Josip Kregar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gostovao je u Novom danu i komentirao odluku arbitraže Ina-MOL, ali i odnos predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i premijera Andreja Plenkovića.

Kakvim vam se čini stanje nakon objave arbitražne odluke?

Nakon bitke svi su generali i mogu reći puno dobrih ideja koje nisu ostvarive, jer je stvar riješena. Objavljivanje vidim kroz tri činjenice. Prvo, presuda je nepovoljna po Hrvatsku i koristit će se u međusobnim političkim sukobima. Radi se o tome da Vlada nije napravila dovoljno u argumentaciji koja bi pomogla. Drugo, argumentacija iz ove odluke bit će korištena i u drugim postupcima, poput onoga Ivici Todoriću, Ivi Sanaderu, ali i drugima, a argumentacija koja će biti korištena ići će u smjeru da u Hrvatskoj vlada atmosfera političkog progona. Treće, ovo objavljivanje presude dovodim u vezu s najavljenim rješavanjem problema Ine i to na način da ruska kompanija preuzme MOL-ov dio. To će Vladi omogućiti da sve to prikaže kao svoju pobjedu. MOL je ostvario svoju svrhu, dobio je neke trajne poslove. Ne smijemo smetnuti s uma da je jedan od glavnih motiva MOL-a za ulazak u Inu interes da se dobiju polja na Bliskom istoku. To su sve Rusi znali i spremni su Vladi ponuditi i svoju pomoć, koja će se možda protezati i na druge interese.

Vidite li razlog zašto se presuda od javnosti čuvala godinu dana?

Ne vidim razlog da se arbitražna presuda čuva u ladicama i ne objavljuje, pogotovo zato što bi si ova Vlada mogla priskrbiti dojam Vlade koja snosi teret ranije učinjenih grešaka. Ne znam zbog čega bi se tajilo rješenje. Predsjednica se vrlo često poziva na svoje ustavne ovlasti, koje nema, ali u izvanrednom stanju stupaju na snagu njena ovlaštenja koja postaju bitno jača. To je učinila u nekoliko navrata i mislim da sad dolazi do eskalacije takvih izraza, ali naglašava se da se Hrvatska nalazi u teškoj situacji koja je izvanredno stanje, pa će onda predsjednica preuzeti kormilo države.

Je li nagodba s MOL-om jedna od mogućnosti?

Vrlo važan do arbitražnog postupka je nastojanje da stranke nađu mirno rješenje i arbitraža je stoga prihvatljivija od sudske presude. Arbitražni sud nije vezan samo zakonom, on želi rekonstruirati ciljeve ugovora na kojima se temelji arbitraža, a jedan od ciljeva je želja da se postigne mirna nagodba između strana. Ni na jednoj strani za to nije postojala volja. Novi element, koji nije postojao u razdoblju Tomislava Karamarka i arbitražnog postupka, jest da je Vlada najavila rješenje time da će se prodati dio koji Vlada ima ili da će MOL-ov udio prezueti ruske kompanije. Ranije se to nije znalo, da postoji velika želja da ruska strana preuzme tu kompaniju.

Rade li se sada tripartitni pregovori?

Pretpostavljam da ne baš na otvoren način, ali da se kontaktira sa svim stranama mislim da je razumljivo s ciljem da se nađe svima razumno rješenje.

Što bi Hrvatska dobila nagodbom?

Prije svega, Hrvatska ne može dobiti nešto naročito, jer je prodajom Ine bitno ugrozila svoje nacionalne interese, ali nagodba bi omogućila da se neki najavljeni ciljevi i stvari koje su vlade obećavale ipak realiziraju.

Ima li arbitražni sud pravo donijeti presudu u kojoj se tvrdi da je sudac pristran, da DORH montira svjedoke ili da je ključni dokaz snimka koja je zapravo montaža ?

Nisam siguran da je sud mogao izbjeći takva obrazloženja, s obzirom da je MOL upravo to tvrdio. Meni je neobično da je ta argumentacija, barem moj dojam je, prilično jednostavna i da su optužbe za sudski proces tako formulirane. Bitno je da je u svemu tome presudilo pravosuđe, pri čemu ni arbitražno vijeće nije imalo puno slobode argumentirati. Vlada nije u dovoljnoj mjeri pokazala suzdržanost u postupku, imamo doista situacije da su državni dužnosnici izjavljivali mnoge stvari koje prema prirodi posla trebaju prepustiti novinarima ili komentatorima. Neobično je da se spominju imena, da se apostrofira sudac Turudić, ali tome treba pripisati činjenicu da on ne zazire od javnog nastupa. On se pritom poziva na načela koja mu priliče kao sucu u procesu, ali stvoren je dojam da on ničim ne pokazuje sklonost neovisnosti. Ovdje nije pitanje kakav je stav Vlade i političkih faktora. Radilo se o tome da je društvena situacija bila u korist odluka kakve su bile donošene. Protok vremena je učinio svoje, ovdje se nije radilo o klasičnom pravnom postupku, nego i o propagandnom ratu između dvije strane.

Je li pametno da Vlada i DORH šute?

Ja vjerujem da oni ne mogu tu puno napraviti, ali bilo bi štetno sve prešutjeti. Ovom presudom je u velikoj mjeri dovedena u pitanje percepcija vladavine prava u Hrvatskoj. Kako će budući investitori i strane reagirati? Pa reagirat će negativno. Hrvatska je visoko zadužena zemlja i da bismo opstali moramo paziti na situaciju.

Imaju li pravo odvjetnici i optuženi likovati i tvrditi kako su branili istinu i Hrvatsku?

Tu bi trebalo izbjegavati svako likovanje. Ovdje imamo i likovanja koja su usmjerena na to da pošalju jednu pozitivnu poruku. Mediji su objavili da je Ivica Todorić oslobođen pred londonskim sudom, ali to nije točno. Njemu su određene mjere pod kojima će pristupiti ekstradicijskoj raspravi. Nije nikakva sloboda staviti narukvicu i morati se javljati na sud.

Nije li i to bio gubitak pravosuđa, jer je Hrvatska tražila zadržavanje u pritvoru i izručenje, a prvo ročište najavljuje se za pet ili šest mjeseci?

Činjenica odgađanja i usporavanja postupka mogla bi se pripisati lošoj reputaciji koja postoji. Imali smo pozivanja na razna izvješća o stanju u Hrvatskoj. Ovdje se radi o kompliciranom slučaju, jer sucu nije dovoljno 3 tjedna za uputiti se u cijeli slučaj. Treba voditi i računa da se radi o tentativnom roku, ali to se može s vremenom promijeniti. Očekujem da će javnost biti iznenađena detaljima optužbe koja postoji. Sudac to zna, ali mi ćemo to tek saznati.

Što znači ako će istraga biti potvrđena i krenuti za razliku od Ivice Todorića, koji nije dostupan, hoće li to utjecati na istragu?

Mislim da je prilično evidentno da se ovdje radi i o pokušaju da se zataška sistemski karakter onoga što je bio Agrokor. Kad se Todorić poziva na politički progon, tu zapravo nema političkoga progona. Radi se o tome da je izgubio političku moć, koja je bila jača od promjenjivih premijera i podmitljivih službenika. Ono što u ovom trenutku vidim kao jedan od bitnih elemenata jest da će Vlada morati promijeniti svoju strategiju. Naglasak nije na Ivici Todoriću, nego na raskrinkavanju cijelog mehanizma koji je do toga doveo. To cijeli HDZ nije u ovom trenutku u stanju napraviti. Plenković, čovjek koji je vrlo malo utjecao na položaj Agrokora, zapravo snosi odluke svojih prethodnika.

Može li hrvatsko pravosuđe braniti tu tezu pred londonskim sudom?

Cvitan je u tri svoja izvješća zahtijevao povećanje sredstava, obrazlažući to potrebom da se nadoknade troškovi za forenzičke ekspertize.

Je li greška ta sredstva namijeniti za samo jednu istragu?

Kako izbjeći da se to ne vidi, jer to je nešto što neće utjecati na sud. DORH može reći da se nisu sretali niti su spremni nositi se s tako velikim slučajem. Oni se moraju osloniti i na nezavisne vještale- Element dodjele posebnih sredstava ne vidim kao problem, nije to znak političkog progona.

Jesu li postupci razlog sukoba predsjednice i premijera? Hoće li taj sukob nestati iz javnoga fokusa ili se povećavati?

Tri su razloga zašto mislim da će sukob eskalirati i jedan da neće. Prvo, mislim da će činjenica da se približavaju predsjednički izbori utjecati na odnos. Za otprilike godinu dana trebat će se znati tko je kandidat HDZ-a. To nije nešto što se može učiniti tako na brzinu. Drugo, predsjednica bi bila nesporni kandidat HDZ-a da se mirno držala svoje ustavne pozicije, da je s vremena na vrijeme istupala s lijepim riječima, pozivajući na jedinstvo, otvarajući škole i trajektne linije. To nije radila, ambicija joj je bila veća, posebice za vanjskopolitičke odnose Hrvatske. Od njenog izbora došlo je do cijeog niza okolnosti da se pokazuje da postoji velika razlika između nje i HDZ-a kao stranke. To je nešto što treba dovesti u vezu s činjenicom da je ona svoju kampanju eksalirala nakon “slavljenja Nove godine” u SAD-u. To je bitno utjecalo i bitno će utjecati na njen položaj kao kandidata.

Kakvu je poruku poslala izjavom da je ona članica HDZ-a otpočetka?

Predsjednica se u odnosu na stranačke okolnosti ne drži neutralno. Ona ima kontakt, suradnju i bliskost s određenim dijelovima HDZ-a. U tom pitanju ona je opasan kandjdat . Ona vjeruje da Plenković nije tako čvrst vođa da bi išao direktno protiv njenim interesima, a zna da će se Plenković, u ovoj situaciji Vlade, prije ili kasnije morati nositi s problemima u kojima će mu saveznici dobro doći, a neprijatelji jako škoditi.