Njemački portal: Srbija je Venezuela Europe - rat protiv slobodnih medija

Svaki triler prikazuje borbu između dobra i zla, piše „Tichys Einblick“ i dodaje da junak nije uvijek potpuno dobar, a negativac nije uvijek potpuno zao. Ali u biti, uloge su dovoljno jasno dodijeljene kako publika ne bi bila zbunjena, prema ovom časopisu, čiji tekst prenosimo u cijelosti:

Poglavlje 1: Dobar momak

Dragan Šolak je prototip poduzetnika i milijardera koji je sam stekao bogatstvo. Godine 1990., sa samo 26 godina, osnovao je VANS, jednu od prvih filmskih i TV produkcijskih kuća u tadašnjoj Jugoslaviji. Deset godina kasnije, osnovao je lokalnu kabelsku televizijsku mrežu u svom rodnom Kragujevcu u današnjoj Srbiji. S inozemnim rizičnim kapitalom pretvorio je malu mrežu u prilično veliku tvrtku: United Group. Godine 2003. grupa je postala prvi operater u Srbiji koji je uveo brzi širokopojasni internet.

Jedna od najvažnijih podružnica United Groupa je United Media. Između ostalog, upravlja TV kanalom N1. Kabelski kanal osnovan je 2014. i emitira vijesti 24 sata dnevno. Sjedište N1 je u Beogradu, a ima sestrinske kanale u Ljubljani (Slovenija), Sarajevu (Bosna i Hercegovina) i Zagrebu (Hrvatska).

Obitelj kanala vrlo je popularna diljem jugoistočne Europe - posebno u Srbiji, gdje je gotovo posljednji izvor informacija neovisan o vladi. U svom ciljanom području, bivšoj Jugoslaviji, N1 je dostupan svugdje putem kabelske televizije (ili bolje rečeno: bio je dostupan; vratit ćemo se na to uskoro).

Tijekom godina, Sholak je u United Group doveo nekoliko visokokalibarskih investitora, uključujući Georgea Sorosa i, nedavno, divovsku američku investicijsku tvrtku KKR (koja je do nedavno također imala velike udjele u izdavačkoj kući Axel Springer). Nikada nije bilo problema - ili barem nikada ništa nije procurilo, što puno govori u međunarodnoj medijskoj industriji.

Svi investitori su, naravno, temeljito provjeravali Sholaka i United Group; u investicijskom poslu to se zove "due diligence" (dubinska analiza). Nikada nije bilo prigovora. Investitori su ulagali velike iznose, ostajali neko vrijeme, a zatim prodavali svoje udjele - uz profit i bez teške riječi.

Tako je to išlo 25 godina, i svi su bili zadovoljni: Šolak, investitori United Groupa i gledatelji N1. Do sada.

Poglavlje 2: Zlikovac

Aleksandar Vučić je isključivo političko biće. S 23 godine, 1993. godine, pridružio se Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), koja je ultranacionalistička čak i po srbijanskim standardima, a iste godine izabran je u Narodnu skupštinu kao predstavnik te stranke. Dvije godine kasnije postao je generalni tajnik stranke. Nakon što je SRS pobijedio na lokalnim izborima u Beogradu 1996. godine, postao je dobro plaćeni direktor gradskog sportsko-kulturnog centra.

Bitak određuje svijest.

Tijekom rata na Kosovu, Vučić je postao ministar informiranja pod predsjednikom Slobodanom Miloševićem. Jedan od njegovih prvih službenih poteza bio je izricanje novčanih kazni novinarima koji su kritizirali vladu i zabrana stranih TV kanala. Do 2008. bio je odlučni protivnik bilo kakvog približavanja Srbije EU.

Kada je javna podrška SRS-u opala, promijenio je svoju stranačku i političku poziciju: zauzeo je visoku poziciju u novoj "Srpskoj naprednoj stranci" (SNS), koja se zalaže za ulazak Srbije u EU. Od 2014. godine EU je službeno uvrstio Srbiju na popis zemalja kandidatkinja.

