Nova Trumpova strategija poziva Europljane na otpor "civilizacijskoj eroziji"

Evo glavnih točaka dokumenta podijeljenih prema kontinentima:

Europa

Strategija sadrži najoštrije primjedbe za Europu te ponavlja tvrdnje krajnje desnice da Starom kontinentu prijeti "civilizacijska erozija" zbog imigracije.

"Vjerojatnije je da će, najkasnije unutar nekoliko desetljeća, članice NATO-a postati pretežito neeuropske", ističe se u dokumentu od 33 stranice.

"Legitimno je pitati se hoće li oni svoje mjesto u svijetu ili svoj savez sa Sjedinjenim Državama percipirati na isti način kao oni koji su potpisali povelju organizacije (NATO-a)", dodaje se u tekstu.

Dokument također poziva na "poticanje otpora" unutar Europe, pri čemu koristi neuobičajene izraze o glavnim saveznicima Amerike.

Administracija kritizira "cenzuru slobode govora i ugnjetavanje političke oporbe" u Europi, specifično aludirajući na napore da se obuzda jačanje krajnje desnice u pojedinim zemljama.

Tekst k tome obećava da neće biti daljnjeg širenja NATO-a, transatlantskog saveza u kojem je SAD ključna sila, čime ponovo guši nade Ukrajine, koja se suočava s ruskom invazijom, da će postati članica.

Latinska Amerika

Dokument predstavlja svojevrsno oživljavanje Monroeve doktrine, odnosno deklaracije iz 1823. koja je Latinsku Ameriku stavila isključivo u interesnu sferu SAD-a, ističe agencija France Presse.

U sklopu nečega što strategija naziva "Trumpovim korolarom" doktrine, cilj je "obnoviti nadmoć SAD-a" u Latinskoj Americi.

Tekst ističe da Sjedinjene Države moraju tražiti pristup resursima i strateškim lokacijama u Latinskoj Americi te osigurati da su vlade "dovoljno stabilne i dobro upravljaju kako bi se spriječila i obeshrabrila masovna migracija u Sjedinjene Države".

Strategija naglašava da će SAD "onemogućiti bilo kojem nehemisferskom suparniku da rasporedi prijeteće snage ili druge sposobnosti ili da posjeduje ili upravlja strateškom opremom", što se odnosi na Kinu.

Azija

Nakon više desetljeća u kojima se SAD fokusirao na uspon Kine, strategija azijsku silu opisuje kao suparnika, ali se prvenstveno usredotočuje na gospodarstvo.

"Ponovo ćemo uravnotežiti gospodarski odnos između Sjedinjenih Država i Kine, učiniti reciprocitet i pravičnost prioritetima kako bi se obnovila ekonomska nezavisnost Amerike", ističe se u tekstu.

Što se tiče Tajvana kojeg Peking svojata, dokument se drži poziva SAD-a na očuvanje postojećeg stanja.

Međutim, istovremeno od svojih saveznika Japana i Južne Koreje traži da u većoj mjeri pridonesu obrani demokratskog otoka.

Dokument izražava entuzijazam za jačanje veza s Indijom kojoj su se dodvoravali mnogi američki predsjednici, ali je s Trumpom došlo do razilaženja.

Strategija poziva SAD da potakne Indiju, povijesno nesvrstanu zemlju s narušenim odnosima s Kinom, "da doprinese indopacifičkoj sigurnosti".

Bliski istok i Afrika

Bliski istok je dugo prednjačio u američkoj vanjskoj politici, no ovaj se dokument poput dokumenata ranijih administracija zalaže za pridavanje manje važnosti regiji.

Tvrdi da jačanjem energetske neovisnosti SAD više neće toliko ovisiti o nafti iz arapskih zemalja Perzijskog zaljeva te podcrtava slabljenje Irana nakon američkih i izraelskih napada.

Strategija je relativno nejasna kada je riječ o Izraelu, koji je dugo bio među glavnim prioritetima SAD-a, te naprosto spominje da bi zemlja trebala biti "sigurna".

Kada je riječ o Africi, strategija samo poziva na pomak od slanja pomoći prema osiguravanju esencijalnih resursa.