Gost Pressinga bio je prvak drame Hrvatskog narodnog kazališta - Dragan Despot.

On kaže kako je pristao igrati predstavu “64” Tene Štivičić koja je zakazana za 17. usprkos svemu što se dogodilo oko njegovog odlaska u mirovinu. Jedini uvjet je, kaže, bio da igra za jednu kunu, ako već ne može besplatno.

“Uprava je bila zaokupljena nekim svojim problemima i ljudi nisu imali vremena misliti na moj slučaj. Odluku o umirovljenju sam dobio na porti, kod vatrogasca. Sretan sam što odlazim u mirovinu tiho”, govori Despot o svom umirovljenju koje je zaokupilo pažnju javnosti.

“Ponuđen mi je honorar i osjetio sam kao da se prostituiram, kao da se pogađam s matičnim kazalištem s kojim sam u rodu. Jednostavno sam pukao i nisam pristao. U tom trenutku u ime svog dostojanstva nisam pristao. Sad me ravnatelj zamolio i pristao sam igrati predstavu za jednu kunu i tako će to biti”, kaže.

“Ne borim se” kaže na pitanje je li odustao o d borbe za produženje radnog odnosa. “Okrenuo sam sve na pozitivu i ne smijem sebe dovesti u situaciju da nekog molim. bio sam prisiljen poslati zahtjev ministrici jer to Kazalište nije učinilo. … Htio sam otići tiho, a ispalo je da sam otišao gromoglasno”, govori Despot.

“Ne želim raditi za honorar u svojoj kući. To je pokušaj prostituiranja u mojoj kući. Za honorar igram u svim drugim kazalištima, na televiziji, u svojoj kući neću.”

Na pitanje o razgovoru s ministricom kulture za koji je ranije rekao da je bio toksičan, Despot kaže: “To nije bio dijalog. Ja sam samo slušao ministricu. Ne volim govoriti o sebi, mislim da to neki ljudi već znaju, pogotovo ministrica koja brine za resor kulture. Znam da su i veći od mene odlazili na takav način, ali očekivao sam ipak jednu bolju situaciju.”

“Nijedan mladi glumac ne može zauzeti moje mjesto jer treba puno Save proteći dok dođu na moje mjesto”, kaže o ministričinoj izjavi da on zauzima mjesto mladim glumcima nazivajući tu izjavu “nebuloznom”.

O tome osvećuje li mu se ministrica politički jer joj je njegova supruga Anja Šovagović Despot bila konkurentica za mjesto ministrice kulture, Despot kaže kako želi vjerovati da to nije istina. “Jedini problem moje Anje je to što nije bilo sile koja ju je mogla natjerati da uđe u članstvo HDZ-a. Za biti umjetnik nije potrebna nikakva iskaznica”, kaže.

On kaže kako mu je super što su rektoru Borasu i nekim drugim produžili radni odnos i nakon što su napunili godine za odlazak u mirovinu.

Reakcije javnosti

Na pitanje kakve su reakcije kolega i javnosti na njegov javni istup kaže: “To me najviše dirnulo. Bilo je toliko reakcija, nisam znao da sam zaslužio toliki javni prostor.” O tome da su na njegovu stranu stali i “lijevi i desni”, on kaže kako mu je znak slobode bio to da je mogao reći ‘neću’ u situacijama u kojima se nešto mora.

Govoreći o svom statusu nacionalnog prvaka kaže kako upravo zbog toga nije očekivao tako lošu situaciju jer je Ministarstvo izravno odgovorno za prvake koje je potvrdilo.

Na pitanje znači li sve ovo da više neće igrati u HNK, Despot kaže kako ne znači. “I Ministrica mi je rekla da mogu snimati filmove. Sad sam snimio jedan, igram jednu predstavu”, govori.

Odlazak u mirovinu je, kaže, proslavio u duši, ali ne i s kolegama. To će možda napraviti pojedinačno, a možda grupno.

Politika

“Morate pratiti politiku jer ona određuje život. Utjecaj politike i medija je ogroman. Volio bih da je politika zasnovana na nekim moralnim principima jer bi kao društvo bili puno progresivniji. Za mene je politika moralna kategorija”, govori, a na pitanje ima li morala u hrvatskoj politici odgovara: “Nema.”

