Guardian: Propala je EU-ova strategija laskanja i popuštanja Trumpu

Dok je sunce zalazilo nad lukom Limassol na Cipru, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošlog je četvrtka posegnula za provjerenom formulom kako bi opisala SAD – nazvavši ga jednim od „naših saveznika, naših partnera“, piše The Guardian.

Samo 24 sata ranije Danska, članica EU-a i NATO-a, upozorila je da je Donald Trump odlučan u namjeri da „osvoji“ Grenland, no refleks na vrhu izvršne vlasti EU-a da SAD opisuje kao prijatelja duboko je ukorijenjen.

Trumpova vikend-najava da će osam zemalja koje su podržale Grenland biti suočene s carinama ako se ne postigne dogovor o prodaji tog teritorija SAD-u bila je još jedan udarac transatlantskom savezu, ismijavajući ideju da je SAD europski saveznik. Među tih osam zemalja je šest država članica EU-a, kao i Norveška i Ujedinjeno Kraljevstvo, potonje bez zaštite toliko hvaljenog „posebnog odnosa“. To upućuje na to da je europska strategija laskanja i popuštanja američkom predsjedniku propala.

Ovo je za kritičare dokaz A

Za kritičare je dokaz A odluka Ursule von der Leyen da potpiše trgovinski sporazum s Trumpom koji je bio izrazito naklonjen SAD-u. Dok je EU pristao ukinuti carine na mnoge američke proizvode, prihvatio je carine od 15% na brojne proizvode te 50% na čelik. Nakon godina u kojima je EU isticao svoju snagu kao globalni trgovinski igrač, uvjeti sporazuma EU–SAD potpisanog prošlog srpnja na Trumpovu golf-igralištu u Turnberryju doživljeni su kao poniženje.

Von der Leyen je taj sporazum branila tvrdnjom da je osigurao „ključnu stabilnost u našim odnosima sa SAD-om“ u vrijeme akutne nestabilnosti u „nemilosrdnom“ svijetu.

Sada je taj argument u potpunosti urušen, dok se carine od 0% za SAD možda nikada neće ni primijeniti. Trumpova administracija uspjela je ujediniti Europski parlament – od radikalne ljevice do krajnje desnice, uključujući i mainstream stranke – protiv sporazuma. Čelnik francuske krajnje desne stranke Nacionalno okupljanje, Jordan Bardella, Trumpove je prijetnje opisao kao „trgovinsku ucjenu“ i rekao da bi EU trebao suspendirati prošloljetni sporazum. U međuvremenu se čelnik Europske pučke stranke (EPP), Manfred Weber, pridružio drugim glavnim političkim skupinama u pozivu da se ratifikacija sporazuma zaustavi.

Nacionalni čelnici općenito su vrlo suzdržani u kritiziranju predsjednika Trumpa

Neizrečeni razlog prihvaćanja neravnopravnog trgovinskog dogovora bila je nada da će se time zadržati američka potpora Ukrajini u obrani od ruske agresije, uključujući sposobnosti poput obavještajnih kapaciteta koje Europa, nakon desetljeća niskih ulaganja u obranu, ne može nadomjestiti. Bivši latvijski premijer Krišjānis Kariņš opisao je to kao europski diplomatski hendikep. „Europa i dalje treba SAD“, rekao je ovaj tjedan Guardianu, prije Trumpove najnovije objave. „I zato je cijeli proces [oko Grenlanda] izuzetno, izuzetno težak. Nacionalni čelnici općenito su vrlo suzdržani u kritiziranju predsjednika Trumpa. No istodobno oklijevaju objasniti svojim društvima zašto je to tako – zbog te sigurnosne ovisnosti.“

No Trump je možda otišao predaleko. Iako je Grenland napustio prethodnicu EU-a, Europsku zajednicu, još 1985. godine, pristajanje na prisilnu prodaju teritorija države članice EU-a poslalo bi katastrofalan signal o EU-u kao geopolitičkom akteru i o njegovoj predanosti Ukrajini.

"Velika bazuka EU-a"

Dok su se europski čelnici redali kako bi izrazili odlučnost u obrani danskog i grenlandskog suvereniteta, jačaju pozivi za korištenje moćnog, ali dosad neispitanog instrumenta EU-a protiv prisile (anti-coercion instrument) protiv SAD-a.

Ta se uredba, koja se često naziva „velikim bazukom“ EU-a, izvorno zamišljala kao odgovor na kineski ekonomski pritisak. Omogućila bi EU-u uvođenje opsežnih ograničenja na američku robu i usluge te suspenziju ulaganja ili zaštite intelektualnog vlasništva.

Francuska, koja već dugo zagovara snažniji odgovor na američki pritisak, pozvala je EU da aktivira taj instrument ako Trump krene s carinama protiv zemalja koje podržavaju Grenland. No korištenje instrumenta protiv prisile nije ni brzo ni jednostavno. Iako Komisija obećava „određenu žurnost“, dogovor o sankcijama mogao bi potrajati oko godinu dana. Kaznene mjere zahtijevaju suglasnost najmanje 55% država članica koje predstavljaju 65% stanovništva EU-a.

Kada je Trump 2025. uveo tzv. „tarife dana oslobođenja“, europski su ih čelnici osudili kao „pogrešne“, štetne i obostrano destruktivne te obećali „snažan odgovor“. Na kraju su podjele među 27 država članica i nastojanje da se zaštite nacionalne industrije od Trumpovih protumjera usmjerile EU prema politici popuštanja, a ne sučeljavanja. Dok 80-godišnji transatlantski odnos prolazi kroz epohalne promjene, sljedećih nekoliko tjedana pokazat će je li ovaj put doista drukčije.