Josipa Mihić, izvanredna profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta gostovala je u Pregledu dana kod Domagoja Novokmeta.
Mihić se osvrnula na brave u osnovnim školama. “To je jedna od prvih mjera koje se poduzimaju u ovakvim situacijama jer je brzo izvedivo. Znamo da ta mjera ne smije biti jedini odgovor na situaciju i dugoročno ne daje efekt ako je jedina mjera. Može biti kontraproduktivna ako je jedina mjera, to može potencijalno povećati osjećaj ugroze kod učenika, nastavnika i društva u cjelini”, pojasnila je.
“Ako pogledamo šire problem, on nije izoliran. U medijima smo slušali i o krizi u zdravstvenim sustavom, kao i socijalne skrbi. Djeca su veći dio dana i onda se u školi manifestiraju problemi koji se grade u društvu puno šire od odgojno.obrazovne ustanove”, rekla je Mihić.
Prije dosta vremena se u Hrvatskoj, dodaje Mihić, imala Nacionalnu strategiju poremećaja u ponašanju. “To je bila sveobuhvatna dobra strategija. Veliki ‘ali’ je da primjeri dobre prakse nemaju ‘sezonu dva’, često su vezani na političku situaciju i tu gubimo puno energije. Sustav ne bi smio ovisiti o promjeni političke vlasti. Ne možemo izolirati nasilje od mentalnog zdravlja, kao ni izolirati mentalno zdravlje od problema kockanja koji je veliki problem u Hrvatskoj. Rijetko ćete vidjeti dijete ili mladu osobu koja ima jedan izolirani emocionalni problem. Da bi se uspješno prevenirala nasilja moramo djelovati sustavno. Osnaživati obitelj kao zajednicu – nemamo dobre roditeljske programe. To se uči. Nije nešto što trebate prirodno znati”, pojasnila je te napomenula da dijete prvo kreće iz obiteljskog sistema.
“Ali bih apelirala da malo naše škole odteretimo. Ljudi rade ogroman posao. Često ih kritiziramo. Često se pitam kako uspjevaju. Često su na rubu sagorijevanja. Bojim se da će i ove mjere, ako se isključivo stane na osiguravanje fizičke sigurnosti pasti i na njih. Moramo paziti da se to ne dogodi. Drago mi je čuti da će se zapošljavati profesionalne firme”, napominje izvanredna profesorica.
Navela je primjere dobrih praksi roditeljskih programa. “Mi smo imali obiteljske centre, koji još uvijek postoje, ali su se transformirali kroz vrijeme. U jednom trenu su dobro funkcionirali jer je svaka lokalna zajednica osigurala jednu ustanovu koja je bila financirana od lokalne vlasti pa čak u jednom dijelu i od nacionalne. Ideja je bila da se u takvim ustanovama za zainteresirane, ali i rizične roditelje, provode treninzi kroz 10-ak tjedana. Kako voditi razgovor s djetetom, kako reagirati u situacijama konflikta, kako postaviti granice i slično”, podsjetila je.
“Djeca i mladi jednostavno nisu dobro”
“Ono što se dogodilo za vrijeme covid pandemije jest to da su izrazito porasli problemi mentalnog zdravlja kod djece i mladih, Pozitivna reakcija i u hrvatskoj je da se zaposlio značajan dio stručnih suradnika u školama. Malo smo više ekipirali škole, iako mislim da to nije dovoljno. Zahtjevi su preveliki. Djeca i mladi jednostavno nisu dobro. Mi sad prvi put ove godine u istraživanjima vidimo lagani pad depresivnosti, anksioznosti i samoozlijeđivanja. Zadnjih pet godina su stvari djelovale prilično loše”, upozorila je Mihić.
Prokomentirala je i slučaj iz Pule, gdje nastavu bojkotiraju i roditelji jedne osnovne škole. Većina roditelja djecu nije poslala u školu zbog novog učenika, 9-godišnjaka, koji je u njihov razred premješten zbog problematičnog ponašanja u bivšoj školi.
“Vrlo je poražavajuće iz pozicije djeteta koje dolazi u školu i tamo je samo sa svojim asistetnom. Čini mi se da imamo nepovjerenje prema sistemu. Dio roditelja više nema povjerenja u sistem. Ono što se dogodilo u Puli je da roditelji već sada, lagano traumatizirani pričama iz Zagreba, tako reagiraju. To nije nešto što bih poticala. Treba vjerovati stručnjacima. Ovdje se radi o slučaju gdje dijete iskazuje određene teškoće, a mi smo moderno društvo koje pokušava integrirati djecu s teškoćama. Ta djeca s teškoćama se neusporedivno ljepše, brže i bolje integriraju i razvijaju kada su okruženi svojim vršnjacima. Mi smo socijalna bića. Apelirala bih roditeljima da vjeruju stručnjacima. Ministarstvo zaista prati tu djecu. Trebamo se malo opustiti, iako je to naravno teško zbog nemila edogađanja i vjerovati struci”, kazala je Mihić.
Značajan broj stručnjaka je radio na nacionalnom programu, ali je to “zamrlo” dolaskom ministra obrazovanja Radovana Fuchsa, kazala je Mihić.
“Često kažem da novac nije problem jer iz iskustva sam vidjela da se radi o nedovoljno mudro raspoređenim resursima. Mislim na ljudske resurse i koordinaciju. Državni aparat je neučinkovito rade jer su opterećeni administracijom”, istaknula je izvanredna profesorica.
Za kraj je Mihić istaknula da, ukoliko odluka o zaštitarima u školama bude jedina mjera, ona će biti “kontraproduktivna”. “Nama su potrebni vrlo učinkoviti složeni programi koji razvijaju socijalno-emocionalne vještine. To je stara priča u svijetu, a kod nas kao da pričamo o nečem novom. Postoje kurikulumi o ključnim životnim vještinama. Ne možemo propuštati zdravlje djece slučaju”, zaključila je Mihić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!