Pod okriljem noći nepoznata skupina, koja se krije pod nazivom “Splitski studenti”, polijepila je gradske autobusne stanice plakatima podrške ministru kulture pritom prozivajući sve one kojima smeta.
Među prozvanima od strane “splitskih studenata” našli su se Nenad Stazić, Milorad Pupovac, Vesna Teršelič i Zoran Pusić.
Za sada se nikakvi splitski studenti nisu javili da demantiraju ili se ograde od ove junačke prakse. Spliski portal Stavje stoga upitao splitske kulturnjake što misle o ovakvom potezu “splitskih studenata”, što to govori o gradu u kojem žive te zbog čega u Splitu dosad nije bilo nikakve reakcije.
“Sretan je narod koji ima ovakvu omladinu!”
“Sve što mogu reći je: sretan je narod koji ima ovakvu omladinu! Anonimna je, pripitomljena, dobro organizirana, stranački uvezana, lojalna vlasti, a kad još malo odraste i stekne političkog iskustva uspješno će upravljati logorima”, izjavio je novinar, pisac i publicist Viktor Ivančić.
“Od studenata sam očekivao veću drskost i hrabrost”
“Split uvijek podržava najnazadnije slojeve hrvatske politike i u najvećoj mjeri pripada onom dijelu našeg društva koje dijeli stavove ministra Zlatka Hasanbegovića. A to i nije čudno ako se sjetimo vremena od prije petnaestak godina tijekom SDP-ove vlasti, kada smo imali sličnu polarizaciju društva. U Splitu je bio miting za Norca, a u Zagrebu su se odvijali građanski prosvjedi.
VEZANE VIJESTI
Iz jučerašnje akcije možemo zaključiti da u našem gradu postoji dio studenata kojima ne smeta ministrova nostalgija za ustaškom državom. No mene zanima postoje li u Splitu oni student kojima to smeta. Čekam njihove plakate. Ako ih ne bude, ispast će da u Splitu žive samo student koji i sami dijele nostalgiju za ustaškom državom.
A što se tiče načina na koji su plakate u okrilju noći polijepili bez da su iza njih stali imenom i prezimenom, mogu reći da sam od studenata očekivao veću drskost i hrabrost, a ne ponavljanje onoga što govori Karamarko.
Osim toga, splitski studenti su izborom imena doma – dom Franje Tuđmana pokazali da pripadaju konzervativnoj politici. Od njih se ne mogu očekivati progresivne vrijednosti već tradicionalne. No podrška Hasanbegoviću, ide dalje od toga jer ministar se ne zadržava na konzervativnoj ideologiji već rehabilitira ustašku. A to je onda i pljuska onim studentima koji su izabrali ime studentskog doma jer je Franjo Tuđman početkom devedesetih osuđivao i ustaštvo i HOS-ovu kapu s kojom se Hasanbegović slikao”, izjavio je novinar i književnik Damir Pilić.
“Splitskoj službenoj kulturi nedostaje umjetničke i ljudske hrabrosti”
“Plakati su kukavički. Napadati pojedince tako da im izložiš fotografiju, ime i prezime, a pritom sam ostaneš anoniman, pri tom u obranu nekog tko je na vlasti i posjeduje moć da, kako je Hasanbegović u kratkom vremenu već pokazao, radi što ga je volja, je amoralno i ulizički.
Za razliku od hrabrih studenta, koji anonimno manipuliraju istinom, peticiju protiv ministra Hasanbegovića je imenom, prezimenom, zanimanjem, potpisalo više od 3500 pojedinaca među kojima je velika većina umjetnika i kulturnjaka koji u Hrvatskoj i izvan nje nešto znače, među njima i neki Splićani. Nitko to nije učino zato što ima nešto protiv Hasanbegovića osobno, nego protiv njegovih stavova koji su antihumanistički, a i zbog toga što je uvredljivo da kulturu Hrvatske vodi netko tko s njom do jučer nije imao veze. Postoje stvari preko kojih je nečasno prijeći, ovo je jedna od njih.
Protiv ministra potpisali su ljudi koji jesu kultura ove zemlje i to je činjenica, sviđala se nekome ili ne, potpisali su ljudi bez kojih bi postojanje Ministarstva kulture bilo besmisleno, a Zlatko Hasanbegović je samo jedan u nizu šefova tog našeg servisa. Osim toga, on je taj koji živi na proračunu, za razliku od velikog broja umjetnika i kulturnjaka koji su se digli protiv njegova imenovanja.
Split već dugo ignorira svoje najbolje ljude, a službena mu je kultura, čast izuzetcima, bez ozbiljnijeg značaja izvan lokalnih okvira, baš zato što joj nedostaje hrabrosti, umjetničke i ljudske. Ne sumnjam da bi itko da hrabrost pokaže bio temeljito ušutkan ili onemogućen, no to ne može uvijek biti opravdanje. Što onda očekivat od studenta koji su u takvoj klimi stasali. Neka se hrabri studenti zapitaju koga brane, i od koga, knjige su im, valjda, dostupne. No, bojim se da oni zapravo znaju što rade, i to je najstrašnije u cijeloj priči.”, navela je, pak, književnica Olja Savičević Ivančević.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
