Inducirani porod: Uzrok, simptomi i kada ga je nužno što hitnije napraviti?

Odluka o pokretanju induciranja poroda nikada se ne donosi olako, već bi se trebala donositi nakon temeljite procjene zdravstvenog stanja majke i djeteta te pažljivog uspoređivanja rizika povezanih s potencijalnim nastavkom trudnoće naspram rizika koje nosi sama intervencija.

U suvremenoj ginekologiji, indukcija je postala ključni alat za smanjenje perinatalnog morbiditeta i mortaliteta.

Kada se radi inducirani porod?

Inducirani porod se provodi samo u situacijama kada je utvrđeno da daljnji boravak fetusa u maternici predstavlja veći rizik za zdravlje i život majke ili djeteta nego kontrolirano izazivanje poroda.

Razlozi su uvijek bazirani na kliničkoj procjeni i dokazima, a to su:

• prenošenje trudnoće
• prijevremeno prsnuće vodenjaka
• preeklampsija
• kronična hipertenzija
• intrauterino ograničenje rasta

Prenošenje trudnoće

Ovo je jedna od najčešćih indikacija, a odnosi se na trudnoće koje traju dulje od navršenih 42. tjedana gestacije ili ponekad već od 41. tjedna, ovisno o protokolu klinike.

Ključni problem kod prenošenja trudnoće je starenje posteljice, organa ključnog za opskrbu djeteta kisikom i hranjivim tvarima.

Kada posteljica počne gubiti funkciju, značajno se povećava rizik od fetalnog distresa, odnosno patnje djeteta uslijed smanjene oksigenacije i kasnijeg razvijanja poteškoća.

Prenošenje trudnoće također može dovesti do smanjene količine plodne vode te povećava rizik od fetalne makrosomije ili prevelike težine djeteta. To može rezultirati kompliciranim porodom i ozljedama.

Prijevremeno prsnuće vodenjaka

Ako do prsnuća vodenjaka dođe prije nastupa redovitih trudova, majka i fetus postaju izloženi povećanom riziku od infekcije plodovih ovoja i posteljice.

Vodenjak je inače prirodna barijera i ako dođe do ranijeg prsnuća, prirodna barijera je tada narušena.

Ako trudovi ne započnu spontano unutar određenog vremena, što bi trebalo biti unutar 24 do 48 sati nakon prsnuća vodenjaka, može doći do induciranog poroda.

U ovom se slučaju induciranje poroda koristi za što brže dovršavanje poroda i sprječavanje infekcije koja može biti opasna po život.

Preeklampsija i kronična hipertenzija

Preeklampsija je ozbiljno stanje karakterizirano povišenim krvnim tlakom i proteinima u urinu nakon 20. tjedna trudnoće.

Teški oblici ovog stanja ili eklampsija koja uključuje konvulzije predstavljaju direktnu prijetnju mozgu, bubrezima i jetri majke te ugrožavaju dotok krvi posteljici.

Inducirani porod je u ovim slučajevima često nužan kako bi se trudnoća prekinula i majčino stanje stabiliziralo, prije nego što dođe do trajnih oštećenja organa ili fatalnog ishoda.

Intrauterino ograničenje rasta

Postoje slučajevi kada se ultrazvukom potvrdi da fetus zaostaje u rastu ili kada praćenje protoka krvi kroz pupčanu arteriju ukazuje na probleme s oksigenacijom. Tada se inducirani porod provodi kako bi se fetus izložio boljem okruženju van maternice, gdje se može pratiti i eventualno reanimirati.

Često se smatra da je dijete sigurnije izvan maternice kada je kompromitirana funkcija posteljice.

Osim navedenih, postoje i druge indikacije za induciranje poroda, no sam postupak ovisi o mnogo faktora.

Ovo su još moguće indikacije: pogoršanje kroničnih bolesti majke poput dijabetesa ili bolesti bubrega, smanjeni volumen plodove vode ili, u najtragičnijim slučajevima, intrauterina smrt ploda.

Kako se izvodi induciranje poroda? Glavne metode

Indukcija je često dvostupanjski proces koji počinje preindukcijom – pripremom cerviksa. Sam uspjeh induciranja poroda uvelike ovisi o stanju cerviksa. Stanje cerviksa se procjenjuje pomoću Bishop indeksa.

Ako je cerviks nezreo - tvrd, dug i zatvoren te ako mu je nizak Bishop indeks, primjenjuju se metode za njegovo sazrijevanje, odnosno omekšavanje i skraćivanje.

Osim toga postoje i farmakološke metode u kojima se koriste prostaglandini, hormonski preparati koji se primjenjuju lokalno vaginalno ili oralno.

Njihova primarna funkcija je imitiranje prirodnih procesa.

Oni potiču razgradnju kolagena u cerviksu, što dovodi do njegovog brzog sazrijevanja.

Posebno je važno napomenuti da su neki hormonski preparati kontraindicirani kod pacijentica s prethodnim carskim rezom zbog značajnog rizika od rupture maternice.

Za inducirani porod se mogu koristiti i mehaničke metode poput balonske indukcije.

Kod ovih metoda se koristi Foleyev kateter ili posebni balonski kateter. Kod ove metode se balon uvodi u cerviks i puni fiziološkom otopinom. Mehanički pritisak balona na cerviks potiče otpuštanje endogenih prostaglandina i širenje cerviksa. Prednost ove metode je što ne nosi rizik od hiperstimulacije kao farmakološke metode.

Tek nakon što je cerviks dovoljno zreo se prelazi na poticanje, odnosno induciranje kontrakcija.

Nakon ovoga daju se:

a) Oksitocin ili poznatiji kao drip

Najčešće pod nazivima syntocinon ili pitocin je lijek izbora za pokretanje i održavanje trudova. Daje se intravenozno, polako i postupno, pomoću infuzijske pumpe, a doza se strogo povećava ili smanjuje kako bi se postigao željeni ritam i snaga kontrakcija, istovremeno izbjegavajući hiperstimulaciju.

b) Amniotomija ili prokidanje vodenjaka

Ovo je mehanički postupak kojim se amnionska vreća probija posebnom kukom. Izvodi se isključivo kada je cerviks već otvoren, a glava ploda je čvrsto angažirana.

Prokidanje vodenjaka ne samo da stvara mehanički pritisak na cerviks, već i otpušta prirodne kemikalije koje snažno potiču i ubrzavaju trudove.

Rizici i benefiti induciranog poroda

Indukcija poroda je intervencija koja, iako spašava živote u mnogim slučajevima, nosi određene rizike koje je potrebno pažljivo pratiti.

Glavni rizici indiciranja poroda:

a) Hiperstimulacija maternice

Prejake, prečeste ili produljene kontrakcije uzrokovane prevelikom dozom oksitocina ili jakom reakcijom na prostaglandine. Ovo je opasno jer smanjuje protok krvi kroz posteljicu, što može dovesti do fetalnog stresa i zahtjeva hitnu medicinsku reakciju ili prekid indukcije.

b) Veća stopa carskog reza

Iako je cilj indukcije vaginalni porod, ako cerviks nije dovoljno reagirao ili ako se razvije fetalni distres, stopa carskog reza znatno je viša kod induciranih poroda, posebno kada je indukcija započela s nezrelim cerviksom.

c) Potreba za analgezijom

Inducirani trudovi često se percipiraju kao intenzivniji i bolniji od spontanih, zbog naglog i snažnog početka, što često zahtjeva ranije i češće korištenje epiduralne analgezije.

d) Ograničena mobilnost

Žene na oksitocinu i kontinuiranom fetalnom monitoringu su ograničene na krevet, što otežava prirodno nošenje s boli i usporava otvaranje.

e) Infekcija i ruptura

Nakon epiduralne postoji blago povećan rizik od ulaska bakterija. Iako rijetka, najopasnija komplikacija je ruptura maternice, koja je rizik kod upotrebe prostaglandina nakon prethodnog carskog reza.

Zaključak

Kada se pogledaju sve prednosti i nedostaci, odluka o indukciji poroda stoga je pažljiv balans između prevencije poznatih rizika i implementacije kontrolirane intervencije za sigurno dovođenje trudnoće do kraja.