Godine 2012., već kao vođa stranke, Vučić je postao ministar obrane, zatim premijer 2014., a konačno predsjednik 2017. Ustav Srbije zabranjuje šefu države obnašanje bilo koje druge političke dužnosti, ali Vučić je ignorirao tu odredbu i dugo je ostao predsjednik svoje stranke.

Moć radi moći same

Korak po korak, Vučić je transformirao politiku zemlje u autoritarni režim. Kada je u studenom 2018. vođa oporbe gotovo na smrt pretučen željeznom šipkom, prosvjedi su izbili diljem zemlje i trajali su tjednima. Oporbene stranke bojkotirale su parlamentarne izbore 2020.

Iste godine, Vučić je donio zakon kojim se ograničavaju aktivnosti nevladinih organizacija i neovisnih medija. Također 2020., zbog Covida, prvo je uveo policijski sat, a zatim - bez sudjelovanja parlamenta - proglasio izvanredno stanje. Je li to bilo neustavno, osporava se do danas.

Čak mu ni protivnici ne pripisuju ideološke motive. Čovjek je jednostavno tehnokrat vlasti: njegov je cilj očuvanje vlasti. Imenuje lojaliste i pristaše na svim razinama države i u svim područjima društva. Do lokalnih izbora u malim općinama ne bi trebalo biti pobjednika koji ne dolaze iz stranke — i iz predsjednikovog kruga.

Sadržajno, njegova je politika, blago rečeno, fleksibilna. Srbija ostaje kandidat za članstvo u EU. Istovremeno, prije nekoliko tjedana, Vučić nije imao problema s prisustvovanjem velikoj vojnoj paradi u Pekingu povodom 80. obljetnice pobjede Kine nad Japanom u Drugom svjetskom ratu. Tom prilikom sastao se i s Vladimirom Putinom i Xi Jinpingom.

Prošle godine predsjednik Srbije sasvim je otvoreno izjavio da njegova vlada "naravno" prodaje oružje i streljivo i zemljama NATO-a i Rusiji.

Poglavlje 3: Mediji

Koliko god prilagodljiv u svojim političkim stavovima, Aleksandar Vučić jednako je neumoljiv u suočavanju s kritičarima.

U studenom 2024. godine srušila se nadstrešnica željezničkog kolodvora - rekonstruiranog uz pomoć Kineza. Šesnaest ljudi je poginulo. Katastrofa, čiji se uzrok općenito smatra korupcijom i lošom gradnjom, izazvala je najveće masovne prosvjede u Srbiji od raspada Jugoslavije. Stotine tisuća prosvjednika diljem zemlje osudile su korupciju na svim razinama države - kojima je uglavnom upravljala Vučićeva stranka.

Prosvjedi su u početku bili mirni. No, od ljeta 2025. nasilje je u porastu. Protivnici optužuju Vučića da šalje paravojne odrede za premlaćivanje prosvjednika.

Tu na scenu stupa N1.

To je posljednja preostala velika neovisna televizijska postaja u zemlji i dugo je bila trn u oku vlastima. Glavni urednik N1, Igor Božić, objašnjava pristup svoje redakcije:

"Istražujemo što nije u redu s vladom. Promatramo korupciju i kriminal - i ljude koji su pod pritiskom vlade i kojima je potrebna pomoć."

Zbog toga su N1 i njegovi zaposlenici već dugo vremena pod velikim pritiskom.

Urednici na postaji bili su od strane vladajuće stranke stalno etiketirani kao "izdajnici" i "strani plaćenici". Sam predsjednik Vučić nazivao ih je "lažljivcima", pa čak i "teroristima". Na društvenim mrežama, osobe s N1 ne samo da su svakodnevno grubo vrijeđane, već redovito primaju i ozbiljne fizičke prijetnje. U pismima je postaji poručeno da će im prostorije biti dignute u zrak, a novinari i njihove obitelji ubijeni.

