O domovima za starije najčešće se govori kada su u pitanju cijene i poskupljenja smještaja u njima. Priča iz Baranje govori o posve drugome.
Cijenu smještaja u Domu za starije i nemoćne u Belome Manastiru u razgovoru s ravnateljem Tomislavom Peranom spomenuli smo tek na kraju, a i to više usput.
Primjer tog doma svjedoči kako se promišljenim i racionalnim odlukama unutar zadanih okvira i vlastitih mogućnosti može značajno unaprijediti kvaliteta domskog života i povećati smještajni kapacitet.
U godinu i pol 32 nova mjesta
Dok je na listi čekanja za smještaj u tom domu četiristotinjak starijih osoba, a u cijeloj Osječko-baranjskoj županiji čak je 15 tisuća potencijalnih korisnika, a svega 700 mjesta u domovima, u Belom Manastiru uspjeli su u proteklih godinu i pol dana proširiti kapacitet za 32 nova mjesta. Nije puno u odnosu na ukupne potrebe, ali za jedan takav dom za starije i nemoćne u nevelikom gradu to je velika stvar. Ovih dana ondje su otvorene četiri nove klimatizirane jednokrevetne sobe te jedna dvokrevetna.
Ravnatelj Peran s puno žara priča nam o tome kako su on i njegova ekipa uspjeli od ne tako davno zapuštenog doma napraviti malo čudo i učiniti ga zajednicom u kojoj malotko ne bi želio provesti staračke dane.
Popravci, adaptacije i prenamjene
Peran je ravnatelj doma od 2019. godine, sada u drugom mandatu na čelu te ustanove čiji je vlasnik Osječko-baranjska županija. Njegov prvi mandat zahvatile su i dvije tegobne pandemijske godine.
“Te dvije godine jako su nas usporile i otežale nam poslovanje. No ni tada nismo gubili vrijeme. Posvetili smo se popravcima, adaptacijama i prenamjenama onih dijelova doma koji dotad nisu bili prohodni, odnosno korišteni”, kaže.
U to vrijeme, dodaje, snažnu podršku dobili su od tadašnjeg osječko-baranjskog župana, a današnjeg ministra obrane Ivana Anušića te tadašnje ministrice regionalnog razvoja Nataše Tramišak.
“Oni su nam odobrili pozamašnija novčana sredstva – županija 800.000 kuna, a ministarstvo 400.000 kuna. Tomu smo dodali i 400.000 kuna naših novčanih sredstava da bi obavili veliku rekonstrukciju i adaptaciju.”
Raskidom nepovoljnih ugovora puno uštedjeli
Do tada je u potkrovlju doma bilo nekoliko soba za korisnike. No taj prostor bio je krajnje neprimjeren. Bez dizala korisnicima je bilo teško penjati se do potkrovlja pa su novi ravnatelj i suradnici odlučili ondje preseliti svoje urede, a za korisnike iz potkrovlja urediti sobe u prizemlju gdje su dotad bile prostorije uprave doma. Ta je prenamjena koštala oko 1,6 milijuna kuna.
To je bio tek početak.
Čim je preuzeo dužnost ravnatelja, Peran je raskinuo nepovoljne ugovore s nekim dobavljačima i poslovnim partnerima s kojima je dom dotad surađivao. Time je u samo jednoj godini uštedio oko 700.000 kuna. S tim novcem potom je financirana adaptacija dijelova zgrade u najlošijem stanju. Zahvaljujući tomu stvorili su uvjete da jednoga dana dobiju i licencu za pružanje usluga IV stupnja korisnicima oboljelima od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencije.
Uredili frizerski salon i kafić
“Napravili smo novu pomoćnu ambulantu, uredili dnevni boravak i balkone s prozorima na zaključavanje, ugradili dizalo. Potom smo adaptirali i domsku ambulantu, preuredili prostorije za boravak zaposlenika, a jedan dotad nekorišteni prolaz dvorane za fizikalnu terapiju preuredili u frizerski salon. Prije toga prostor za šišanje korisnika imao je tek jedno oronulo ogledalo i prastari umivaonik, a sada je baš kao suvremeni frizerski salon. Tamo nam svake srijede dvije frizerke volonterke besplatno šišaju četrdesetak korisnika u prosjeku”, ponosno nam nabraja ravnatelj doma.
“Za korisnike koji su ovisnici o nikotinu, a da zimi ne bi išli pušiti na vanjsku hladnoću, uredili smo jednu zatvorenu, grijanu zimsku terasu koja je svojevrsni samouslužni kafić s aparatom za kavu”, dodaje.
