U ljeto 1982. godine sedmero mladih korisnika heroina, u dobi od oko 20 godina, primljeno je u bolnicu u Kaliforniji. Bili su paralizirani i nijemi, zatočeni unutar vlastitog tijela. Dotad zdravi, odjednom su izgubili svaku sposobnost kretanja i govora. Liječnici su brzo otkrili uzrok: MPTP, neurotoksični kontaminant iz sintetske droge koju su sami proizveli u improviziranim laboratorijima. Ta kemikalija nepovratno im je uništila dio mozga poznat kao substantia nigra, ključan za kontrolu pokreta. Simptomi koje su razvili bili su gotovo identični onima u kasnoj fazi Parkinsonove bolesti.
Ovaj slučaj šokirao je neurologe diljem svijeta. Parkinsonova bolest do tada se smatrala sporom i misterioznom bolešću povezanom sa starenjem. No ova tragedija pokazala je da bolest može biti izazvana i jednim, točno određenim kemijskim spojevima. Dodatno zabrinjavajuće bilo je to što MPTP kemijski ima velike sličnosti s paraquatuom, tada široko korištenom herbicidu koji se desetljećima prskao na poljima u SAD-u i Europi.
Iako su neki od pogođenih pacijenata djelomično povratili pokretljivost uz pomoć lijekova, šteta na mozgu bila je trajna. Niti jedan od njih se nije potpuno oporavio. Ova priča ostavila je snažan dojam na mladog nizozemskog liječnika Basa Bloema, koji je 1989. godine, odmah nakon završetka studija medicine, otputovao u SAD kako bi radio s neurologom Williamom Langstonom, koji je prvi otkrio vezu između MPTP-a i Parkinsona. Bloem kaže da mu je to iskustvo promijenilo razumijevanje same prirode bolesti. Bio je zapanjen činjenicom da je jedna kemikalija mogla u potpunosti izazvati Parkinsonovu bolest i zaključio da to nije samo pitanje loše sreće ili genetike, već i izloženosti okolišnim otrovima.
Bloem (58) vodi poznatu kliniku i istraživački tim pri Sveučilišnom medicinskom centru Radboud u Nizozemskoj. Njegov centar godišnje liječi stotine pacijenata i provodi vodeća istraživanja rane dijagnoze i prevencije Parkinsonove bolesti. Klinika svakodnevno prima i više od 60 pacijenata, a Bloem primjećuje da broj oboljelih stalno raste, prenosi Politico. On je među rijetkim znanstvenicima koji aktivno sudjeluju u javnim raspravama, savjetuju kreatore politika i otvoreno upozoravaju na moguće uzroke bolesti.
Iako genetika i starenje igraju ulogu u razvoju Parkinsonove bolesti, Bloem i njegovi kolege sve više vjeruju da oni sami ne mogu objasniti njezino rapidno širenje. U radu iz 2024. godine, koji je objavio zajedno s američkim neurologom Rayom Dorseyjem, Bloem iznosi tvrdnju da je Parkinsonova bolest pretežno izazvana zagađenjem okoliša, uzrokovana dugotrajnom izloženošću toksinima poput pesticida, industrijskih otapala i zagađenja zraka. “Radi se premalo na prevenciji”, naglašava.
Većina pacijenata koji dolaze u Bloemovu kliniku nisu poljoprivrednici, ali mnogi žive u ruralnim područjima gdje je upotreba pesticida učestala. Bloem je uočio obrazac – više slučajeva bolesti u regijama s intenzivnom poljoprivredom. Navodi da je Parkinson bio vrlo rijedak do početka 20. stoljeća, ali da su se s poljoprivrednom i kemijskom revolucijom, te povećanom upotrebom pesticida, stope bolesti naglo povećale.
