Zašto je najopasniji dinosaur imao tako male "ruke"? Znanstvenici možda napokon imaju odgovor

S dužinom od oko jednog metra, prednji udovi T-rexa bili su kraći od trećine duljine njegovih nogu i djelovali su nesrazmjerno u odnosu na tijelo odraslih jedinki, koje je moglo dosezati više od 12 metara duljine, piše CNN.

T-rex je bio samo jedan od brojnih mesoždernih dinosaura s malim prednjim udovima, a znanstvenici su tijekom godina iznosili različite teorije o njihovoj funkciji, od držanja plijena do impresioniranja potencijalnih partnera tijekom parenja. Novija istraživanja sugerirala su da su prednji udovi postali manji kako bi se smanjio rizik od ugriza tijekom hranjenja, dok je jedna dugogodišnja teorija tvrdila da su jednostavno zakržljali i bez praktične svrhe. Konačan odgovor ipak nije postojao.

Nova studija, objavljena 20. svibnja u časopisu Proceedings of the Royal Society B, pokušava jednom zauvijek riješiti raspravu. Na temelju analize 85 vrsta dinosaura, istraživači su zaključili da su mali prednji udovi evolucijski kompromis nastao razvojem drugog dijela tijela koji je postajao sve veći i trošio više resursa - lubanje.

"Ako ste dinosaurus s vrlo snažno građenom lubanjom, velike su šanse da ćete imati vrlo male prednje udove", rekao je Charlie Roger Scherer, doktorand na Odsjeku za znanosti o Zemlji Sveučilišnog koledža u Londonu i glavni autor studije. "I nije važno koliko ste veliki - možete imati jednu ili deset tona. Ako imate snažnu lubanju, imat ćete relativno male prednje udove."

Razlog je, kaže Scherer, taj što "evolucija ne voli da sve postoji istodobno", odnosno daje prednost jednoj osobini u odnosu na drugu.

Glavno oružje

"Ako želite koristiti glavu kako biste srušili veliki plijen, nema potrebe ulagati mnogo energije u održavanje dugih prednjih udova i kandži jer vam vjerojatno nisu potrebni. Evolucija tada praktički kaže: "Prednji udovi nam više nisu potrebni, pa ih smanjimo i više energije usmjerimo na snažnu lubanju koja postaje glavno oružje."

Ranija istraživanja već su upućivala na povezanost smanjivanja prednjih udova i rasta lubanje kod mesoždernih dinosaura, no nova studija prva je koja je taj obrazac identificirala u pet različitih skupina dinosaura i statistički potvrdila teoriju.

Kako bi došli do zaključka, istraživači su mjerili prednje udove i kosti lubanje kod 85 vrsta dinosaura koristeći fosile i podatke iz znanstvene literature.

Razvili su i novi način procjene snage lubanje, uzimajući u obzir njezinu veličinu, način povezivanja kostiju i snagu ugriza. T-rex je očekivano zauzeo prvo mjesto, a iza njega našao se Tyrannotitan, još jedan veliki mesožder koji je živio na području današnje Argentine tijekom rane krede, oko 30 milijuna godina prije T-rexa.

Osim kod tiranosaurida, skupine kojoj pripada T-rex, istraživači su povezanost velikih i snažnih lubanja s malim prednjim udovima pronašli i kod još četiri skupine dinosaura - ceratosaurida, megalosaurida, abelisaurida i karcharodontosaurida, velikih dvonožnih mesoždera.

Nova analiza sugerira da mali prednji udovi nisu bili slučajnost, nego evolucijska osobina koja se razvijala kod nepovezanih vrsta tijekom dugog razdoblja. Kod nekih dinosaura prvo su se smanjivali prsti, dok su drugi najprije skraćivali podlakticu.

"Sve se svodilo na napad glavom"

"Zajednički faktor je to što su svi lovili plijen koji je zahtijevao veću snagu kako bi bio svladan, zbog čega su razvili vrlo snažne lubanje", rekao je Scherer.

Kako je plijen postajao veći, ovi dinosauri razvijali su sve snažnije glavno oružje - glavu - dok su prednji udovi i kandže postajali sve manje važni.

"Sve se svodilo na napad glavom, pa je glava postala dio tijela koji prvi dolazi u kontakt s plijenom", rekao je Scherer. "To je bio najlakši način da ga svladaju, umjesto skakanja i borbe kandžama."

Ipak, prednji udovi nisu bili potpuno beskorisni.

"Očito su imali neku funkciju, inače ih ne bi imali", rekao je Scherer. "Koja je to funkcija točno, još ne znamo, ali nadamo se da ćemo to otkriti daljnjim istraživanjima."