Kada je Aleksandar Vučić 2019. bio u bolnici zbog kardiovaskularnih problema, osoblje predsjedničkog kabineta, zajedno s režimskim medijima, ozbiljno je optužilo novinara N1 da je ugrozio predsjednikovo zdravlje istražujući navodne korupcijske optužbe. Deseci tisuća letaka podijeljeni su s pozivom N1 da napusti Srbiju.

Ovisna medijska industrija

Državni aparat Srbije najveći je financijer i oglašivač velike većine srbijanskih medija — koji, posljedično, uz vrlo rijetke iznimke, neskriveno služe kao predsjednikov megafon.

Na kraju posljednje Vučićeve izborne kampanje, sedam najvećih dnevnih novina u zemlji pojavilo se s identičnim naslovnicama: inicijalima "A" i "V" te sloganom kampanje "Brže. Jače. Bolje. Srbija. Glasajte za Vučića!"

Najveća TV postaja u Srbiji pripada starom suputniku i savezniku Vučića. Sukladno tome, "TV Pink" isključivo i bez iznimke pozitivno izvještava o predsjedniku.

Prije nekoliko godina, tvrtka Ringier preuzela je nekoliko medijskih brendova od izdavačke kuće Axel Springer u Srbiji. Švicarci su odmah pokazali tipičan švicarski instinkt za akviziciju: njihove su se novine brzo potpuno preorijentirale na liniju moći.

Ostali su samo N1, kanal Nova S, dnevnik "Danas" i tjednik "Radar". Svi oni kritički izvještavaju o vladi i svi pripadaju United Media. Tvrtka je nešto poput malog galskog sela u medijskom Rimu Srbije. I podsjećamo vas: to je podružnica United Grupe.

Srpska web stranica i aplikacija N1 su pod stalnim kibernetičkim napadima. Unatoč tome, postaja i dalje svakodnevno izvještava o vijestima iz Srbije - uključujući prosvjede, demonstracije i rastuće javno nezadovoljstvo vladom. "Ne sviđa se svima", kaže glavni urednik N1 Božić.

To je vjerojatno podcjenjivanje godine.

Poglavlje 4: Velika intriga

Jer je predsjednik Vučić u svojoj potrazi za načinom da ušutka posljednje neovisne medije u Srbiji očito pronašao ono što je tražio. U tom procesu, kao i uvijek u takvim konstelacijama, moć i novac se isprepliću.

Moć se predstavlja kroz Telekom Srbija. To je najveći pružatelj interneta, televizije i fiksne telefonije u Srbiji, a u većinskom je vlasništvu države. Kritičari tvrtku vide kao najvažniji instrument kojim Vučić proširuje svoju kontrolu nad medijskim krajolikom i guši kritičke glasove.

Tijekom proteklih godina, Telekom Srbija je kupovao sve više i više privatnih kabelskih operatera. Svi su oni ubrzo nakon toga raskinuli ugovor s N1. Kritični kanal više se ne može gledati na svim tim kabelskim mrežama. Unatoč tome, N1 je i dalje izuzetno popularan; gledatelji mu sve više pristupaju putem interneta.

Novčana strana također ima ime: BC Partners. Riječ je o velikoj investicijskoj tvrtki sa sjedištem u Londonu. Franz Mintefering bi je vjerojatno nazvao "skakavcem" - i s pravom. Prije nekog vremena preuzela je većinski udio u United Groupu od KKR-a.

Za razliku od svih ostalih većinskih investitora u posljednjih 25 godina, BC Partners je započeo otvoreni rat protiv osnivača i direktora tvrtke, Dragana Šolaka. Londonski partneri su ga oštrim metodama gurnuli na marginu vlastite tvrtke. Sholak uzvraća udarac, želeći zaštititi svoje životno djelo i tuži BC Partners. Spor dolazi pred trgovački sud sredinom listopada. Ali dok se ne donese presuda, Englezi stvaraju činjenice. Primjerice, smijenili su Sholaka i odmah imenovali novog direktora (CEO) u United Groupu.

Taj čovjek se sigurno ne mora bojati optužbi da bi ga moglo zanimati neovisno novinarstvo: nedavno je telefonski razgovarao s direktorom Telekoma Srbija. Međunarodna istraživačka platforma Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP) presrela je razgovor, pa znamo o čemu se raspravljalo.

Razgovarali su o smjeni generalne direktorice United Medije.

Direktor Telekoma Srbija naglasio je da predsjednik Vučić želi da se žena što prije smijeni. Direktor United Grupe ocrnio je ženu (uostalom, radilo se o generalnoj direktorici najvažnije podružnice njegove grupe) i obećao da će je smijeniti što je prije moguće - "kako smo se dogovorili". Nakon toga je rekao da se N1 tada može, citiram, "smanjiti".

United Group ne osporava autentičnost presretnutog razgovora niti bilo kojeg citata. Kritizira samo to što je razgovor snimljen bez ovlaštenja.

Ali zašto, zašto?

Veza je jasna na prvi pogled, dok su motivi možda vidljivi tek na drugi pogled.

N1 je jedina preostala velika neovisna TV postaja u Srbiji. Pripada medijskoj tvrtki United Media, a generalni direktor United Medije štitio je njezine novinare koji su kritizirali vladu.

United Media je podružnica United Grupe. Do sada se uspješno odupirala političkim pritiscima iz tabora predsjednika Aleksandra Vučića. No, prije nekog vremena United Grupa dobila je nove većinske vlasnike iz Engleske, a sada očito više ne podržavaju neovisno novinarstvo već dobre odnose s režimom.

Nije previše smjela teza pretpostaviti da će se to isplatiti lukavim londonskim trgovcima. Presretnuti telefonski razgovor također daje naslutiti kako bi se to moglo dogoditi. Direktor Telekoma Srbija pokazao je veliki interes za "Shoppster". To je platforma za e-trgovinu i pripada United Grupi.

Zamislimo malo: koliko bi novi direktor United Grupe bio zadovoljan da je državni i stoga praktički neograničeno solventni Telekom Srbija bio spreman kupiti mu "Shoppster" za puno više novca nego što platforma vrijedi? Što vi mislite, dragi čitatelji: bi li engleski skakavci mijenjali neovisnu TV postaju za to? U svakom slučaju, telefonski razgovor između direktora Telekoma Srbija i direktora United Grupe završava rečenicom: "Vidimo se u klubu."

Sada svatko može sam zamisliti kakav je to "klub".

Poglavlje 5: EU i litij

Litij je najlakši metal na svijetu - i najtraženiji. Element je izuzetno rijedak, ali izuzetno tražen - jer je ključni sastojak u baterijama za električne automobile.

Najveći svjetski proizvođači litija su Australija, Čile i Kina. Za svoje planove potpunog prijelaza na elektromobilnost, EU treba ogromne količine litija, ali do sada je ovisila o uvozu. U Europi postoji samo nekoliko nalazišta litija; jedno se nalazi u dolini Jadra u zapadnoj Srbiji.

Stoga je EU 2024. godine sklopila sporazum sa Srbijom o eksploataciji tog metala u velikim razmjerima. Preko noći je Srbiju učinio jednim od najvažnijih partnera EU - ne zbog posebno velikog obujma trgovine, već zbog posebno vrijedne sirovine.

I gle čuda: od potpisivanja sporazuma o litiju, gotovo da nema kritika Aleksandra Vučića iz službenih krugova EU. Čak ni njegova proruska diplomacija, koja je uvijek bila trn u oku eurokratima odanim Ukrajini, sada se u najboljem slučaju samo formalno ne kritizira.

A još manje ih u Bruxellesu zanima sloboda medija u Srbiji.

Epilog

Danas je Srbija nešto poput europske Venezuele.

U Venezueli je vladajući klan nacionalizirao organizirani kriminal, nema slobodnih medija, a zemlja ima naftu. U Srbiji je korupcija u punom jeku, slobodni mediji se demontiraju, a zemlja ima litij.

Oni koji vide određene sličnosti možda nisu sasvim u krivu.