Cijelo ljeto ukrasni grmovi

Takve biljke rade posao koji trajnice i ljetnice samo djelomično uspijevaju. Daju visinu, čvrstu strukturu i mirnu masu boje koja drži vrt na okupu i kad temperatura pređe trideset stupnjeva. Vrtlar koji je jednom vidio kako jorgovan privlači leptire u kolovozu rijetko više bira isključivo kratkotrajne cvjetače.

Što ovi grmovi traže, a što nude zauzvrat

Većina ljetnih cvjetača skromna je prema zemlji i položaju. Vole sunce, podnose osrednje tlo i ne traže posebnu brigu kad se ukorijene. Najvažnije pravilo s kojim treba baratati još u vrtnom centru odnosi se na vrijeme cvatnje. Neke vrste cvjetaju kratko i spektakularno, druge izvlače boju iz mjesec u mjesec, od lipnja do rujna.

Sve ljetne cvjetače imaju jednu zajedničku osobinu koja olakšava posao. Cvjetaju na mladim, ovogodišnjim izbojima, pa se režu u proljeće, prije kretanja vegetacije. Sve grane koje su cvale prošle godine skraćuju se na jedan ili dva pupa, iz kojih onda izbijaju snažne mladice s novim cvjetovima. Bez tog zahvata grm postaje gust iznutra, a cvatnja iz godine u godinu sve skromnija.

Nisu brojni kao proljetni grmovi, pa pri sadnji treba pažljivo birati mjesto. Ideja je da popune praznine koje se vide u ljetnim mjesecima, kad većina voćkastih vrsta već odavno drži samo lišće.

Jorgovan koji ne staje u svibnju

Ljetni jorgovan, botaničarima poznat pod imenom Buddleja davidii, naraste do visine od tri metra i jedan je od najupečatljivijih predstavnika ove skupine. Stvara duge, stožaste cvatove u nijansama od blijedo ljubičaste do tamno grimizne, a pčelama i leptirima služi kao pravi magnet.

Voli topla i sunčana mjesta, a zaštićen položaj uz južni zid kuće pokazao se kao optimalan i u priobalnim i u kontinentalnim uvjetima. Skromnih je zahtjeva, podnosi ljetne suše i rijetko traži više od jedne temeljite rezidbe u ožujku. Tko želi kompaktniji rast, može ga orezati niže.

Oštra rezidba daje rezultate kakve rijetko tko očekuje od tako sitnog zahvata. Grm koji se svakog proljeća spusti na pedesetak centimetara od tla do kolovoza naraste do dva metra i procvjeta tako bujno da se grane savijaju pod težinom cvatova.

Konopljika kao ukras i začin

Konopljika, botanički Vitex agnus-castus, jedan je od onih grmova koji rade dvostruku zadaću. U srpnju i kolovozu razvija uspravne svijećnjake plavih ili ljubičastih cvjetova sličnih lavandinim, a osušeni plodovi i listovi koriste se kao začin u mediteranskoj kuhinji. Voli toplo, zaštićeno mjesto i podnosi sušu bez pritužbi, što je čini logičnim izborom za vrtove na dalmatinskoj obali i u istarskom zaleđu.

Hibiskus s istočnjačkom dušom

Sljezolika, odnosno Hibiscus syriacus, još jedna je od najatraktivnijih ljetnih cvjetača. Naraste u grm ili malo stabalce do visine od dva i pol metra. Voli obilje sunca, ali ga treba zaštititi od jakih udara vjetra koji mogu polomiti mlade grančice.

Cvjetovi ove biljke podsjećaju na svilu i dolaze u bijeloj, ružičastoj, ljubičastoj i plavoj izvedbi, često s kontrastnim središtem. Mnogi vrtlari vole ga saditi uz ulaze ili kao solitarno stablo nasred travnjaka, gdje svaki cvijet dolazi do izražaja.

Hibiskus kasno kreće u proljeće. Tko u travnju misli da mu je biljka uginula, najčešće se prevari. Pupovi izbijaju tek kad temperatura tla sigurno pređe petnaest stupnjeva, obično polovinom svibnja.

Divlji kesten u skromnijem izdanju

Grmoliki divlji kesten ili Aesculus parviflora cvjetni je pir koji stiže usred ljeta. Cvate u srpnju i kolovozu gusto poredanim cvjetovima prljavo bijele boje, složenim u uspravne svijećnjake koji podsjećaju na umanjene cvatove klasičnog kestena.

Grm se širi polako, ali uporno, pa nije idealan za male vrtove. U većem prostoru čini pravi prizor. Listovi tijekom jeseni poprimaju topli žuti ton, što znači da biljka radi za vrt dva od četiri godišnja doba.

Petoprsta bez odmora

Potentila fruticosa, u Hrvatskoj znana kao petoprsta, spada u najstrpljivije ukrasne grmove. Cvjetovi u žutoj, bijeloj i narančastoj boji nižu se od svibnja do listopada, bez ijednog duljeg prekida. Visina rijetko prelazi metar, što je čini zahvalnom za rubove staza, niske živice i sadnju u grupama s trajnicama.

Dobro podnosi gotovo svaki položaj, od pune sunčane ekspozicije do polusjene. Jedini posao oko nje svodi se na povremenu rezidbu starih grana i otklanjanje suhih dijelova.

Suručica, perovskija i drvolika stola

Među grmovima koji drže ljetne nijanse od lipnja do rujna posebno mjesto zauzimaju suručica, perovskija i drvolika stola. Suručica, botanički Spiraea x bumalda i Spiraea billardi, razvija pjenaste roze ili bijele cvatove koji prekrivaju cijeli grm.

Perovskija nosi nadimak ruska kadulja. Sitni plavoljubičasti cvjetovi na dugim, uspravnim stabljikama podsjećaju na lavandu, a sama biljka voli suho, kamenito tlo. Gdje god uspijeva lavanda, uspijeva i perovskija, i to bez straha od običnih mrazeva.

Drvolika stola, Lavatera, pridonosi vrtnoj slici velikim cvjetovima sličnima hibiskusu, samo u intenzivnijoj ružičastoj nijansi. U godinu ili dvije razvije impozantan grm, iako ga neki iskusni vrtlari tretiraju kao kratkotrajnu vrstu jer nakon pet ili šest godina zna slabjeti.

Kad lišće i grane preuzmu scenu

Ne cvjetaju sve ukrasne biljke koje zaslužuju mjesto u vrtu. Neke daju boju lišćem, druge grancima. Crveni javor u ljetnom suncu djeluje kao da se u listovima zapalila vatra. Ukrasni drijen zimi pokazuje drugu stranu priče, kad se njegove crvene ili žute grane crtaju na sivoj pozadini snježnih dana.

Kako te biljke kombinirati s ljetnim cvjetačama? Odgovor leži u jednostavnom pravilu. Ljetni grmovi daju boju, a lišćari i drijen drže strukturu. Zajedno stvaraju prizor koji se mijenja svakih nekoliko tjedana.

Živica koja traje od svibnja do rujna

Ukrasni grmovi koji cvjetaju cijelo ljeto mogu se posaditi samostalno, u skupini s miješanim trajnicama i ljetnicama ili kao cvatuća živica. Takva živica najbolje izgleda kad se proljetni i ljetni grmovi posade naizmjence, tako da između njih uvijek stoji jedan zeleni grm koji drži ritam.

Primjer iz prakse: jorgovan, hibiskus i petoprsta s niskim lavandama i trajnicama u donjem redu tvore živopisnu kulisu od lipnja do sredine rujna. Iza njih, kao zeleni ogrtač, mogu stajati tisa ili niski bor, koji osiguravaju mirnu pozadinu za cvjetove.

Nekoliko napomena o rezidbi i sadnji

Sadnja ovih grmova obavlja se u jesen ili rano proljeće, u razdoblju dok su biljke u mirovanju. Rupa za sadnju treba biti dva puta šira od busena. U nju se dodaje zreli kompost i, kod težeg tla, malo pijeska za bolju drenažu.

Prvih mjesec dana nakon sadnje presudno je redovito zalijevanje. Kasnije se većina ljetnih cvjetača zadovoljava kišom, osim u duljim sušnim razdobljima.

Rezidba, kako je već spomenuto, ide u ožujku. Tko to odgodi za svibanj, vidjet će manje cvjetova nego prethodne sezone. Biljka ne pamti ožujak, ali pamti količinu svjetla i prostora koji je dobila na početku vegetacije.