Obnova stana

U zagrebačkom potresu stradao je i njegov stan. “Ništa nismo uspjeli obnoviti jer je zgrada statički poremećena. Ne možemo ući u stan. Punica nam je ponudila prostor na tavanu, adaptirali smo to i sad smo počeli tamo stanovati. Pomogao mi je moj prijatelj Jerko Rošin i država. S te strane mi je država pomogla iako mi je život bio potpuno rasut i besmislen tih godinu i pol dana. Nadam se da ćemo se, dok sam živ, vratiti”, govori.

“Više sile nameću drugu vrstu demokracije. Mi ne možemo utjecati na to hoće li biti potresa, ali možemo na sustav rješavanja posljedica tog potresa”, kaže.

Na pitanje o sredstvima iz EU-a za obnovu koja Hrvatska nije iskoristila kaže kako misli da to nema veze s ideologijom nego sa sposobnošću i profesionalnošću.

“Padali smo i dosad. Nismo pali samo tri puta, u ratu, za vrijeme ulaska u EU i kad smo bili drugi na svijetu”, kaže.

Pandemija

“Mislim da čovječanstvo, pomalo, ide k vragu. Čovjek živeći u ovom globalizmu, moralnost u osobama pomalo pada. Čovječanstvo nema toliko kvalitetnih ljudi kao prije, dolaze sve gluplji i gluplji ljudi, sebični ljudi, pohlepni i egoistični, bez solidarnosti…”, govori.

O tome što je točno sad lošije i gore nego prije kaže: “Pravimo se da postoji neki privid, a to je opravdavanje za sve ono što nije učinjeno. To je maltretiranje običnog čovjeka i ne vidim tu neko rješenje. Ove mlade ljude ne doživljavam kao one koji su otišli nego kao one koji su prognani. Danas je mladi čovjek na vjetrometini i ne zna što će sam sa sobom. Pitanje je zašto politika ne zanima ljude koji zaista mogu pomoći. Vjerojatno im se sviđa taj sustav kriterija i onda odustaju”, govori.

Na pitanje o Andreju Plenkoviću kaže da je od njeg aočekivao više. 2Od njega sma očekivao puno više i on može više. Bitno je kime ste okruženi. Kad redatelj bira glumce, on mora odabrati glumce. Plenkvoić mora odabrati glumce koji su pametniji od njega. Svi oko njega moraju biti pametniji od njega… A sad…” kaže Despot dodajući da bi on uvijek izabrao suradnike koji znaju više od njega.

Kaže i da ga nisu šokirali javni istupi predsjednika Zorana Milanovića. “On je našao kod kako treba razgovarati s nekim ljudima. U nekim situacijama možda pretjera. On ako i pretjera, ja mu uvijek oprostim. Volim kad je čovjek obrazovan i može razgovarati na takav način”, govori.

Društvene mreže

Profil na Facebooku (više) nema. “Nisam ja za društvene mreže. Cijeli život sam htio raditi svoj posao i biti anonimno slavan, ne ranjavati dušu. Na taj način sam čuvao i strast i energiju za ono što sam radio na sceni”, kaže. “Radije bih volio hodati i trčati nego se baviti time, to je gubitak vremena”, govori, a na opasku da mu supruga ima profil na Instagramu kaže: “Žene su žene.”

Još uvijek je nacionalni prvak. “To nije na papiru, ali ostaje u povijesti kazališta”, kaže.

Kako je postao glumac?

“Svidjela mi se pozicija svećenika na oltaru i nas djece u publici”, govori o tome da je poželio postati glumac dok je bio na vjeronauku.

“Jako sam dobro igrao nogomet, osim glume to jedino razumijem”, govori prisjećajući se kako je kao dječak razmišljao što će biti kad odraste. Svakodnevno je išao u kino i tako je zavolio glumu, govori ovaj rođeni Mostarac.

“Za ljubav svojih roditelja sam studirao dvije godine ekonomije”, kaže.

“Sudbini sam uvijek vjerovao, nekom glasu, uvijek kažem Božjem glasu”, govori Despot. “Majka me odgojila katolički. Ali nisam od onih, nažalost, koji idu svake nedjelje u crkvu. Kad sam pateru Liniću rekao da ne idem baš svaki dan u crkvu, rekao mi je ‘Pa nisi fanatik'”, govori o tome što mu vjera znači u životu. Kaže i kako se “osjećao specijalno” dok je igrao Isusa.

