Bliski istok ima resurs važniji od nafte: Napad na njega bio bi "nuklearna opcija"

Kako rat s Iranom eskalira, tako rastu i njezini strahovi. “Kad bih se stavila u cipele neprijatelja, da tako kažem… upravo bih to ciljala, naše najvrjednije resurse… Nikada nisam pomislila da bih mogla biti u opasnosti da nemam pitku vodu,” rekla je Sofia, koja je zamolila da se njezino pravo ime ne koristi, piše CNN.

Nije jedina — zabrinutost raste diljem regije da bi jedna od njezinih najvećih prednosti mogla postati meta rata.

Sušne zemlje Zaljeva, uključujući UAE, iznimno su ovisne o desalinizaciji, procesu pretvaranja morske vode u pitku. Zato je ova akutno vodom siromašna regija dom bujnim golf terenima, golemim vodenim parkovima i skijaškim stazama; ali upravo zato suočava se i s rastućom ranjivošću.

Bahreinski dužnosnici rekli su u nedjelju da je iranski dron oštetio postrojenje za desalinizaciju, iako opskrba vodom nije bila pogođena. Napad je uslijedio nakon što je iranski ministar vanjskih poslova Abbas Aragchi optužio SAD da je pogodio postrojenje za desalinizaciju na iranskom otoku Qeshm, što je, kako je rekao, utjecalo na 30 sela. To je nazvao “opasnim potezom”. SAD je negirao umiješanost.

Ova očita razmjena udaraca pokazuje potencijalnu opasnost za stotine desalinizacijskih postrojenja u Zaljevu koja osiguravaju pitku vodu za oko 100 milijuna ljudi. Dok Iran još uvijek većinu vode dobiva iz rijeka i podzemnih izvora, zemlje Zaljeva imaju vrlo malo prirodnih izvora slatke vode. Neke države — uključujući Kuvajt, Oman i Bahrein — gotovo svu pitku vodu dobivaju upravo desalinizacijom.

Koordinirani napad na tu infrastrukturu bio bi gotovo “nezamisliva eskalacija”, rekao je za CNN Michael Christopher Low, direktor Centra za Bliski istok na Sveučilištu Utah.

No stručnjaci kažu da se pravila ratovanja mijenjaju.

Ako su napadi na postrojenja za desalinizaciju “početak vojne politike, a ne samo pogreške ili kolateralna šteta, to je i nezakonito — ratni zločin — i vrlo zabrinjavajući razvoj događaja, jer (zaljevske) zemlje imaju samo nekoliko tjedana zaliha vode,” rekao je Laurent Lambert, izvanredni profesor javnih politika na Doha Institute for Graduate Studies u Kataru.

“Kraljevstva slane vode”

Nafta i plin transformirali su Zaljev iz regije rijetko naseljenih država u bogate zemlje s blještavim i užurbanim gradovima u svega nekoliko desetljeća. No ono što mnogi u toj priči propuštaju jest utjecaj desalinizacije, potaknute istim tim naftom i plinom, koja je omogućila eksplozivan rast populacije u pustinjskim državama gotovo bez rijeka.

Desalinizacija pretvara morsku vodu u pitku uklanjanjem soli, minerala i nečistoća — bilo zagrijavanjem vode ili njenim potiskivanjem kroz membrane pod visokim tlakom. To je proces koji je i skup i energetski vrlo zahtjevan.

Zemlje Zaljeva postale su “kraljevstva slane vode”, rekao je Low, koji piše knjigu o toj temi istog naziva. “One su globalne supersile u proizvodnji umjetne, fosilnim gorivima pogonjene vode iz mora.”

Ovisnost je naglo porasla. U Kuvajtu i Omanu iznosi oko 90%, u Bahreinu 85%, a u Saudijskoj Arabiji oko 70%. Veliki gradovi poput Abu Dhabija, Dubaija, Dohe, Kuvajta i Džede sada su gotovo potpuno ovisni o desaliniziranoj vodi.

Desalinizacija je istovremeno čudo i ranjivost za regiju. “Njihova gospodarstva, pa čak i kratkoročno preživljavanje stanovništva, uvelike ovise o sigurnosti tih postrojenja za desalinizaciju,” rekao je Nader Habibi, profesor ekonomije Bliskog istoka na Sveučilištu Brandeis.

Voda kao meta i oružje rata

Napadi na ključnu civilnu infrastrukturu protivni su međunarodnom pravu. Pokretanje koordiniranog napada na postrojenja za desalinizaciju bilo bi “provokativna eskalacija”, rekao je David Michel, viši stručnjak za sigurnost vode u Centru za strateške i međunarodne studije (CSIS).

No presedani postoje. Tijekom Zaljevskog rata 1991. Irak je namjerno ispustio stotine milijuna barela nafte u Perzijski zaljev, zagađujući vodu koju koriste desalinizacijska postrojenja. Kuvajt je tada morao zatražiti pomoć Turske, Saudijske Arabije i drugih zemalja koje su slale stotine cisterni i kamiona s flaširanom vodom.

