Sigurna kuća Vukovarsko-srijemske županije otvorena je u srpnju 2008. godine u suradnji s Vukovarsko-srijemskom županijom s ciljem da se žrtvama rodno uvjetovanog nasilja pruži egzistencijalna zaštita i psihosocijalna podrška. Upozoravaju da se korisnice često pritužuju da nisu bile obaviještene o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora, odnosno, da nisu bile informirane o postupanju nadležnih tijela nakon podnošenja prijave.
Ponukani slučajem žene u zagrebačkom Sopotu koju je dugogodišnji partner ubio usprkos tome što je ona tražila mjeru zabrane približavanja, upit smo poslali Sigurnoj kući Vukovarsko-srijemske koja pruža smještaj za ukupno dvanaest žena i osmero djece. Primaju osobe s područja čitave Hrvatske, a njihov odgovor na pitanja vezana uz efikasnost mjera zabrana približavanja i što se mora popraviti da bismo zaštitili žene žrtve nasilja prenosimo u cijelosti.
Ne prati se sam nasilnik
Prema našim iskustvima, mjere opreza tijekom trajanja kaznenog postupka se izriču u dosta velikom broju slučajeva, a za izvršavanje iste je zadužena policija. Policija treba redovito telefonski kontaktirati žrtvu radi provjere da li se počinitelj mjere pridržava o čemu potom obavještava tijelo koje je donijelo mjeru.
Učinkovitost takvih provjera u praksi je diskutabilna jer se na navedeni način ne mogu utvrditi sve relevantne okolnosti, primjerice, je li žrtva u tom trenutku sama, može li otvoreno i slobodno komunicirati s policijom, ili je počinitelj u neposrednoj blizini, dok izostaje osobni kontakt i direktno praćenje samog počinitelja.
Što se tiče zabrane približavanja kao sigurnosne mjere, svakodnevno svjedočimo brojnim slučajevima u kojima izricanje takve mjere nije niti predloženo od strane Općinskog državnog odvjetništva pa samim time niti određeno od strane suda.
To rezultira time da se nakon završetka kaznenog postupka, ukidaju mjere opreza koje su bile na snazi tijekom postupka, a počinitelj iako je osuđen, budući da se najčešće radi o uvjetnim kaznama ili bezuvjetnim zatvorskim kaznama kraćeg trajanja, ima neometanu mogućnost pristupa i kontaktiranja žrtve.
Kršenje mjera – vrlo često
Na pitanje koliko se često susreću s kršenjem mjera, iz Sigurne kuće odgovaraju: “Vrlo često se susrećemo s takvim situacijama pri čemu se počiniteljima tek u rijetkim slučajevima izriču sankcije zbog kršenja mjera. Naime postupanje nadležnih tijela u tom pogledu dosada nije bilo koordinirano te bi protekao dug vremenski period od trenutka kada žrtva prijavi kršenje mjere do daljnjeg postupanja policije, ODO-a i suda i zakazivanja ročišta radi preispitivanja mjere te određivanja istražnog zatvora počinitelju”, rekle su.
Navedeni problem je adresiran najnovijim izmjenama Zakona o kaznenom postupku u smislu uvođenja jasnih rokova za postupanje nadležnih tijela nakon prijave kršenja mjera opreza te tek treba vidjeti kako će se isto primjenjivati u praksi.
“Samo je prolazio”
Također, prijava žrtve se često banalizira, dok se ponašanje počinitelja opravdava te se žrtve nerijetko uvjerava da se ne radi o kršenju mjere te da je žrtva, primjerice, počinitelja slučajno susrela na istom mjestu, da je samo prolazio pokraj njezine zgrade ili da je slučajno vozio iza njezinog automobila jer je išao u istom smjeru.
Treba reći da se osim mjere zabrane približavanja, u velikom broju slučajeva izriču i mjere zabrane uspostavljanja kontakta koje se učestalo u praksi krše, a kad žrtva navedeno prijavi, nerijetko dobiva savjet da blokira kontakt ili promijeni svoj broj iako se radi o kršenju mjere. Zlostavljač nakon toga obično nastavlja s telefonskim pozivima, sa skrivenog ili s tuđeg broja, što predstavlja daljnje uznemiravanje žrtve koja je dodatno nemoćna jer je teško dokazati da ju kontaktira upravo počinitelj.
