Znanstvenici strahuju od oslobađanja tempirane bombe ispod leda koji se otapa na Grenlandu

Otapanje ledenjaka, poput onog u grenlandskom fjordu Ilulissat, moglo bi osloboditi ogromne količine metana, plina koji snažno doprinosi globalnom zagrijavanju.

Otapanje ledenjaka nakon posljednjeg ledenog maksimuma, koji je trajao prije 29 000 i 19 000 godina, ispralo je smrznute hidrate metana iz sedimenata na rubovima grenlandskog ledenog pokrova. Znanstvenici upozoravaju da bi topljenje današnjih ledenjaka ponovno moglo izazvati oslobađanje ogromnih količina ovog plina, piše Nova.rs.

Hidari metana nastaju kada se molekule plina zarobe u "kavezu" molekula vode i smrznu se u tvar sličnu ledu. Zato se nazivaju i "vatrenim ledom", jer mogu gorjeti iako sadrže oko 85 posto vode.

Nastaju pod visokim tlakom i niskim temperaturama, duboko u oceanskim sedimentima, permafrostu ili ispod ledenjaka. Prema nekim procjenama, metanski hidrati sadrže čak dvostruko više ugljika nego sve svjetske rezerve ugljena, nafte i prirodnog plina zajedno.

Međutim, globalno zatopljenje narušava hladne i stabilne uvjete u kojima ti hidrati postoje. Znanstvenici podsjećaju da je misteriozni krater dubok oko 50 metara, otkriven 2014. u ruskom Arktiku, vjerojatno nastao kada je topljenje permafrosta naglo oslobodilo pritisak nad metanskim hidratima, što je uzrokovalo snažnu eksploziju.

Novo istraživanje pokazalo je da tokovi otopljene vode s grenlandskih ledenjaka također mogu izazvati oslobađanje metana. Tim istraživača predvođen Madsom Huuseom sa Sveučilišta u Manchesteru proučavao je područje Melville Baya na sjeverozapadu Grenlanda, gdje su tijekom seizmičkih snimanja uočili oko 50 velikih rupa na morskom dnu, dubokih do 37 metara.

U početku su vjerovali da su ih napravili ledenjaci, ali uzorci sedimenta pokazali su nešto sasvim drugačije. Gornji slojevi sedimenta gotovo da nisu sadržavali metan, iako su uvjeti bili idealni za stvaranje hidrata. Umjesto toga, pronađene su velike količine slatke vode, što ukazuje na to da je tijekom ledenog doba otopljena voda s ledenjaka prolazila kroz sediment i "ispirala" hidrate metana.

Huuse upozorava da bi se sličan proces mogao dogoditi i danas, dok se ledene ploče povlače zbog klimatskih promjena. "Prije 12.000 i 15.000 godina, oslobođena je ogromna količina metana, a isto bi se moglo dogoditi već sutra ili tijekom sljedećeg stoljeća", rekao je.

Istraživači procjenjuju da je tada moglo biti oslobođeno oko 130 milijuna tona metana. To je otprilike jednako dvogodišnjoj vrijednosti emisija fosilnih goriva u SAD-u, iako je proces vjerojatno trajao desetljećima ili čak stoljeće.

Znanstvenici upozoravaju da je situacija na Antarktici potencijalno još opasnija. Smatra se da ispod antarktičke ledene ploče ima još više hidrata metana nego ispod Grenlanda. Procjene govore da polarna područja ukupno sadrže između 100 i 760 milijardi tona metana zarobljenog u subglacijalnim i morskim hidratima.

Dodatnu zabrinutost izazivaju nova istraživanja, prema kojima otopljene rijeke na zapadnom Grenlandu već emitiraju oko 715 tona metana godišnje. Znanstvenici vjeruju da će se te emisije dodatno povećati kako se led bude brzo topio.