Ona vozi bicikl, pliva, trenira taekwondo, izvrsno slika i odlična je učenica petog razreda Osnovne škole Vladimira Nazora u Čepinu. Naizgled se ne razlikuje od ostalih vršnjaka, no 11-godišnja Ana Jerković jedna je od rijetkih osoba u kojima kuca samo polovica srca. Ana je, naime, rođena samo s lijevom stranom srca...
– Naša Ana zapravo nema nikakvu dijagnozu, nego u liječničkim nalazima stoje deseci različitih pojmova. Laički rečeno, u lijevom dijelu srca, koji jedino ima, bilo je nedostataka koji su otklonjeni dvjema operacijama u austrijskom Linzu. Ondje su joj učinjene pretklijetke i klijetke na toj strani srca, a problem je što aorta nije na svome mjestu. Osječki su nam liječnici rekli da ovakav slučaj nisu imali u svojoj praksi – rekla je za Glas Slavonije majka Mirela i priznala da je zajedno sa suprugom Vladimirom Anu do treće godine držala pod staklenim zvonom.
Trener je osmislio program prema kojem radim samo vježbe oblikovanja i tzv. forme. Nakon nekoliko vježbi malo se odmorim, a inače mi je taekwondo jako zabavan – rekla je Ana
Potom su je odlučili upisati u vrtić i nisu pogriješili, a nakon što je krenula u školu, Ana se razvila u prelijepu marljivu djevojčicu, svjesnu svojih ograničenja koja ju, međutim, ne sprječavaju u odličnom svladavanju gradiva u školi, pa ni u treningu taekwondoa u Taekwondo klubu “Osijek”.
– Trener je osmislio program prema kojem radim samo vježbe oblikovanja i tzv. forme. Nakon nekoliko vježbi malo se odmorim, a inače mi je taekwondo jako zabavan – rekla je Ana, čija je želja trenirati taekwondo i nadalje, ali jednoga dana postati i učiteljicom razredne nastave. Veliku potporu ima upravo u nastavnicima i školskim prijateljima kojima uzvraća iskrenim prijateljstvom, a roditeljima odličnim ocjenama i odgovornim ponašanjem.
– Iskreno, suprug i ja pitali smo se jesmo li gotovo zdravo dijete pustili na tako teške dvije operacije. Ipak, znamo da bi bez njih u jednom trenutku došlo do nepovratnog stanja. O transplantaciji ne razmišljamo, to više što Ana ima tzv. status inverzus organa, odnosno oni nisu na svome mjestu, nego na suprotnim stranama u tijelu. Ali sve funkcionira i svakoga dana zahvaljujemo Bogu što je naša Ana toliko savjesna, zrela, a opet toliko različita od druge djece. Toliko posebna, predivna – zaključuje mama Mirela.
