski ovaj ukrajinski oligarh imao je u vlasništvu i metalurške, naftne i zrakoplovne tvrtke koje su redovito pratili skandali, bankroti i druga previranja. Imao je i najveću banku u zemlji koju je osnovao još 1992., Privatbanku, prije nego su je vlasti 2016. prisilno nacionalizirale, a njega optužile za izvlačenje više od 5 milijardi dolara iz nje, što je dovelo i do istraga protiv njega u Švicarskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u.
Postao guverner 2014., financirao Azov i druge paravojske
Kolomojski je tu nacionalizaciju nazvao “ilegalnim oduzimanjem imovine bez sudskog naloga ili naknade”, ali sud u Londonu je, na zahtjev Kijeva, zamrznuo i njegovu imovinu vrijednu više od 2.5 milijardi dolara. Nakon što je njegov bivši zamjenik uhićen pod optužbom za ubojstvo i otmicu, pobjegao je 2016. u Švicarsku, a zatim u Izrael, gdje je dobio državljanstvo zbog svog židovskog porijekla.
60-godišnji Kolomojski reprezentativni je primjerak oligarha koji su stekli bogatstvo i moć u kaotičnom raspadu Sovjetskog Saveza, privatizaciji i političkoj tranziciji devedesetih. Kijev ih nikad, barem do rata, nije uspio obuzdati kao što je to Putin napravio u Rusiji, pozicionirajući se kao vrhovni oligarh kojem ostali često služe kao vazali i privremeni čuvari njegove pljačkom stečene imovine. U Ukrajini je, paradoksalno, suparništvo između različitih oligarha, od kojih je svaki imao svoje medijske kuće i političare koje podržava, otvorilo prostor za politički i medijski pluralizam kakav je Putin ugušio svojim poznatim KGB-ovskim metodama.
Samo dvije godine prije nego se ukrajinska država odlučila obračunati s Kolomojskim, postavila ga je za guvernera Dnjipropetrovske oblasti. To je, konkretno, učinio tadašnji vršitelj dužnosti predsjednika Oleksandr Turčinov u veljači 2014., nakon što je Janukovič iznenada pobjegao pred prosvjednicima u Rusiju. Kao guverner je stekao znatnu popularnost među lokalnim stanovništvom uspješnim zaustavljanjem oružane pobune režirane iz Moskve.
I ova ukrajinska pokrajina, smještena oko istoimene rijeke Dnjepar, trebala je po svemu sudeći postati jedna od “narodnih republika” kakve su proruski separatisti proglasili u istočnoj pokrajini Donbas i tako počeli građanski rat u zemlji. U taj je rat Rusija od početka bila uključena slanjem plaćenika, agenata, oružja, a potom i regularne vojske, ali sve je to do prošle godine negirala i prikrivala.
Regularna ukrajinska vojska tada je bila u rasulu i nesposobna za obranu zemlje, pa su glavnu ulogu preuzeli razni dobrovoljački paravojni odredi, često ekstremno desničarski po orijentaciji. Kolomojski je formirao bojnu Dnjipro s nekih 2 tisuće dobro naoružanih boraca, na što je navodno potrošio više od 10 milijuna dolara vlastitog novca, a koja je bila ključna u zaustavljanju separatista u toj pokrajini.
Financirao je, po tadašnjim izvještajima, i ekstremno desničarske bojne Azov i Ajdar prije nego su integrirane u ukrajinsku vojsku i reformirane. To je pak bio vrlo zahvalan materijal za rusku propagandu o “ukrajinskim nacistima kojima upravljaju židovski oligarsi”, po istom obrascu po kojem Putin sad objašnjava da su “zapadni skrbnici postavili na čelo suvremene Ukrajine etničkog Židova” da “zataškava glorifikaciju nacizma”.
Optuživali ga za naručena ubojstva, pobunio se protiv Porošenka
“Dok Donbas gori, naš grad je miran kao groblje. I to zahvaljujući našem guverneru Kolomojskom”, rekao je pak te 2014. jedan lokalni stanovnik reporteru Politica. Ipak, Kolomojski je brzo postao tipični gospodar rata kakve svaki takav sukob iznjedri. Osim za mito i korupciju, živopisnog, ali beskrupuloznog oligarha – koji je koji je u svom uredu držao živog morskog psa kojeg je navodno hranio tijekom sastanaka kako bi uznemirio svoje goste – prozivali su i za navodna naručena ubojstva. Za to, međutim, nikad nije bio procesuiran.
Kad je Porošenko početkom 2015. smijenio njegovog saveznika Oleksandra Lazorka s čela državne tvrtke za transport nafte UkrTransNafta, Kolomojski je preko noći upao u sjedište tvrtke sa svojim plaćenicima, tvrdeći da je “došao osloboditi zgradu od ruskih sabotera”. Na kraju su specijalne snage morale intervenirati i povratiti državni monopol na silu koji je Kolomojski počeo otvoreno osporavati, u zemlji kojoj je prijetio raspad u niz feuda pod kontrolom suparničkih oligarha ili proruskih bandi, što bi samo olakšalo konačnu rusku okupaciju.
To je i bio početak njegovog političkog kraja. Porošenko je poručio da neće tolerirati “džepne vojske” oligarha i natjerao ga da podnese ostavku samo nekoliko dan kasnije.
Benia, kako su ga nazvali od milja po liku lava iz starog sovjetskog crtanog filma, 2010. je bio “težak” ukupno 6.2 milijardi dolara, po procjeni Kyiv Posta, a 2014. mu je bogatstvo palo na 2.1 miljardi dolara, po Forbesu, koji mu trenutno bogatstvo procjenjuje na milijardu dolara.
Zelenski je uporno poricao da Kolomojski ima utjecaja na njega i njegovu vladu. Ipak, znakovito je da se Kolomojski vratio u zemlju, a da su dužnosnici koji su mu se zamjerili odjetjeli sa svojih položaja, poput premijera Oleksija Hončaruka ili državnog tužitelja Ruslana Rjabošapke koji je vodio istragu protiv njega. Zelenski je u veljači 2021. čak prekršio covid-mjere da bi proslavio rođendan u domu Timura Mindiča, suradnika Kolomojskog.
Svakako najteža optužba na račun Zelenskog je ona koju je iznio Porošenkov zastupnik Volodimir Ariev – da je sa suradnicima iz svoje produkcijske tvrtke Kvartal 95 oprao 41 milijun dolara iz Privatbanke za Kolomojskog. To nije nikad dokazano, iako u Pandora Papersima koji su procurili 2021. otkriveno da je Zelenski zaista imao tajne offshore račune na Britanskim Djevičanskim Otocima i Cipru.
Nazvao Putina šizofrenim patuljkom
Nakon što je Rusija pokrenula totalni rat protiv Ukrajine, Zelenski je poduzeo niz kontroverznih poteza kako bi stabilizirao državu i očistio je od ruske pete kolone u vojsci i institucijama, uključujući suspendiranje 11 proruskih stranaka i pokušaj zabrane Ukrajinske pravoslavne crkve koju se i dalje povezuje s Rusijom, iako je formalno prekinula veze s Ruskom pravoslavnom crkvom.
Na kraju je otišao toliko daleko da je prošlog kolovoza tajnom uredbom poništio ukrajinsko državljanstvo Kolomojskom, uz Korbana, zastupnika proruske stranke Opozicija za život Vadima Rabinoviča i sedam drugih građana s dvostrukim državljanstvom koje nije dozvoljeno po ukrajinskom zakonu. Kolomojski je jednom prilikom dobacio da zakon ne dozvoljava dvostruko, ali ne kaže ništa za trostruko državljanstvo.
Kolomojski je imao još jedan neobičan obrat. Kao guverner je 2014. otvoreno nazvao Putina “šizofrenim patuljkom. Putin mu, inače, nije ostao dužan, opisujući ga kao “jedinstvenog lopova” koji je ukrao milijarde ruskom oligarhu Romanu Abramoviču. Posljednjih je godina doduše, tko zna zašto, Kolomojski počeo zazivati novi savez Ukrajine i Rusije i optuživati Ameriku da “nas prisiljava da budemo u ratu”, a ne želi primiti Ukrajinu u NATO, “dok bi nas Rusija rado uvela u novi Varšavski pakt”.
Gdje je onda puklo između Zelenskog i Kolomojskog? Teško je definitivno reći, ali kako je lani pisao Kyiv Independent, Zelenski je 2020. progurao kroz parlament “zakon protiv Kolomojskog”, kako je postao kolokvijalno poznat. Zakonom je onemogućeno da se bivši vlasnici domognu svojih nacionaliziranih tvrtki, poput Privatbanke koju je Kolomojski tražio natrag. U tom naumu nije uspio, ali ni ukrajinska država nikad nije došla do 5 milijardi dolara koje je navodno izvukao iz banke. Bilo kako bilo, ako je Kolomojski računao da će uživati zaštitu svoje “marionete” nakon što postane predsjednik, očito se na kraju preračunao.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare