Književnica i aktivistkinja Mima Simić u intervjuu je za Novosti govorila o pravima LGBT osoba u Hrvatskoj, kao i o napadu suzavcem na zagrebački klub Super Super, u kojemu se u tom trenutku održavao LGBT party.
“Eskalacija nasilja u našoj neposrednoj okolini, kao i u svijetu, u najvećoj je mjeri posljedica njegove legitimacije kroz otvorene diskriminacijske diskurse političkih lidera: nagli porast zločina iz mržnje nakon Brexita i nakon izbora Trumpa tek je ‘ulična’, mikropolitička artikulacija makropolitičkog govora. Kod nas se nasilje također legitimiralo s vrha, kroz dijagnozu da su manjine same krive za sve što ih zadesi, baš kao i svi oni koji se usude kritizirati postojeći poredak; kroz homofobne referendume i crne rupe u obrazovnom sustavu. Čovjek ne mora biti navijač Partizana ni Hajduka, ne mora biti ni peder ni lezba da na ovakvu Hrvatsku zasuzi. A suzavac je najbolja materijalizirana metafora za strategije upravljanja postojeće vlasti. Nema tog političkog podbačaja – korupcije, plagijata, omaški u djelu ili u govoru – koji se nekom dimnom zavjesom neće uspjeti zastrti. Oči će nas malo zapeći, neki će završiti na hitnoj, ali ništa uistinu opasno po život. Sve je to valjda normalan dio političke tekme”, kazala je Simić za Novosti.
Istaknula je da je najbolje što se dogodilo hrvatskom LGBT pokretu jest to što je u petnaestak godina vidljivosti putem Povorke ponosa uspio napraviti čuda.
“U prvih nekoliko godina vidjeli smo predivnu metamorfozu od ekstremističkog nasilja i sugrađanske netrpeljivosti do šarenih povorki s desetak tisuća veselih sudionika i sudionica, obitelji s djecom, mahanja s balkona itd. Sve je više sjajnih, pametnih i artikuliranih lezbi, pedera i trans* osoba koje pišu, govore, snimaju te javno djeluju i raspršuju homofobne hrvatske magle. Najbolje od svega, mlađe generacije jednostavno se ne daju više tako lako utrpati u ormar pa tako postoji i LGBT+ studentska inicijativa AUT pri zagrebačkom Filozofskom fakultetu, što je u moje vrijeme bilo nezamislivo. S druge strane, nuspojava političke krize i krize politike je povratak iskušanim metodama paranoiziranja društva i traganja za neprijateljima. Potraga se vrši odozgo prema dolje jer je otpor slabiji, a uspjeh zajamčen. Tako ne čudi da su u najrecentnijim čistkama meta bili neprofitni mediji i s njima potplaćeni novinari honorarci, kulturnjački prekarijat, kao i svi potencijalni kritički akteri koji osim socijalnog i kulturnog kapitala ne posjeduju mnogo. Ipak, ne vjerujem da himna dugo može puniti gladna usta, niti je u zimskim danima dovoljno pokriti se zastavom, i kad tog ‘drugog’, svog susjeda, prepoznamo kao izvor hrane i topline, drugačija klima bit će moguća”, kazala je Simić za Novosti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
