Troje iz Jedanaeste

A iz XI. izborne jedinice u pravilu stižu HDZ-ovi kandidati iz Bosne i Hercegovine gdje Hrvati nisu iseljeništvo - naprotiv, već generacijama ponajviše iseljavaju upravo u Hrvatsku - nego su domicilni i kako bi se pravnim izrazom reklo - konstitutivni narod.

Od spomenutih troje, Barbarić i Pušić su iz BiH, točnije iz Hercegovine, dok je Vojnić iz Subotice, Srbije, a u Sabor je ušla unutarstranačkim blagoslovom budući da je dobila 823 preferencijalna glasa i šest je kandidata, kada bi se do preferencija i volje birača držalo, bilo ispred nje u redu za ulazak iz XI. izborne u Sabor. No očito se njenim slanjem u saborsku klupu htio dati politički značaj i vidljivost hrvatskoj manjini u Srbiji.

Slaba zastupnička aktivnost kao vrlina

Troje spomenutih nisu među aktivnijim zastupnicima. Saborska statistika kaže da je najiskunsiji među njima Nevenko Barbarić, kojemu je ovo drugi mandat u Saboru, 23 puta govorio kao predstavnik kluba zastupnika, dvaput sudjelovao u pojedinačnoj raspravi, uložio 67 replika, četiri puta odgovorio na repliku i 11 puta prijavio povredu poslovnika. Ukupno, 107 puta govorio u sabornici.

Dario Pušić se ukupno 78 puta javio za riječ u ove dvije godine mandata, a Jasna Vojnić 64 puta.

Usporedbe radi, nezavisni Josip Jurčević, koji je najaktivniji zastupnik, u isto je vrijeme 872 puta govorio u Saboru, a također hiperaktivna Anka Mrak Taritaš 810 puta.

Troje zastupnika iz Jedanaeste nisu naročito aktivni zastupnici, ali u njihovu slučaju to i ne treba uzeti za zlo. Naprotiv, jedino bi njima slabiju zastupničku aktivnost trebalo upisati u vrlinu. Iz zapisnika saborskih sjednica vidi se da njih troje - i to je sasvim u redu s obzirom na izvorište njihovih mandata - skoro pa isključivo sudjeluju u raspravama koje se tiču Hrvata izvan domovine.

Simbolička i(li) matematička uloga

Barbarić je član Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Odbora za ratne veterane te Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije. Jedino u slučaju članstva u potonjem odboru nije baš jasno koliko zastupnik iz susjedne zemlje može pridonijeti u raspravama i odlukama o razvojnim planovima u, recimo, Međimurju.

Pušić je član Odbora za vanjsku politiku te, kao i Barbarić, član Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Odbora za regionalni razvoj i fondove Europske unije pa se i u njegovu slučaju nameće isto pitanje u vezi potonjeg odbora.

Pravo pitanje je, međutim, treba li biti više zastupnika iz XI. izborne jedinice o čemu se u vladajućim krugovima razmišlja, kako je to ovih dana premijer Andrej Plenković dao do znanja. I koliki je stvarni doprinos tih zastupnika, izuzev simboličkog značenja njihove prisutnosti u Saboru i matematičke vrijednosti za HDZ iz čijih redova redovno stižu zastupnici iz te izborne jedinice?

Je li troje taman?

Uostalom, i Plenkovićeva je opaska o povećanju broja zastupnika iz Jedanaeste očito bila samo udica političkim protivnicima jer za takvu odluku HDZ s partnerima trenutno nema potrebnu dvotrećinsku većinu u Saboru.

A ako nije samo to, onda se postavlja pitanje zašto su u HDZ-u, silno srditom na najčešći protuargument da oni koji ne žive ovdje ne bi trebali ni sudjelovati u odlučivanju o ovdašnjim javnim stvarima, dosjetili se povećanja kvote vandomovinskih zastupnika nakon deset godina vlasti tijekom kojih nisu to glasnije spominjali. Stoga sadašnje potezanje tog pitanja, usprkos Plenkovićevim koleričnim reakcijama nakon poruke iz Ureda predsjednika Milanovića da "ništa od toga", doista budi opravdanu sumnju da briga za "braću iz BiH" nije glavni motiv lansirane ideje, nego onaj matematički i pragmatički: više zastupničkih mandata na izbornom kontu.

I bivši bh ministar sjedio u Saboru

Puno je apsurda u izborima u XI. izbornoj jedinici. Od toga da je na izborima 2024. od ukupno kandidiranih 79 kandidata na osam lista njih više od polovine - čak 43, imalo prebivalište u Hrvatskoj i ne puno evidentne veze s iseljeništvom i Hrvatima u BiH, do toga da je svojedobno u dva mandata zastupnik u Saboru bio i Božo Ljubić koji je prethodno dvaput bio ministar (zdravstva) u BiH. A već spomenuti Barbarić odustao je od dužnosti gradonačelnika u rodnom Ljubuškom, koju je obnašao 16 godina, da bi sjedio u Saboru, zadnji red do zida desno.

Budući da se elementarna logika lomi baš na tome da građani druge države, bez obzira na dvojno državljanstvo "tamo žive, a tu odlučuju" a zastupnika otamo bit će i dalje, troje ili više, možda im ne bi bilo loše razmisliti o jednom političkom i etičkom presedanu.

Neka budu suzdržani

Ako već neke izborne nedjelje ili milanovićevske izborne srijede netko u Travniku glasa za kandidata iz Mostara ili Ljubuškog da taj potom u Hrvatskom saboru glasa o zakonima o otocima, sudovima, lijekovima i sličnim ovdašnjim javnim poslovima i interesima, a da pritom teoretski može svojim glasom donijeti prevagu u izglasavanju, tada bi bilo politički korektno, a ne bi narušavalo zakone i Poslovnik, da se zastupnici iz XI. izborne izuzmu od glasanja o tim stvarima. Drugim riječima, da u takvim glasanjima budu suzdržani.

Sam predsjednik njihove stranke, bilo ovaj u Hrvatskoj ili onaj u BiH (eto još jednog paradoksa!) mogao bi im tako savjetovati.