Krolo: Umjetna inteligencija nogom je provalila u sve naše institucionalne okvire

"Sada je već 10 godina od prosvjeda", započeo je Krešimir Krolo, komentirajući činjenicu da je prošlo cijelo desetljeće od pokušaja kurikularne reforme u hrvatskom obrazovanju.

Pokušaj strukturnog zaokreta

"To je bio pokušaj da se napravi strukturni zaokret u smislu načina kako je organizirano cijelo naše školstvo, pogotovo obrazovanje na tim, uvjetno rečeno, najnižim razinama. Ono što ja osobno primjećujem u razgovoru s kolegama koji rade na različitim razinama obrazovanja jest to da ostaje dojam da je bila propuštena prilika da se pokušaju uhvatiti svakakvi strukturni izazovi hrvatskog društva", kaže.

"Od demografskih izazova, izazova vezanih za različite tehnološke, političke, ekonomske promjene koje se odvijaju nevjerojatnom brzinom. Naše obrazovanje nije napravilo promjene, barem one koje su inicijalni autori tražili, te smo stvorili još veći jaz, što stvara dodatnu frustraciju, kako među učenicima i studentima, tako i djelatnicima, nastavnicima. Osjeća se taj sve veći raskorak i gubitak povjerenja u ono što obrazovanje uopće jest i čemu služi."

Pitanje demografskih izazova

Dodaje kako se obrazovanje nosi i s vrlo specifičnim, strukturalnim izazovima.

"Tu, osim tih promjena, imamo i neke naše vrlo specifične strukturalne stvari. Pitanje demografskih izazova, kako se nositi s primjetnim padom upisa na elementarnijim razinama, ali i raskorak koji se primjećuje na razini sveučilišta. To sve skupa, kada gledate kao cjelinu, pokazuje da je sve ostalo, kolokvijalno, na razini 'lickanja postojećeg stanja'. Jedan pravi zahvat, nešto što bi nam omogućilo da se nosimo s izazovima jednostavno nije do kraja realiziran."

Problem je i pitanje procedura, zbog kojih je svaki pokušaj reforme trom i usporen, dok se svijet ubrzano mijenja.

"Obrazovanje mora proći cijeli niz procedura prije nekakve reforme. A ove promjene ne čekaju. AI je u krugu ljudi koji kontroliraju takvu tehnologiju određena kao neka naša nova realnost, neovisno o tome želimo li mi tu realnost ili ne. Ona je došla, ne na mala vrata, nego je nogom provalila u sve naše institucionalne okvire. Moramo se sada nositi s tim. Da je bila ta reforma, koja je barem anticipirala dio tih promjena, možda bi postojao okvir koji bi omogućio brže snalaženje u tim promjenama."

Pitanje umjetne inteligencije

Istaknuo je, kao reprezentativni primjer, pitanje umjetne inteligencije.

"AI je novi parametar. U kontekstu one reforme, govorilo se puno o važnosti tehničkih vještima, kodiranja i programiranja, a AI dobar dio toga sada je de facto proglasila suvišnim, jer dobar dio tih alata može to raditi samostalno. Zadatak obrazovanja trebao bi biti da mi ponudimo kritičku refleksiju na ono što AI jest, ali da opet ne idemo u krajnost i ne negiramo elemente koji su dio tih tehnoloških promjena. To je jako zahtjevno ako kasnite pola godine, kamoli ako ste godinama u zaostatku."

Osvrnuo se i na ideju "medijske pismenosti", koja je i dalje previše usmjerena prema individualcu.

"Logika medijske pismenosti unutar logike individualne odgovornosti prepuštena je na odgovornost samog pojedinca. Dakle, mi bismo sami morali voditi računa o tome, kada smo izloženi nekom sadržaju, raspolažemo li s dovoljno vještina da procijenimo je li taj sadržaj štetan ili nije. Problem je u tome što taj sadržaj nije ograničene količine, nije doziran. On eksponencijalno raste. Kada imate okruženje koje je sve složenije, očekivati da osoba ima raspon vještina, koncentracije, strpljenja da sve to prolazi naprosto je nelogično. Medijska pismenost to može samo malo ublažiti.

Odgovornost makro-aktera

Odgovornost bi, prema njemu, trebala biti najveća kod onih koji kreiraju i distribuiraju sporni sadržaj.

"Najvažniji bi pritisak trebao biti prema onima koji taj sadržaj kreiraju i distribuiraju. Odgovornost mora početi od glave, te makro-aktere treba pritisnuti da do nas dolazi ipak nešto što je prošlo provjeru vjerodostojnosti i kvalitete. Ali to se ne događa. Opet na kraju sva zarada iz tog sustava ide velikim akterima, sav trošak ide na nas pojedinačno i na ove slabije institucije u tom odnosu: škole, obrazovanje i sve ono što nas čini društvom, barem u ovom nekom najelementarnijem smislu."

Krolo je komentirao i generalnu tendenciju zaokreta prema desno u hrvatskom društvu, pogotovo kod mlađih uzrasta.

"Imamo desnu, konzervativnu vladu koja ima specifičan sklop ideoloških pozicija. Ali to smo imali i prije, pa nikada nismo imali ovako izražene potrebe da se mladi konzervativnije pozicioniraju. Drugo, dobar dio stvari je izvan okvira našeg dvorišta, primjećujemo slične trendove i u drugim zemljama zbog cijelog niza kriza. Kriza koje se povezuju s elementima kulturnih identifikacija, ali i kriza koje su temeljno egzistencijalne; pitanje osjećaja nesigurnosti, tjeskobe, straha od budućnosti", kaže.

"Osjećate se sigurnim ako imate okvir oko kojeg se okupljate", kaže Krolo, spomenuvši sociološku ideju nacije kao 'zamišljene zajednice'.

"To nije nužno rješenje, povijesno iskustvo pokazuje da zna samo produbiti problem, ali je razumljiva reakcija na nešto što mladi percipiraju kao problem koji će im sutra određivati njihov život. Ali i cijeli niz institucionalnih napora koji idu prema tome da se mladi ukalupe prema konzervativnijim vrijednostima", dodaje.