Na pitanja o svom porijeklu kaže da ga se “ne možete otresti” te da je u Mostaru stekao veliko obrazovanje koje mu je olakšalo dolazak u Zagreb. Iliji Jandriću ispričao je i kako se sjeća svojih profesora po tome kako su se davali studentima, da su svi bili velike umjetičnke osobnosti te da je i on kasnije na taj način pokušao tako pristupati svojim studentima. Danas je, kaže, sa svim svojim studentima u prijateljskim odnosima.

Najljepši grad na svijetu

Zagreb je, govori, u vrijeme kad je on došao u grad bio najljepši dan u svijetu. “Ja nisam osjetio da živim u komunizmu, socijalizmu. Zagreb je bio… Bilo je solidarnosti, ako niste imali što jesti, bio je netko u Zvečki tko vas je mogao nahraniti. Aki Rahimovski me dočekao u toj Zvečki pa mi je htio pomoći. Pokušavao mi je objasniti kako da sebi olakšam stvari.

Postoje uloge koje su ga preskočile, ali ne žali za njima, govori. “Nisam igrao Hamleta, ali igrao sam nešto drugo. Nije mi to toliko bitno kao to da sam mogao surađivati s nekim ljudima”, govori.

O tome je li ga obilježila uloga u seriji Novine, kaže da mu je drago da je to tako.

Nije nikada razmišljao o tome da se bavi politikom. “Uvijek sam bio za svoju domovinu, ali nisam se opredjeljivao, to bi me ograničavalo u mojim razmišljanjima”, kaže.

“Po godinama se osjećam kao umirovljenik, ali po tome kako osjećam stvari iznutra sam kao nezreli dječak”, kaže Despot.

Uloge koje su ga obilježile

Krleža je za njega najveći hrvatski književnik. Slabo je čitan jer ga “treba znati čitati”. “Što se tiče glumca, Krleža je najzahtjevniji i najzahvalniji pisac”, kaže.

Govoreći o ulogama koje su ga obilježile, kaže kako pamti Hamleta na Lovrijencu za koju je nagrađen kao najbolji mladi glumac. U toj predstavi je glumio s Mirom Furlan. Cijelo hrvatsko društvo joj je ostalo dužno u moralnom smislu, smatra. “S Mirom Furlan sam doživio najljepše trenutke na sceni, s njom raditi je bilo užitak. Teško sam proživljavao to što joj se događalo, a ovo što joj se dogodilo na kraju ne mogu provariti”, govori.

Brak s Anjom Šovagović

Sa suprugom nije puno glumio jer ga je ona, kaže, izbjegavala. “Odigrali smo ’79 u Shakespeakerovoj Oluji u kojoj je igrao i Fabijan Šovagović. U toj predstavi nas je Šovo čak i vjenčavao i to sam poslije doživljavao kao neku simboliku u stvarnosti.”

S Anjom Šovagović vjenčao se nakon samo nekoliko dana hodanja, zaprosio ju je nakon četiri dana. “Netko iza mene me vodio, imao sam osjećaj da je to to i da ne griješim, bio sam siguran u to”, prisjeća se. “Mene je Fabijan i prije toga volio, znao me dovesti u stan koji smo sada adaptirali, ja sada živim u prostoru u kojem je živio i radio Fabijan Šovagović, to je meni divno. Kad sam rekao da bih isprosio njegovu kćer, on je samo rekao ‘Bog vas blagoslovio’. Majka je posumnjala da je možda trudna ili nešto, majka kao majka. Naši roditelji su se upoznali na sam dan vjenčanja. Željko Malnar nam  je doveo ciganku s harmonikom na svadbu, Šerbedžija je pjevao, Prljavo kazalište sviralo…”, prisjetio se.

U braku je već 36 godina. Nikada prije nije mislio da će se oženiti glumicom.

“Uvijek je nešto radio, volio sam s njim raditi. Samo sam trčao za njim i mi smo radili, tesali, miješali malter… Samo da bismo mogli razgovarati”, govori o svom puncu Fabijanu Šovagoviću.

Dvoje djece koje je dobio u braku ne zanima gluma, govori.

“Ne mogu reći. Zagreb je moj grad, ali ja sam sve više Bračanin. Prije sam navijao za Velež, kad sam došao u Zagreb, počeo sam navijati za Dinamo, a što sam češće na Braču, sve veću sućut imam za Hajduk”, kaže na pitanje za koga navija.

“Nadam se da sam na novom početku i da će uloge tek početi dolaziti. Zdravlje me još služi”, kaže Despot na kraju.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram