Gost Novog dana je bivši predsjednik Vrhovnog suda Krunislav Olujić.
Kontroverze oko pomilovanja često su vezane uz sve predsjednike – zašto?
Od Tuđmana koji je široko primjenjivao pomilovanje, preko Mesića koji je ima afere, kao i kasniji predsjednici… radi se o aktu koji bi najblaže mogli okrarakterizirati kao nešto upitno. Naime, pomilovanje je akti milosti i diskrecijsko pravo neograničeno posebnim regulama i razlozima koje predsjednik mora navesti. Jedino čime se mora voditi je načelo oportuniteta, odnsono svrhovitosti odluke. Naravno, diskrecijsko pravo nužno ne zahtijeva obrazloženje, a predsjednik nije dužan navesti ni pravne ni političke standarde kojima se vodio ili vodila prilikom donošenja odluke. Akt izvorno pripada predsjedniku i opravdano je pitati koliko je opravdan i koliko zadire u trodiobu vlasti, najprije izvršne i sudske. On, također, ne podliježe ni parlamentarnoj ni sudskoj kontroli, pa je pitanje kako se može spriječiti apsolutna samovolja predsjednika.
On ili ona može pomilovati bilo koju osobu, bez obzira na počinjeno djelo?
Da, moguće je pomilovanje bilo koje osobe, ukoliko je pravomoćno osuđena, jer to je uvjet da podnose zahtjev.
VEZANE VIJESTI
Što kada se donese pogrešna odluka? Može li je se povući?
Ne može, zato treba uozbiljiti cijelu stvar. Pitanje je primjene temeljnog načela – primjene najviših ustavnih vrednota, odnosno vladavina prava i pravne sigurnosti. Toga se predsjednik mora držati i kod odluka o pomilovanju. Ove su odluke zadirale ozbiljno i u načelo zakonitosti pa i ostvarivanje ideala pravne države. Ne može se staviti izvan snage akt pomilovanja. Pogrešna, odnosno promašena odluka o pomilovanju donosi političku štetu i najviše štetiti predsjednici, koja se vodila tragom ustavnih ovlasti i preporuka komisije. U konkretnom slučaju donesena je odluka na prijedlog komisije, ali to je ipak na kraju ovlast predsjednice koji ne mora prihvatiti preporuku, ona može ne potpisati. Političke posljedice zato snosi samo predsjednica.
Ipak, Šeks je razriješen s mjesta savjetnika. Smatrate li vi da je on žrtva?
Mislim da je žrtvovan kao pješak, figura koja je u procesu ove odluke možda i najmanji krivac bez obzira što je priznao da je utjecao na pomilovanje jedne osobe, koja je bila u bliskim odnosima sa pokojnim sinom. Preuzeo je odgovornost, koja ne bi trebala biti svaljena na njegova leđa – napravio žrtvu svjesno i odigrao ulogu viteza slavonske ravni. Odgovornost je na komisiji koja je pala na ispitu i podlegla utjecaju sa strane, a predsjednica koja je prihvatila odluku od komisije koja je bila otvorene za utjecaje sa strane i donijeli politički problematičnu odluku – trebala bi smijeniti članove komisije zajedno s njenim predsjednikom.
Danas se održava sastanak predsjednice s Komisijom za pomilovanja. Što se ondje može učiniti?
Vrlo malo. On je zatvoren za javnost, i eventualno se može iznaći neka formula za opravdanje rada Komisije i nepoznate kriterije kojima su se članovi vodili, formula kojom bi se predsjednica mogla izvući iz afere s što manjim posljedicama. Svaki od sudionika, uključujući i Šeksa, možda u konkretnom slučaju, kad je riječ o ovoj promašenoj odluci, podnesu ostavke i olakšaju predsjednici.
Je li Šeks žrtva za skretanje pažnje s drugih odluka o pomilovanju donatora HDZ-a, kao što kaže Mirela Holy?
Tko je. Postupak i priznanje Šeksa govore nam da su glavni razlozi kojima se predsjednica vodila bili političke naravi, a najmanje druge naravi, kojima bi se trebala voditi kod akta milosti. Iako je po slovu Ustava dužna napustiti članstvo HDZ-a i prema slovu Ustava obavijestiti Hrvatski sabor što je učinila, stječe se dojam da je nastavila stranački djelovati, kao da nije predsjednica svih građana, već član one stranke najzaslužnije za njeno ustoličenje. Ne djeluje nadstranački, a čini se i da se kod odluka rukovodila motivima političke naravi. Pomilovani su ili članovi HDZ-a, ili njihovi savjetnici, ili osobe bliske s HDZ-om, ili, što je najvažnije – bliski s donatorima izborne promidžbe, kojom je omogućena pobjeda na predsjedničkim izborima.
Očekuje se i skora odluka o smjeni šefa SOA-e, Lozančića zbog mogućnosti da je u sklopu mjera prisluškivanja osumnjičenog Zdravka Mamića bile prisluškivana i predsjednica. Snosi li on odgovornost za to?
Ne. I ovaj puta je to bacanje prašine u oči javnosti i ovaj je put za to odgovornost snosi predsjednica. Morala je znati s kim komunicira i da je mogla uletjeti u prisluškivanje. I ovaj puta je odluka da će žrtveni jarac biti ravnatelj SOA-e apsolutno doluka političke naravi. Smiješni su i apsurdni razlozi koji se iznose, pogotovo da je bio dužan obavijestiti predsjednicu. Čini mi se da bi takav akt mogao napraviti daljnju političku štetu za predsjednicu, jer odluku donosi bez prethodne provjere, bez stručnog, parlamentarnog pa, ako hoćete, i civilnog nadzora, je li se ogriješio o sigurnost štićene osobe prve kategorije. Najveću političku štetu opet ima predsjednica.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
