
Čak deset sati trebalo je da se mala Cessna 525, zrakoplov u koji stane šest putnika i dvoje članova posade, prošle nedjelje ukloni s piste zagrebačke Zračne luke Franjo Tuđman.
U tih desetak sati posve je bio paraliziran promet u zračnoj luci glavnoga grada, odgođeno je ili preusmjereno 59 letova, a to se u zračnom prometu obično prelije i na druge zračne luke i izazove velike financijske troškove aviokompanijama kao i teže mjerljivu, ali mnogo bolniju nematerijalnu štetu, znanu kao sramota.
Jer kako drugačije, nego sramotom, nazvati situaciju u kojoj jedan zrakoplovčić bez putnika, kojemu je prilikom slijetanja pukla guma (stručno: oštećen mu je stajni trap) te je proklizao na travnjak uz rub piste, izazove kuršlus širih razmjera, dotle da poremeti zračni promet ne samo u Hrvatskoj, nego i u dijelu Europe.
Leptirov efekt ili "eto dogodi se"
Zračni promet ionako je krhka i osjetljiva djelatnost koju se da opisati parafrazom čuvene izreke kakvom se obično definira teorija kaosa: kad na jednom kraju svijeta leptir zamahne krilima, na drugom nastaju tornada.
U konkretnom prošlonedjeljnom lokalnom slučaju ta bi se prispodoba globalnog kaosa mogla sažeti u ne baš tako pretjeranu tvrdnju kako možda isprva zvuči: kad u Zagrebu maloj Cessni pukne guma, u pola Europe prizemljuju se Airbusi.
Odgađaju se ili otkazuju letovi, tisuće putnika zaglave u zračnim lukama ili im aviokompanije moraju plaćati vanredni smještaj u hotelima.
No znate i ono službeničko objašnjenje: eto, dogodi se.
Mali sustav ima što veliki nema
Istina je, dogode se takve nezgode, havarije i incidenti, u ovom zagrebačkom slučaju, srećom, bez žrtava i veće materijalne štete, ništavne u odnosu na strašne nesreće poput one u Indiji koja se dogodila četiri dana kasnije.
No, ne bi se smjelo dogoditi u zračnoj luci glavnoga grada jedne EU zemlje koja, ma koliko mala, ipak slovi za turističku silu jednog dijela kontinenta, da nezgoda malog zrakoplova izazove tako velik kaos. A iz prostog i zaista sramotnog razloga da kao takva, kako se čini, nema običnu napravu za izvlačenje malog, kamoli većeg zrakoplova koji zariba na pisti.
Pa je taj uređaj kojim 'veliki sustav' međunarodne zračne luke ne raspolaže morao biti dopremljen iz Osijeka, posuđen od 'malog sustava' koji ga, eto, ima. Točnije, od same kompanije u čijem je vlasništvu ta nes(p)retno sletjela Cessna.
A da je bio veliki zrakoplov?
Kada je u pitanju sustav sa svojim standardima i procedurama, još više zabrinjava što uređaj za koji se već u primisli podrazumijeva da ga netko u zračnoj luci glavnog grada ima, nemaju ni druge hitne javne službe poput Civilne zaštite. U suprotnom, ne bi se valjda čekalo da ga privatnog dopreme iz 250 kilometara udaljenog grada.
Trebalo bi voditi računa o takvim nezgodama koje se daju ukalkulirati u procedure. Nije to nezgoda na kakvu se nije moglo računati, a nije baš ni prouzročena nekim izvanjskim epskim faktorom poput erupcije vulkana na Islandu ili orkanskog nevremena nad srednjom Europom.
Jedan mali zrakoplov i jedna teoretski mala nezgoda razotkrili su velik problem. Što bi bilo da se takvo što dogodilo s nekim velikim zrakoplovom? Možda je bolje i ne misliti, ali valja se zapitati.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare