MORH formira pričuvu, na jesen kreću vojne vježbe, a mnogi će se zasigurno pozvati na priziv savjesti. Gost Novoga dana bio je Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije.
Neki su se prepali kad su dobili poziv, kako postupiti, mora li se odazvati?
Pričuva nije nešto što iznenađuje, a imaju pričuvu i druge zemlje. Ono što smo mi problematizirali, a Hrvatska je godinama stvarno zanemarivala pričuvu, jest da temeljem Ustava možemo reći ne vojnoj pričuvi – članak 47 Ustava govori o prigovoru savjesti.
VEZANE VIJESTI
Niz je tu pitanja – gleda se na odazivanje kao na test domoljublja, ali tu je i pitanje ispričnice s posla.
Oko domoljublja – mislim da voljeti domovinu jest i protiviti se odlasku u vojsku, a mi danas živimo u vrijeme liberalnog kapitalizma i volio bih da se društvo razvilo u smjeru da nema potrebe za vojnim rokom i pričuvom, no to se nažalost nije dogodilo. No, jedan dio ljudi će se sigurno pozvati na prigovor savjesti.
Kako da to bude stvaran prigovor savjesti?
Tu smo na tankom ledu, ne postoji mehanizam, kao ni bilo koja komisija koja može ući u naš mozak i reći da mi to zlorabimo ili ne. Demokratska društva prepoznaju prigovor savjesti i ja sam protiv toga da to ljudi zlorabe – neki su ranije odbili ići u vojsku jer im se ne da ne tuširati svaki dan – to veze nema s prigovorom savjesti. Naš je stav da se prigovor mora automatski odobriti jer uvijek ima ljudi koji vole vojsku i ići će u vojsku i te ljude ne treba sotonizirati.
Može li država reagirati prisilom?
Postoji, pričuva je zakonska obaveza, kao i vojni rok – ne možete reći vojnom roku jer se vama ne ide u vojsku. No, vidimo da su sada skrenuli pozivi prema ljudima koji su završili vojni rok i bili branitelji.
Bi li ljudima trebalo održati neku edukaciju?
Trebalo bi ih infomrirati da na to imaju pravo, a bilo je dosta komunikacijskih pogrešaka i pitanja nakon požara zašto pričuva, a ne civilna zaštita. Logičnije je da su sljedećem razdoblju fokus bude na civilnoj zaštiti i da to bude dobrovoljno, vidjeli smo i kod požara – mislim da kad bi se ljudima objasnilo što je civilna zaštita da bi sami krenuli.
Puno je toga otvorio problem požara, a uvidjeli smo i da koncept nacionalne sigurnosti ne slijedi koncept ljudske sigurnosti, zašto?
Naši donositelji odluka ni ne znaju što je ljudska sigurnost, a dobro je da je to ušlo u strategiju, ali možda i zato da se smiri našu stranu. Mi se trebamo pitati čega se bojimo, što je to što naš život čini nesigurnim i duboko sam uvjeren da kada bismo to pitali građane, oni bi rekli da se boje da će izgubiti posao, ostati bez kuće, da će morati otići iz zemlje … to su sigurnosni prioriteti koji nisu klasični sigurnosni prioriteti i moderne države te ugroze prepoznaju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Naša to djelomično prepoznaje, pejorativno je to prepoznato što vidite kada vidite gdje odlazi novac.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.