Tužbe protiv američke kompanije
Europska unija je zabranila paraquat 2007. godine, no tek nakon sudske tužbe Švedske protiv Europske komisije zbog ignoriranja znanstvenih dokaza o njegovoj neurotoksičnosti. No, u drugim dijelovima svijeta situacija je drugačija. Paraquat se još uvijek proizvodi u Ujedinjenom Kraljevstvu i Kini te koristi na farmama u SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i u mnogim dijelovima Afrike i Latinske Amerike, gdje stope Parkinsonove bolesti sada brzo rastu. Iako je nekoć bio drugi najprodavaniji herbicid na svijetu, danas paraquat čini samo mali dio poslovanja njegove matične kompanije Syngente, koja se suočava s tisućama tužbi u SAD-u i Kanadi zbog povezanosti paraquata s Parkinsonovom bolešću. Kompanija uporno poriče svaku vezu.
Još veće kontroverze izaziva glifosat, najkorišteniji herbicid na svijetu, poznat po brendu Roundup. Iako nije definitivno povezan s Parkinsonom, studije upućuju na moguće štetne učinke poput poremećaja u razvoju, hormonalnih disfunkcija i potencijalne neurotoksičnosti. Bayer, koji je preuzeo Monsanto, suočava se s milijardama dolara vrijednim nagodbama zbog sumnji da glifosat uzrokuje karcinom. Europska unija je 2023. godine, unatoč znanstvenim sumnjama i pritisku javnosti, produljila odobrenje za korištenje glifosata za još deset godina.
Bloem smatra da je glavni problem u zastarjelom sustavu regulacije pesticida, koji se fokusira na akutnu toksičnost i kratkoročne učinke, umjesto na dugoročne i kronične bolesti poput Parkinsonove. Također se rijetko proučava kombinirani učinak više kemikalija. Studija iz Japana iz 2020. pokazala je da istovremena izloženost glifosatu i MPTP-u izaziva znatno veći gubitak moždanih stanica nego izloženost svakoj tvari pojedinačno – upravo ono što Bloem naziva “noćnom morom”.
Nadalje, neki podaci koje su kompanije imale nisu pravovremeno dostavljeni regulatorima. Europske agencije su kritizirale Syngentu i Bayer što nisu predale sve studije o neurotoksičnosti pesticida poput abamektina, iako su ih poslale američkim tijelima. Syngenta tvrdi da nijedna od tih studija nije izravno vezana uz Parkinsonovu bolest.
“Odgovornost na proizvođačima”
Neke europske zemlje, poput Francuske, Njemačke i Italije, već priznaju Parkinsonovu bolest kao moguće profesionalno oboljenje povezano s pesticidima, što omogućuje određenu financijsku naknadu radnicima. Ipak, Bloem smatra da takvo priznanje još nije izazvalo nužnu sustavnu promjenu. Smatra da treba preokrenuti logiku regulacije – umjesto da znanstvenici moraju dokazivati štetnost, proizvođači bi trebali dokazivati sigurnost svojih proizvoda.
U Nizozemskoj, zemlji s jednom od najviših stopa korištenja pesticida u Europi, broj slučajeva Parkinsonove bolesti porastao je za 30 posto u posljednjem desetljeću. U nekim poljoprivrednim regijama, poput Betuwea, fizioterapeuti su uočili neobično visoku koncentraciju oboljelih. Bloem vjeruje da bi karta slučajeva Parkinsona u Nizozemskoj pokazala isti obrazac kao i u drugim pogođenim državama – samo još nismo dovoljno pažljivo gledali.
On poziva na prevenciju i promjenu paradigme: obvezna dugoročna testiranja, proučavanje stvarnih izloženosti i kombinacija kemikalija, te uvođenje strožih pravila. Osim znanstvenog rada, Bloem i njegov tim istražuju i učinke tjelovježbe, prehrane i smanjenja stresa na oboljele, ali naglašava da individualni napor ne može zamijeniti sustavsku promjenu. “Ne možete se vježbanjem riješiti pesticida iz okoliša”, kaže. Podsjeća na druge javnozdravstvene katastrofe – azbest, olovo u benzinu, duhan – gdje su dokazi postojali, ali su reakcije kasnile desetljećima.
Na kraju dana, Bloem još jednom uzima slušalice, pozdravlja i izlazi iz klinike dok razgovara u hodu. Još jedan poziv, još jedan korak prema promjeni koju neumorno pokušava potaknuti. Jer, kako sam kaže, “Ako ovo sada ne riješimo, za 50 godina ćemo se pitati o čemu smo razmišljali.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!