Posljednje desetljeće posebno je obilježeno “značajnim urušavanjem normi” oko napada na vodnu infrastrukturu, rekao je Michel. Rusija je tijekom invazije na Ukrajinu izvela više od 100 napada na vodnu infrastrukturu, a Izrael je uništio vodovodne i sanitarne objekte u Gazi.

“To je, nažalost, postao trend,” rekla je Marwa Daoudy, izvanredna profesorica međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown. “Voda se pridružila dugom popisu meta i oružja rata.”

Iran zasad nije pokrenuo koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja u Zaljevu, ali stručnjaci strahuju da bi uzajamni napadi na infrastrukturu mogli potaknuti takav potez, osobito jer Iran nema istu vojnu moć kao SAD i Izrael — pa bi napade na infrastrukturu mogao vidjeti kao način da nanese štetu zaljevskim državama i potakne ih da lobiraju za kraj rata.

“Ovaj iranski režim pokazao je da, ako je njegov opstanak ugrožen, neće oklijevati eskalirati prema infrastrukturi, posebno ako Izrael i Sjedinjene Države odluče napasti vrlo kritičnu infrastrukturu Irana,” rekao je Habibi.

Ranjivosti

Izravni napadi su velika briga, ali postoji i opasnost od neizravnih pogodaka jer se postrojenja za desalinizaciju često nalaze u blizini druge infrastrukture radi učinkovitosti — poput elektrana i luka.

Ranije ovog mjeseca pojavila su se izvješća o oštećenju desalinizacijskog postrojenja Fujairah F1 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i postrojenja Doha West u Kuvajtu, koja su, čini se, neizravno pogođena napadima na obližnju infrastrukturu.

Druga bojazan su kibernetički napadi. Američka vlada je 2023. objavila da je Iran izveo kibernetičke napade na vodnu infrastrukturu u nekoliko američkih saveznih država, ostavljajući poruku: “Hakirani ste, dolje Izrael.”

Isključivanje desalinizacijskih postrojenja ne bi nužno odmah značilo katastrofu. Zemlje Zaljeva imaju strateške rezerve vode i dovoljno financijskih resursa za rješavanje hitnih situacija.

No udari na velika postrojenja koja opskrbljuju ogromne dijelove gradova poput Rijada, Abu Dhabija i Dubaija mogli bi imati ozbiljne posljedice. “Njihov gubitak vrlo lako može postati egzistencijalan,” rekao je Zane Swanson, zamjenik direktora programa za globalnu sigurnost hrane i vode u CSIS-u. Desalinizacijska postrojenja su visokotehnološki i složeni objekti i moglo bi proći mnogo tjedana prije nego što bi ponovno bila u funkciji ako budu oštećena.

Neke zemlje imaju relativno malo rezervnih kapaciteta za dugotrajne prekide, rekao je Habibi. Kao posebno ranjive naveo je Bahrein i Kuvajt, manje države koje gotovo u potpunosti ovise o desalinizaciji.

Posljedice bi se mogle kretati od ograničenja korištenja bazena i vodenih parkova, do privremenog gašenja gospodarskih aktivnosti koje troše puno vode, uključujući potencijalno i dio poljoprivrede, te poziva stanovništvu da smanji potrošnju, rekao je Lambert u Dohi.

“Kao posezanje za nuklearnim oružjem”

Nije prvi put da se otvara pitanje ranjivosti voda u zaljevskim državama. CIA je još 2010. izradila izvješće koje je zaključilo da bi prekid desalinizacije u Zaljevu “mogao imati ozbiljnije posljedice nego gubitak bilo koje druge industrije ili robe”.

I dok je rat trenutačna briga, Low smatra da je klimatska kriza veći budući rizik. Ona ne samo da donosi sve češće i snažnije oluje i druge ekstremne vremenske uvjete koji mogu oštetiti postrojenja, nego i korištenje fosilnih goriva za proizvodnju vode dodatno pogoršava klimatske promjene i nestašicu vode. Desalinizacija je “pobjeda 20. stoljeća koja dolazi s klimatskim pitanjima 21. stoljeća”, rekao je.

Zaljev sada ulazi u najtopliji dio godine — proljeće je stiglo, a ljeto je pred vratima. “Vodni resursi bit će sve opterećeniji što sukob bude dulje trajao i što infrastruktura bude više izložena,” rekao je Swanson.

Sofia je razmišljala o gomilanju zaliha vode, ali ju je suprug odgovorio od toga. Poput mnogih stanovnika Zaljeva, oni se oslanjaju na svoje vlade da osiguraju njihove potrebe.

Što će Iran odlučiti učiniti ostaje neizvjesno, ali stručnjaci kažu da bi koordinirani napad na desalinizacijska postrojenja bio jasno prelazak crvene linije. Bilo bi to kao posezanje za nuklearnim oružjem, rekao je Low. “To je doista krajnje ekstremna strategija,” dodao je, “političke i psihološke posljedice bile bi razmjera koje je teško i zamisliti.”