Hrvatska je uz Grčku u očima kupaca javnih dugova postala najrizičnija zemlja Europske unije zbog čega trenutačno plaćamo i drugu najveću kamatu, što za sobom povlači skuplje kredite građanima i veću cijenu kapitala tvrtkama zbog čega posljedično pati njihova dugoročna konkurentnost u odnosu na tvrtke iz ostalih zemalja Europske unije.
Iako je posljednje izdanje obveznica na domaćem tržištu, kada smo se zadužili za šest milijardi kuna uz kamatu od 4,5 posto, proglašeno uspjehom, treba napomenuti da se Grčka prije bankrota zadužila uz neznatno nižu kamatu, što ilustrira percepciju rizika Hrvatske. Grčka je tada bila u bail-out aranžmanu, a investitori su očekivali da će politika plasiranja novca na tržište koju je poveo Mario Draghi osigurati dovoljno novca za sve zemlje, ali povlačenje ručne kočnice i zaokret u odnosu na neodgovornu Grčku pooštrili su uvjete na tržištu.
Hrvatska se tako ponovno našla među zemljama za koje je upaljen alarm. Najutjecajnija bonitetna agencija Standard&Poor’s smanjila je izglede za kretanje kreditnog rejtinga s ocjene stabilan na ocjenu negativan iza koje uobičajeno slijedi dodatni pad rejtinga koji je ionako na rubu investicijskog ranga. Drugim riječima, institucijama koje kupuju dug Hrvatske poručuje se da nije sigurno da ćemo taj dug vratiti.
VEZANE VIJESTI
”To je tako zbog eksplozije javnog duga”, objašnjava Večernjem listu makroekonomist Željko Lovrinčević koji upozorava da javni dug već sada iznosi oko 90 posto BDP-a, a problem je i vanjski dug Hrvatske koji je skočio na 115 posto BDP-a. Uz visok dug idu i velike kamate koje moramo plaćati svake godine, a one sada iznose oko 3 posto BDP-a, što je oko 10 milijardi kuna koje treba izdvojiti svake godine a da se ne otplati ni kuna glavnice duga.
Iako je HNB u nedavnoj analizi istaknuo da je ročna struktura javnog duga jedna od velikih prednosti u situaciji brzog rasta javnog duga jer se na kratkoročni dug odnosi manje od 10 posto duga, analitičar Velimir Šonje iz Arhiva analitike upozorio je da je hrvatski proračun pod većim pritiskom zbog kamata nego grčki te da će u srednjem roku Hrvatskoj biti teže servisirati dug nego bankrotiranoj Grčkoj jer toj zemlji neki plasmani na naplatu dolaze za dvadeset, pa čak i trideset godina, dok je Hrvatska uglavnom izdavala desetogodišnje obveznice.
