"Prestala sam jesti šećer i potpuno sam iznenađena što mi se dogodilo"

Urednica Leigh Weingus u autorskom tekstu opisala je iskustvo ostavljanja šećera.

"Uopćeno gledano, hranim se zdravo – kakva bih urednica zdravlja bila ako to ne bih radila? – ali uvijek sam mislila da imam jednu slabu točku: šećer."

Da pojasnim, ne provodim dane grickajući čokoladice ili gumene bombone. Uvijek sam birala "zdravije" načine da zadovoljim potrebu za slatkim, poput čokolade s 50% kakaa. Znajući da je previše dodanog šećera povezano s nizom zdravstvenih problema, od raka i bolesti srca do dijabetesa tipa 2 i pretilosti, uvijek sam imala malu grižnju savjesti jer unosim više od preporučene dnevne doze (najviše 25 grama, odnosno 6 žličica).

Zato sam prije šest tjedana donijela odluku: prestat ću jesti šećer. I sada, s ove distance, imam mnogo dojmova.

Što podrazumijevam pod "prestankom sa šećerom"

Nikada nisam bila dobra u držanju strogih dijeta (niti smatram da su one mentalno i fizički zdrave), pa sam znala da, ako želim "prestati sa šećerom", moram to učiniti na način koji ima smisla za moj život.

Za mene je to značilo da eliminiram očite izvore šećera – dakle, spomenute čokolade i mini sladolede, kao i sitne poslastice poput keksića uz kavu ili slatkiša iz ureda.

Ono što nisam planirala? Da analiziram baš svaku deklaraciju i tragam za skrivenim gramom šećera u svakoj namirnici. Za to jednostavno nemam ni vremena ni energije.

Prva dva tjedna

Iskreno, mislila sam da mi neće biti toliko teško. Pa nisam jela "onaj loš" šećer, zar ne? Ali prva dva tjedna bila su baš surova, najviše psihički. Bila sam zaista potištena bez svojih uobičajenih doza šećera i činilo mi se da nemam čemu da se radujem. Završila bih večeru i pomislila: "To je to? Idem na spavanje bez sladoleda?"

Fizički je također bilo zahtjevno: toliko sam bila navikla na šećer tijekom dana da nisam ni primjećivala da ga koristim za brze nalete energije. Kao rezultat, počela sam posezati za drugom ili čak trećom šalicom kave – i da se "počastim" i da održim energiju stabilnom.

Čekala sam da se pojavi taj trenutak kada ću se osjećati bolje – energičnije, sretnije, bilo što – ali vrijeme je prolazilo, a ja sam bila sve uvjerenija da se to neće dogoditi.

Kako se osjećam sada

Četiri tjedna kasnije, sretna sam što mogu reći da više nisam tužna čim netko spomene tortu ili kada kolega spomene testiranje milkshakeova.

Zapravo, osjećam se prilično dobro. Počela sam davati prednost slanim doručcima kako bih stabilizirala šećer u krvi od samog jutra. Više mi ne treba druga kava da preguram dan. Ne mogu reći da pucam od energije – imam dvoje male djece i radim puno radno vrijeme – ali moje raspoloženje i energija su ujednačeniji. Više nema onih skokova dopamina praćenih padom poslije pola sata, i osjećam se manje anksiozno i napeto.

Najveća promjena je to što više nemam želju za šećerom. Mogu proći pored nove trgovine krafni bez da mi krene voda na usta. Ne tražim podsvjesno sljedeću dozu šećera. A spoznaja da te slatkiše zamjenjujem nutritivno bogatijom hranom koja pomaže spriječiti bolesti (na primjer, voće bogato antioksidansima umjesto sladoleda) daje mi dodatni osjećaj mira i zadovoljstva, prenosi Nova.rs.