Uvode mobilnu aplikaciju za bolju komunikaciju
Ima toga još. Peran nastavlja da je preuređen, odnosno “ušminkan” domski restoran površine 400 četvornih metara i taj prostor je sada energetski učinkovitiji.
“Vođeni Pravilnikom o standardima kvalitete pružanja socijalnih usluga, unaprijedili smo dostupnost informacija pa na recepciji i prvom katu postavili velike ekrane na kojima se ‘vrte’ sve važne informacije, od vremenske prognoze do obavijesti o aktivnostima u domu. Da nam nitko ne bi bio iznenađen i neobaviješten”, kaže.
Osim toga, započeli su interni projekt digitalizacije socijalnih usluga pa će uskoro sve informacije o domu i aktivnostima biti dostupne i preko mobilne aplikacije.
“To će ujedno omogućiti interaktivnu komunikaciju svih djelatnika i korisnika doma. Preko aplikacije moći će do kućnog majstora i socijalnog radnika, slati interne poruke i mailove, davati pohvale i prigovore, glasati u anketama o izboru jelovnika ili izleta na koje žele ići…”, neumorno nabraja Peran.
Izborili se za besplatnu autobusnu liniju
U toj će aplikaciji biti dostupan i raspored vožnje gradskog autobusa.
“Naime, u dogovoru s gradskom upravo izborili smo se da nam se omogući besplatna autobusna linija od doma do središta Belog Manastira. Time naši korisnici ne moraju kružiti okolo ostalim autobusnim linijama, zvati taksi ili rodbinu za prijevoz, nego su u centru grada za dvije, tri minute”, kaže.
No, ni to nije sve.
“Prije nekoliko mjeseci zaposlili smo još dvoje fizioterapeuta visoke stručne naobrazbe pa je time osnovan i zasebni odjel fizioterapije u domu. Zaposlili smo i jednu osobu koja će voditi odjel radne terapije kojoj će posao biti da uključi korisnike u fizičke i mentalne aktivnosti provođenja slobodnog vremena, da što kvalitetnije žive svoj život i organiziraju svoje slobodno vrijeme u domu”, ističe ravnatelj.
U dvorištu postavljaju solarnu elektranu
Svemu tome dodaje da su u sistematizaciju poslova uvrstili i gerontocentar.
“To znači da ćemo, ne samo u domu, pružati usluge poput tjelovježbe ili raznih edukacija starijim osobama na njima dostupnim lokacijama. To je svojevrsni projekt naše podrške lokalnoj zajednici”, ističe Peran.
U prostranom dvorištu doma planiraju postaviti solarne panele računajući da će i time ostvariti uštede.
“Time bi s plinskih plamenika koji griju naše kotlove prešli na grijanje na električnu energiju. Uštede koje bi time ostvarili iskoristili bi za daljnje adaptacije jer od 6.000 četvornih metara doma, zasad smo adaptirali oko četvrtinu”, kaže.
Peran je naročito zadovoljan jer je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić udovoljio molbi da im imenuje duhovnika, jer mnogi korisnici žele da se u domu češće održavaju mise, a dosad nije bilo svećenika koji bi to radio na tjednoj osnovi.
“Držimo uzde u svojim rukama”
I na koncu ono što se najčešće spominje na početku: cijena. Smještaj u belomanastirskom Domu za starije i nemoćne, kaže Peran, kreće se od 415 do 640 eura mjesečno. Smatra da to nije skupo u odnosu na ostale domove.
“Ovaj najveći iznos odnosi se na osobe s pojačanom skrbi koje su smještene u komforne jednokrevetne sobe s terasom i vlastitom kupaonicom”, napominje.
Nakon svih adaptacija i prenamjena, dom u Belom Manastiru sada ima licencu za smještaj 207 korisnika.
“Zapravo je to 206 mjesta, a ono 207. mjesto je jedna prazna jednokrevetna soba za izolaciju, spremna i dostupna ako bi neki korisnik postao zarazan”, kaže Peran.
Većina korisnika je iz Belog Manastira i Baranje, a sve više ih je iz Osijeka. Nekoliko je korisnika i iz drugih krajeva Hrvatske.
“Držimo uzde u svojim rukama. Pazimo i na najsitnije detalje. Tijekom pandemije nismo imali nijedan smrtni slučaj u domu niti smo u to vrijeme imali ijedan prigovor inspekcije. Ambicija nam je da naš dom postane regionalni centar izvrsnosti u skrbi za starije, nemoćne i teško bolesne odrasle osobe, ne prvenstveno po laskavom nazivu nego po kvaliteti i po opsegu usluga koje pružamo”, kazao je ravnatelj Doma za starije i nemoćne u Belom Manastiru.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!