Posebno je osjetljivo vrijeme za žrtve obiteljskog ili partnerskog nasilja ono blagdansko. Shodno tome, MUP na svojim stranicama svakodnevno u Kalendar nasilja uvodi prijavljene slučajeve.
Tijekom blagdana neki odlaze kući
Ovdje prvenstveno treba istaknuti kako su u praksi izuzetno rijetki slučajevi u kojima su počinitelj uopće i osuđeni na zatvorsku kaznu. Naime, u kaznenim postupcima najčešće kazne su uvjetne, dok je u prekršajnim postupcima to novčana kazna. U slučajevima u kojima je izrečena bezuvjetna kazna, ista je kraćeg trajanja. Takve vrste sankcija ukazuju na nedovoljan angažman sustava u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i djeluju odvraćajuće na žrtvu, umjesto na počinitelja.
Žene često nisu obaviještene
Prije puštanja zatvorenika, žrtva o tome, prema zakonu, mora biti pravovremeno obaviještena. Međutim, korisnice nam se često pritužuju da nisu bile obaviještene o puštanju okrivljenika iz istražnog zatvora, odnosno, da nisu bile informirane o postupanju nadležnih tijela nakon podnošenja prijave i privođenja počinitelja, u smislu da nisu znale je li počinitelju određen istražni zatvor ili je pušten na slobodu uz mjere, jesu li i kakve mjere određene i slično. Zbog toga se žrtve često boje vratiti u kućanstvo jer ne znaju hoće li tamo zateći počinitelja te su u strahu za svoju sigurnost jer ne znaju je li on na slobodi ili nije.
Zatvorska kazna za svako kršenje
Smatramo da se izvršavanje mjere opreza treba u većoj mjeri usmjeriti na samog počinitelja i praćenje njegovog ponašanja, kretanja i slično.
Također, nužno je promptno reagirati na svaku prijavu žrtve o kršenju mjera te učinkovito kažnjavati počinitelje koji krše mjere, pa tako počinitelju koji krši mjere tijekom postupka odmah odrediti istražni zatvor budući da takvo ponašanje jasno ukazuje na upornost i bezobzirnost počinitelja i postojanje neposredne opasnosti za žrtvu njegovim boravkom na slobodi.
Prema Kaznenom zakonu, kršenje sigurnosnih mjera predstavlja kazneno djelo te bi počinitelj koji se ne pridržava sigurnosnih mjera trebao biti kazneno sankcioniran pri čemu je potrebno da takva kazna bude odvraćajuća, dakle, da se kazne počnu izricati u granicama propisanog maksimuma, a ne minimuma kao što je to bilo dosada i da sam postupak bude žurno proveden-
Zavod za socijalni rad obavještava policiju
Hrvatski zavod za socijalni rad obvezan je o svakom saznanju o postojanju bilo kakvog nasilja, pa tako i kršenju mjera opreza, obavijestiti policiju kao tijelo koje je nadležno za daljnje postupanje. Također, ukoliko se žrtva nasilja u obitelji osjeća ugroženo, nesigurno, uplašeno za svoju dobrobit, bez obzira jesu li mjere na snazi ili ne, uvijek ima pravo zatražiti smještaj u sklonište o kojem pravu HZSR treba poučiti i informirati žrtvu te osigurati da se isto realizira u najkraćem mogućem roku.
Naš dojam je kako još uvijek izostaje učinkovita i pravodobna koordinacija svih dionika sustava u svakom pojedinom slučaju nasilja zbog čega žrtve nerijetko ne mogu ostvariti sveobuhvatnu zaštitu.
Ukoliko se nalazite u nasilnoj obiteljskoj sredini i potrebna Vam je zaštita i pomoć, kontaktirajte Centar za socijalnu skrb, policiju i/ili nas kontaktirajte na niže navedene telefonske brojeve i e-mail adresu:
Tel: 032/414-910; 01/4663 666
Mob: 098/9824-641
e-mail: [email protected]
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!