Thompson, stoti put

Dok sam s nevjericom zurio u baš mali ekran čuvši uvodni poklič pjesme, prijatelj me trgnuo kazavši kako nema smisla u trenucima dok je trećina neokupirane zemlje pod uzbunom zračne opasnosti puštati "Moju domovinu" ili "Bili cvitak".

No godinama potom i Marko Perković Thompson i 'Bojna Čavoglave' živjeli su bliže margini nego medijskom mainstreamu te oživjeli tek potkraj 90-ih, a naročito početkom nultih u vrijeme vlasti lijeve koalicije. Tada je, nakon pomno osmišljenog i izvedenog makeovera nad njim, Thompson započeo novi estradno-politički pohod na kojemu je do danas.

Umjetničko ili kazneno djelo?

U te trideset i četiri godine 'Bojna Čavoglave' s uvodnim pokličem posuđenim iz zloćudnog ustaškog miljea postala je sveprisutna glazbena, (pop)kulturna, društvena i politička činjenica 'normalizirajući' njenu suspektnost. Skoro tri i pol desetljeća su tomu, još od vremena umirućih crno-bijelih portabl televizora, da je ta pjesma prisutna, a dio Hrvatske dandanas ne zna što bi s njom ili se čudi kao da je prvi puta čuje s dvoznačnim 'ZDS-om' ubrzo nakon što ritam-mašina krene tući tipični makedonski sedamosminski ritam.

Nakon trideset i četiri godine prisustva te pjesme u javnom prostoru društvo i država sa svim svojim nadležnim institucijama još nisu načistu što bi s njom, odnosno njenim uvodom i onima koji ga uzvikuju. Jel krši Ustav i zakone? Jel za progon i zabrane? Jel ima ovu ili onu konotaciju ili obje istovremeno? Jel domoljubna ili zločinačka? I je li, na koncu, umjetničko ili kazneno djelo?

I sve tako iznova svake godine, svakog desetljeća, sa svakom novom plejadom političara s obje strane spektra. A tu je, eto, još od vremena kada su crno-bijeli portabl televizori služili svrsi.

Nedosljedno i licemjerno

U tom smislu ovotjedna odluka zagrebačke Gradske skupštine o zabrani korištenja ustaških simbola u prostorima kojima upravlja Grad Zagreb, koju je izglasala skupštinska većina Možemo! i SDP-a, cilja upravo na taj uvodni poklič (u autorskom smislu stih koji je citat) odnosno na Perkovićev koncert 27. prosinca u zagrebačkoj Areni. Jer tom se odlukom sugerira otprilike ovako: ako pokliča ne bude bilo ni s pozornice ni iz publike, onda će biti i drugog koncerta već sljedećeg dana.

Politički rezon te odluke kasni desetljećima. I sama odluka licemjerna je jer se lako da oboriti pitanjem zašto ista gradska vlast nije takvu odluku donijela uoči ljetošnjeg Thompsonovog koncerta na Hipodromu. U vrijeme kada je taj koncert bio odobren, a karte puštene u prodaju, gradonačelnik Tomašević, Možemo! i SDP bili su u kampanji za lokalne izbore što je vjerojatno odredilo tadašnju političku procjenu situacije. Naivno je misliti da su mislili kako 'sporna' pjesma i sve što uz nju ide, neće biti izvedena. Sada, pak, osigurani tek započetim mandatom Možemo! i SDP donose odluku koju su s istom političkom motivacijom mogli donijeti i proljetos, prije srpanjskog koncerta.

Usto je nedosljedno od SDP-a što u Zagrebu sudjeluje u donošenju takve odluke, dok će u Varaždinu, gdje je gradonačelnik Neven Bosilj njihov član, također u prosincu Thompson održati dva koncerta u tamošnjoj gradskoj dvorani bez uvjeta kakvi su mu postavljeni u Zagrebu. Sam Bosilj o tome je rekao da "ne želi biti poput onih koji zabranjuju i odlučuju tko smije, a tko ne smije svirati" jer da "nije nikakva glazbena policija".

I prije 17 godina isto

Ako ćemo zaorati nešto pliće po medijskoj prošlosti, eto nas u ljetu 2008., prije sedamnaest godina, točno na pola puta od nastanka 'Bojne Čavoglave' do danas. I tada su u javnosti trajale žustre rasprave oko kontroverznog pjevača i spornog pokliča.

Započele su nakon njegovog koncerta na Trgu bana Jelačića 30. svibnja te godine, povodom Dana branitelja Grada Zagreba, koji je odobrio i izdašno financirao tadašnji gradonačelnik Milan Bandić, u to vrijeme član SDP-a. Na tom koncertu dio mladeži u publici prsio se u odjeći s ustaškim znakovljem, a skandiranjem se zazivalo "ubijanje Srba". Tadašnjoj Sanaderovoj vladi na putu u Europsku uniju takvi skandali nisu trebali pa su nakon koncerta s dužnosti odletjeli načelnik Policijske uprave zagrebačke te inspektor koji je naumio na obavijesni razgovor zbog poticanja govora mržnje pozvati samog Thompsona. A unutar SDP-a, koji je tada već vodio Zoran Milanović, bilo je trvenja, doduše brzo zamrlih, zbog Bandićeve blagonaklonosti Thompsonu.

Na skliskom terenu zabrana

Već tri i pol desetljeća domaća ljevica nehotice odrađuje Thompsonu odličan PR svojim smušenim potezima i rovovskim stavovima ne postižući išta osim što ovome usmjerava nove brigade fanova. I sada su na skliskom terenu zabrana na koji ih je - čini se očitim - navabio HDZ; ulovljeni u zamku "neminovnog reagiranja" koje traje dvadesetak i više godina bez željenog efekta. Zar nakon toliko vremena nije vrijeme za mijenjanje taktike ili bavljenje nečim friškijim?

Pravne i političke dileme oko 'Bojne Čavoglave' odnosno njenog uvodnog pokliča vrte se već tko zna koji put na isti način, a stalno rastuću popularnost njenog pjevača uvelike hrani i poji uporan i naivan napor s lijeva da ga se izolira ili 'civilizira'. Za to vrijeme masa njegove publike nabujala je do onih hipodromskih pola milijuna.

Pojednostavljeno, ne jača desnica (i) zbog Thompsona, nego i zbog nevješte ljevice.