U hotelu Porin, koji je preobražen u prihvatilište za izbjeglice u zagrebačkim Dugavama, u utorak su prosvjedovali tražitelji azila.
Ondje je, podsjetimo, smješteno više od 300 ljudi, u neadekvatnim uvjetima. Kako su kazali našoj reporterki Nataši Vidaković, ono što pogađa najveći broj njih jest neadekvatna prehrana, u potpunosti neprilagođena njihovim navikama.
VEZANE VIJESTI
Organizacija Are You Syrious im pokušava dostaviti hranu, ali su zaštitari do te mjere bili neprijateljski nastrojeni prema njima da su jednog volontera prošlog tjedna gurnuli po stubama, pri čemu se on ozlijedio. Osim hrane, koja za razliku od one u Porinu, odgovara prehrambenim navikama ljudi s Bliskog Istoka, volonter je donosio i igračke za djecu. To je zgrozilo azilante.
Pritom se na njihove prigovore zbog hrane odgovara krajnje otresito. Izbjeglice su nam rekle da im je jedan član osoblja kazao: “Ako vam se ne sviđa, budite gladni”.
Medicinska skrb im je nedostupna, požalili su se našoj reporterki.
Osim toga, u Porinu ima ih bolesnih ljudi, trudnica, djece – nemaju dostupnog stomatologa ili ginekologa, niti kakvu adekvatnu medicinsku pomoć – bez zdravstvenog osiguranja, naime, izbjeglice su prisiljene plaćati privatne liječnike, što im je u potpunosti nemoguće.
Naime, s mjesečnom pomoći jedva si mogu priuštiti išta. Dobivaju 20 posto od osnovice imovinskog cenzusa za dobivanje socijalne pomoći, što ispada oko 120 kuna mjesečno.
Bez identifikacijskih isprava, nisu u stanju niti ostvariti pravo na besplatan javni prijevoz, koje imaju samo neki od njih, ukoliko su studenti ili prijavljeni na Hrvatski zavod za zapošljavanje, pa i to moraju platiti.
Tretiraju nas kao životinje
Obrazovanje djece, ali i odraslih je također problem, jer zemlje u kojima traže zaštitu, uključujući Hrvatsku, traže učenje zemlje domaćina, a gotovo nitko im ne pruža edukaciju. Stanovnicima Porina je, primjerice, jednom tjedno omogućen tečaj hrvatskog na sat vremena, što je premalo.
Karzan A. iz Iraka je rekao da “ih tretiraju kao životinje” – nemaju prava i ne znaju hoće li biti deportirani ili će dobiti azil. Dakle, prema proceduri osoba kad zatraži namjeru za dobivanjem zaštite moraju joj se uzeti otisci prstiju i onda čeka na intervju na kojem se procjenjuju uvjeti za dobivanje azila , a intervju je samo jedan alat za procjenu. Izbjeglice se žale, jer su već dva tjedna u Porinu i još nisu dali otiske niti bili na intervjuu, dakle, uopće ne znaju što će s njima biti.
“Ako nam ne želite i ne možete pomoći, nemojte nas držati ovdje, poruka je izbjeglica”, prenosi naša reporterka.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
