Vladimira Mascarell iz udruge "Za naš Supetar", gostovala je u Novom danu i u sklopu inicijative Pokret otoka komentirala najavljene izmjene Zakona o koncesijama, odnosno zašto se inicijativa protivi njegovu donošenju.
Zašto ste pokrenuli inicijativu?
Inicijativa Za naš Supetar je pokrenuta zbog problema koji su nastali na pomorskom dobru. Supetar se pobunio protv odluka županijske i lučke uprave, probali smo sami, tri godine se borimo s tim, i ove godine smo konačno udružili 33 otoka zasad, a možda bude i više.
Za nedjelju ste najavili posebnu inicijativu vezanu oko Zakona o koncesiji. O čemu se radi?
Mi smo već dugo u toj akciji kroz Pokret otoka, uočili smo štetnost Zakona o koncesijama na način da smo stalno proučavali Zakon o pomorskom dobru. U jednom trenu smo shvatili da je u saborsku proceduru prošao Zakon o koncesijama po kojem će se promijeniti svi zakoni, uključujući i Zakon o koncesijama. 63 udruge su potpisale peticiju da se ne donosi taj zakon, da se pokrene rasprava, dali smo prijedloge amandmana, podržali su nas neki saborski zastupnici. Ljudi ne shvaćaju da je Zakon o koncesijama taj da se mimo stanovništva proba mijenjati pomorsko dobro i odlučivati o njemu na jedan vrlo neugodan način. Mi nećemo više upravljati teritorijem na kojem živimo. Sad nije dobro, a ako se ovo izglasa, bit će deset puta gore.
Cijeli je slučaj najupečatljivije otvoren na plaži Zlatni rat na Bolu. Koncesije su se dodjeljivale putem političkih odluka.
VEZANE VIJESTI
Sve koncesije se donose na temelju političkih odluka. Zlatni rat je nesretna koncesija, ali ona nije različita od bilo kojih drugih koncesija. Doživjeli smo sreću da je ona dobila takvu medijsku pozornost. Nema takvog mjesta koji nema jedan Zlatni rat ili dva ili tri. Ne pita se lokalno stanovništvo hoće li teritorij ići u koncesiju ili neće, nema mogućnost odlučivanja što će biti na tom mjestu. Naprosto, naša lokalna uprava ne može ništa, nemamo pravo glasa, to pravo odlučivanja je država derogirala na županije. U ovom trenutku je što se tiče pomorskog dobra strašno to da županija određuje koji će teritorij nekog grada otići u koncesiju, za koji novac i kome. Oni nadziru tu koncesiju, odnosno ne nadziru, i ne možete ništa, zovete inspekcije, a ako se nešto dogodi, oni reagiraju po redoslijedu stvari.
Postoji li podatak koliko je područja pod koncesijom?
Kažu da je 30 posto pomorskog dobra pod koncesijom, većina od toga financijskog smisla nema, makar svi pričaju o strašnom prihodu na pomorsko dobro koji država ima. Mi smo radili par kalkulacija. Ne govorim o pomorskom dobru kojim upravljaju gradovi, nego o onima koje dodjeljuju županije. Prosječna cijena najma koncesioniranog područja se kreće od 15 lipa do maksimalno 80 lipa po kvadratnom metru za jedan mjesec, a grad nema jurisdikciju nad tim prostorom. To je tragično. Tu nema nikakve financijske koristi.
Koliko je to konkretno, koliko koncesionar plaća godišnju naknadu?
Godišnja naknada, ja sam računala za Supetar, iznajmljuje se oko 96 tisuća kvadrata, ukupno gradu pripada 109 tisuća kuna, a ukupna koncesija je triput viša, oko 330 tisuća kuna je fiksni prihod. Varijabilni prihod ne znam kome ide, jer kad pogledamo prihode grada, oni se kreću točno u trećini i njega kao da nema.
A što bi on trebao značiti?
To bi trebalo biti prihod od djelatnosti. Tri posto prihoda trebali bi uplatiti u koncesijsku naknadu, ja ne znam da to itko radi.
Što vam smeta u Zakonu o koncesijama?
