"Vlasti nedovoljno uključuju građane u donošenje odluka"

Vijesti 28. ruj 201711:53 > 12:17
N1

Educirani i informirani građani nužni su za razvoj demokracije, a Međunarodni dan prava na pristup informacijama, koji se obilježava 28. rujna diljem svijeta pa i u Hrvatskoj, koja i dalje - unatoč određenim pomacima - muku muči s tim građanima Ustavom zajamčenim pravom, prigoda je za provjeru stanja s povjerenicom za informiranje Anamarijom Musa.

Vi ste prije četiri godine izabrani za prvu povjerenicu za informiranje u Hrvatskoj u kojoj vlada okoštala institucionalna kultura tajnosti i nerijetko zazor vlasti od otvorenosti, na državnoj, a još i više na lokalnoj razini. Očekivanja su bila velika – od vas, ali i Vaša, no relativno brzo ste u jednom od javnih istupa upozorili da, premda je Hrvatska jedan od svjetskih lidera po pitanju pristupa informacijama, jedina institucija koji bi se trebala time baviti doslovno je na koljenima i da Vi zbog svega toga imate osobni osjećaj da ste prevareni. Što kažete danas imajući na umu to kako država i društvo tretiraju instituciju čuvara građanima Ustavom zajamčenog prava na pristup informacijama? Naime, neadekvatna proračunska sredstva koja su za sobom povlačila i nemogućnost zapošljavanja dovoljno kvalitetnih kadrova bila su među ključnim zamjerkama – kako se aktualni postojeći proračunski izdaci odražavaju na rad Ureda?

Stanje je bolje, u zadnje dvije godine proračun je povećan, najlošije je bilo 2014. kada smo suprotno očekivanju za novu instituciju – jer zašto je uopće osnovana, ostavljeni bez osnovnih mogućnosti za rad. Za razliku od sličnih tijela u europskim zemljama koje broje po 20 pa i do 100 ljudi (najčešće kada se bave i zaštitom osobnih podataka) i budžetima od više milijuna eura, nas petoro je u zemlji ogrezloj u korupciji i netransparentnosti trebalo biti lučonoša promjena. Nezahvalna situacija. Sad je bolje, imam ured od 12 ljudi, ali iduće godine ćemo se izgleda uglavnom do kraja ekipirati. Naravno, uz maksimalnu štedljivost, što preporučam i svim drugim institucijama, jer ćemo tako imati i manje posla.

“Nužno je da novinari i organizacije civilnog društva kao naše oči i usta koriste ovaj mehanizam”

Kako su se kroz godine kretale brojke i sadržaj zahtjeva građana i novinara i znamo li da imamo pravo znati, te kako to pravo i koliko koristimo? 

Prema podacima kojima raspolažemo – korisnici (građani, novinari, organizacije civilnog društva, tvrtke) tražeći informacije od oko 6.000 tijela javne vlasti na svim razinama (državna tijela, ministarstva, agencije, lokalne jedinice, ustanove, komore i druge udruge u kojima je članstvo obavezne te javna poduzeća) podnose oko 20.000 zahtjeva godišnje, od kojih se oko 92 posto usvaja, tj građani dobivaju informaciju.

Međutim, korisnici žalbu Povjereniku podnose u samo oko polovice slučajeva kada budu odbijeni sa svojim zahtjevom pa mi dobivamo između 500 i 700 žalbi godišnje. Kao rezultat postupka kojeg provodimo pokaže se da su građani bili odbijeni bez utemeljenja u zakonu, dakle neosnovano, u oko 75 posto slučajeva. Što se traži i što se dobiva građani mogu vidjeti na našoj web stranici pristup.info u Tražilici odluka i mišljenja, a najčešće su to razni ugovori, plaće, odluke, zapisnici i slično.

Nažalost, u praksi se korisnici ustručavaju podnijeti žalbu, ne vjeruju da će uspjeti, ne vjeruju u institucije, smatraju da će žalbenim postupkom samo produljiti agoniju oko nedostupne informacije. Kažu ‘samo će izmisliti neki novi razlog da mi ne daju informaciju’, ne shvaćajući da smo mi tu da odlučimo je li razlog koji primjerice neko ministarstvo ili općina navode kao razlog uskrate informacije opravdan ili ne. Uostalom, i Visoki upravni sud nas kontrolira te nam je u svakom slučaju stalo da djelujemo u skladu sa zakonom.

Jedan dio zahtjeva i žalbi podnose građani koji putem ovog pravnog mehanizma ostvaruju svoje privatne interese, koristeći situaciju da su svi postupci prema ovom zakonu u potpunosti besplatni, osim troškova odvjetnika pred sudom. Stoga je nužno da novinari i organizacije civilnog društva kao naše oči i usta koriste ovaj mehanizam, traže informacije i otvaraju važna društvena pitanja. Nažalost, u posljednje tri godine među žalbama koje dobivamo samo oko pet posto je onih novinarskih, a između 15 i 20 posto žalbi udruga. Razlozi mogu biti i u dugotrajnosti postupka, ali i činjenici da možda novinari i udruge dobivaju većinu informacija pa nemaju potrebe za podnošenjem žalbe.

Mi nastojimo ojačati svijest javnosti i osobito novinara i udruga provedbom edukacija i webinara, objavom publikacija i slično. Međutim, korisnici trebaju biti ti koji su aktivni.

Bez pristupa informacijama nema efikasne javne vlasti. Koliko su tijela javne vlasti transparentna po pitanju objave podataka na internetskim stranicama i koliko su uopće svjesni svojih dužnosti glede ZPPI-a – jesmo li nazadovali ili napredovali po tom pitanju? Vlada, primjerice, i dalje ne objavljuje pravovremeno dnevne redove sjednica i radne materijale, predsjednica Republike je nastojala gotovo nikako ne podastrijeti informacije oko nekih svojih putovanja, a u MUP-u, primjerice, još čekamo odgovor jesu li uopće proveli test razmjernosti u slučaju podataka o tome kada je i gdje održana proslava rođendana predsjednice, Sabor se “miče” od papira, ali nikako da dočekamo posve otvoren pristup svim ključnim podacima kojima raspolaže to tijelo javne vlasti. Lokalna razina pak od ranije predstavlja problem – je li ona još uvijek problematičnija?

Generalno, stanje je bolje, ali na lokalnoj razini i u nekim skupinama još uvijek ima mjesta za znantna poboljšanja. Imamo previše tijela javne vlasti, 6.000 na nas četiri milijuna, a tome treba pribrojiti još i primjerice više od 3.000 mjesnih odbora. Sve to košta, web stranice koštaju, ljudi koji rade i objavljuju informacije koštaju …

Kakva je statistika presuda Visokog upravnog suda, koji, primjerice, odlučuje u slučajevima kad tijelo javne vlasti osporava rješenje Povjerenice za informacije? 

U prosjeku se godišnje pokrene između 30 i 40 upravnih sporova u kojima se osporava naša odluka tj. rješenje o tome jesmo li opravdano potvrdili odluku tijela javne vlasti odnosno jesmo li opravdano prihvatili žalbu korisnika, Podjednako pokreću upravni spor i korisnici i sama tijela javne vlasti, međutim, u gotovo 95 posto slučajeva Sud potvrdi da smo bili u pravu, a ovaj ostatak je uglavnom neka procesna problematika, ne radi se o supstancijalnom odgovoru.

Međutim, za razliku od drugih država gdje se na sud ide rijetko tj. iznimno zbog visokih sudskih troškova, kod nas svatko i iz svakog razloga može staviti institucije u pogon da se bave njegovom stvari, pa tako ove godine imamo već više od 50 tužbi pred sudom, većinu od samo jednog korisnika.

Velik problem i dalje predstavlja pitanje poslovne tajne -“najslađe tajne” na koju se tijela javne vlasti pozivaju i onda kada o tome ne može biti riječi, koliko Vam se ljudi zbog toga tuže?

Poslovna tajna, iznenadit ćete se, nije najveći problem tj. najčešći razlog za odbijanje zahtjeva nego jedan od tri najčešća razloga – ostali su razlozi zaštite osobnih podataka te, sve češće, zlouporaba prava, s obzirom da od 2015. imamo u zakonu i tu osnovu za odbijanje zahtjeva, što je načelno dopušteno i u drugim zemljama.

Međutim, za razliku recimo od osobnih podataka gdje je granica relativno jednostavna – štite se oni osobni podaci koji pripadaju privatnoj sferi (npr. privatna adresa dužnosnika ili službenika), dok osobni podaci u javnoj sferi (npr. ime dužnosnika ili službenika, njegove kvalfikacije za posao, njegova plaća, njegovo članstvo u nekoj radnoj skupini itd.) predstavljaju javni podatak, kod poslovnih tajni postoji široko područje za procjenu što u nekoj konkretnoj situaciji može ugroziti poziciju na tržištu ili know-how javnog poduzeća. Ono što smo postigli jest da se ministarstva više ne pozivaju na svoju poslovnu tajnu, jer logično, oni nisu poduzeća, kao i da ne štite ugovore koje sklapaju s drugima pod izlikom da je to poslovna tajna ugovaratelja, kao što je bio slučaj sa zakupom poslovnih prostora u npr. Zagrebtoweru ili Plivinoj zgradi, gdje nisu htjeli odustati od svoje teze ni pred sudom.



Ima li kakvih naznaka o usklađivanju Zakona o tajnosti podataka i Zakona o pravu na pristup informacijama?

Ne znam kako stoje stvari, ne govori se puno o tome, a i nestabilna politička situacija u zadnje dvije godine nije pridonijela rješavanju tog pitanja.

Uključuju li tijela javne vlasti dovoljno javnost u donošenje odluka?

Nedovoljno, manje od polovice propisa u 2016. na državnoj razini otvaralo se radi uključivanja javnosti u interneskom savjetovanju, a na lokalnoj i manje od 30 posto.

Čini mi se da je ove godine situacija bolja – upozoravali smo, educirali, javnost traži svoja prava, pa su i rezultati bolji. U pravilu pratimo propise na dnevnoj bazi i puno rjeđe se koristi hitni postupak. Čak su i zastupnici kada sami predlažu zakone ili putem klubova počeli provoditi savjetovanja s javnošću što je vrlo važno i potrebno kako bi svatko mogao dati svoj prijedlog i mišljenje.

Kako stojimo po pitanju direktive EU o ponovnoj uporabi informacija i proaktivnoj objavi informacija?

Što se tiče proaktivne objave informacija na internetu, smatram da je puno bolja situacija nego što je bila, ali uvijek ima prostora za poboljšanja i koncentraciju na to da se ne vratimo nazad u količini i kvaliteti informacija koje se objavljuju.

Što se tiče otvorenih podataka, tj. podataka u formatima koji su strojno čitljivi (npr. baze, registri itd.), stanje se poboljšava, ali nedovoljno brzo i nedovoljno sustavno. Neka tijela objavljuju svoje podatke, neka ne. Međutim, veći problem je što se slabo traže takvi podaci. Objavili smo analize na našem webu o tome što se objavljuje i gdje, pa npr. Ministarstvo kulture i Ministarstvo rada imaju objavljene gotovo sve svoje baze, dok neki znatno kaskaju.

Kako se sve to odražava na borbu protiv korupcije? Naime, transparentnost je osnovni mehanizam borbe protiv korupcije. 

Bez transparentnosti rada, odlučivanja i organizacije javne vlasti i uprave te trošenja javnih sredstava nema rješavanja problema korupcije. Valjda je to sada svima jasno.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.

Najčitanije vijesti - Vijesti