Taj je zakon strašan zbog tri stvari. Prvo, zaduživanje koncesija. Neki koncesionar dobije neko područje na kojem može raditi neku djelatnost. Recimo, koncesije na plažu. On da bi obavljao svoj djelatnost treba nešto investirati i zadužuje se, jer nije likvidan da to obavi. Banka može upisati zadužno pravo na tu koncesiju. Na što? Na djelatnost? Na područje? Na plažni objekt koji je napravljen? To je državno vlasništvo, pomorsko dobro, javno dobro zaštićeno Ustavom, a zakon predviđa založno pravo. Ne razumijem što će nam investitor koji je za novac dobio najam područja od države, a onda nema novca, niti ga prate banke na osnovu prijašnjih rezultata, nego baš mora zadužiti tu koncesiju, koja nije njegova. Založno pravo nad koncesijama se mora izbrisati iz svih vrsta koncesija, jer nama ne trebaju investitori koji nisu financijski sposobni, likvidni. To nam se dogodilo devedesetih. To je ista priča kao menadžerski ugovori. Mi ćemo ostati bez pomorskog dobra. Sljedeća užasna stvar u tom zakonu je da ako koncesionar propadne, banka preuzima upravljanje nad tom koncesijom i ona određuje sljedećeg koncesionara. Oni kažu da će kontrolirati, ali čemu onda javna nabava? Prvi je odabran javnom nabavom, zadovoljio je nekoliko uvjeta, i najedamput za neko vrijeme dajemo banci da sama bira drugog koncesionara na kojeg nitko ne utječe. Postoji još jedna stvar, osim što bankama i financijskim institucijama dajemo pravo prijenosa koncesija bez natječaja, postoji i prebacivanje koncesije na privatnu osobu. Restrukturiranjem prelazi na nekog drugog i opet nema javne nabave. Netko može doći do koncesije na način, ako on ne zadovoljava prvenstveno društvene uvjete, netko uzme koncesiju za njega tko zadovoljava, i nakon nekog vremena to opet dođe do te osobe, koja uopće ne bi trebala dobiti koncesiju, preko prava na prijenos koncesije.
Postoji li mogućnost da imamo zatvorene privatne plaže, na koje će se naplaćivati ulaz?
To je plan, to se već događa, makar to nije dozvoljeno barem na ovim koncesijskim ugovorima koje sam ja vidjela, postoji tendencija, u Dubrovniku je strašna stvar. Na tim plažama treba očekivati plaćanje ulaza, što je praktično zabrana ulaza na plažu.
Rješava li to Zakon o koncesijama?
Taj dio nije preciziran Zakonom o koncesijama, on je univerzalan za čitavo javno dobro, a detalji o plažama vjerojatno će se detaljnije obraditi kroz Zakon o pomorskom dobru. Zakon o koncesijama nije zakon koji isključivo regulira pomorsko dobro. Samo se dogodilo da pomorsko dobro spada u Zakon o koncesijama i zato smo uspjeli registrirati što se događa. Mislim da ljudi nisu shvatili što se događa i koliko je to opasno. I poljoprivredno zemljište spada pod ovaj zakon, isto se ovo može dogoditi kod njega. Tu spadaju i vode. Ovo je izuzetno opasno. Mi dajemo jedino što nam je ostalo, mi dajemo opća dobra u privatizaciju. Ne poštujemo ljudska prava građana Hrvatske.
Tko vas je sve podržao?
Čitava oporba je podržala inicijativu, predali su amandmane jednake kao i mi. To su zastupnik Aleksić, Živi zid, SDP i Most.
Što je s vladajućom koalicijom?
HNS nismo ni čuli ni vidjeli, ne očekujem da ćemo ih uskoro čuti i vidjeti, mislim da se oni sad bave sami sa sobom. HDZ kao vladajuća stranka brani svog ministra i svoj prijedlog. Tajnik je najavio Zakon o koncesijama na način da nije dao završnu riječ, mislim da je bio u šoku nakon rasprave i nije znao što bi na kraju.
Što očekujete?
Ja bi rado da saborski zastupnici zastupaju ovaj narod, što uključuje i HDZ. Apeliramo na njih da poštuju Ustav. Mi tražimo treće čitanje i da u trećem čitanju i ponovljenoj javnoj raspravi ponovimo ove ključne stvari. Ovo je jako opasan zakon za Republiku Hrvatsku, vjerujem da oporba neće izglasati taj zakon, nego će biti protiv. Od HDZ-a se nadam da će dozvoliti to treće čitanje i da idemo ponovno u konzultacije i tražimo da građani, udruge i zainteresirana javnost sudjeluje u izradi zakona, mi imamo ustavno pravo da to radimo.
Što će biti u najavljenoj akciji u nedjelju?
Riječ je, pošto su se otoci udružili, imamo neku snagu i molimo hrvatsku javnost da nas čuje, da čuje svoje otoke. Potrudit ćemo se i trubiti, vikati da nas čuju. Molimo sve građane Hrvatske, jer ovo se jednako tiče svih nas, i Zagreba, i Slavonije i Like, da podrže ovu inicijativu. Mi ćemo u nedjelju na otocima imati okupljanje – Čujete li svoje otoke. Ja se nadam da će nas cijela Hrvatska čuti, da će nas čuti zastupnici u Saboru i da ćemo sudjelovati u izradi Zakona o koncesijama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
