Iranci su gnjevni: "Zašto nam naši najveći saveznici ne pomažu?!"

Predsjednik Vladimir Putin nazvao je ubojstvo iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija "ciničnim kršenjem svih normi ljudskog morala".

Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi rekao je svom izraelskom kolegi Gideonu Saaru da "sila ne može riješiti probleme", pozivajući sve strane da izbjegnu daljnju eskalaciju.

Rusija i Kina zajednički su zatražile hitan sastanak Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Ta reakcija odražava bliske odnose između Irana, Rusije i Kine. Moskva i Peking potpisali su bilateralne sporazume i proširili koordinaciju kroz zajedničke pomorske vježbe, nastojeći pokazati jedinstveni otpor protiv, kako tvrde, međunarodnog poretka predvođenog SAD-om koji ih već dugo pokušava izolirati, prenosi Al Jazeera.

Ipak, unatoč oštroj retorici, nijedna od tih zemalja nije pokazala spremnost na vojnu intervenciju u korist Irana.

U siječnju 2025. Rusija i Iran potpisali su sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu koji obuhvaća područja od trgovine i vojne suradnje do znanosti, kulture i obrazovanja. Sporazum je produbio koordinaciju u obrani i obavještajnim službama te podržao projekte poput prometnih koridora koji Rusiju preko Irana povezuju s Perzijskim zaljevom.

Dvije zemlje održale su zajedničke vojne vježbe u Indijskom oceanu još krajem veljače, tjedan prije nego što su SAD i Izrael napali Iran. Međutim, kada je rat počeo, Moskva nije bila obvezna reagirati jer sporazum ne sadrži klauzulu o međusobnoj obrani, što znači da ne predstavlja formalni vojni savez.

"Malo je vjerojatno da će Rusija poduzeti izravnu vojnu akciju"

Andrej Kortunov, bivši glavni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove i član Valdajskog diskusijskog kluba, ruskog think-tanka za vanjsku politiku, tvrdi da je ruski sporazum o međusobnoj obrani sa Sjevernom Korejom iz 2024. primjer "obvezujućeg" sporazuma o vojnoj potpori. Rekao je da bi prema tom sporazumu Rusija bila obvezna pridružiti se Sjevernoj Koreji "u bilo kojem sukobu u koji bi se ta zemlja mogla uključiti", dok se u slučaju Irana "samo navodi da su se obje strane složile suzdržati od bilo kakvih neprijateljskih djelovanja u slučaju da se druga strana nađe u sukobu".

Kortunov je rekao da je malo vjerojatno da će Rusija poduzeti izravnu vojnu akciju potpore Iranu jer bi rizici bili previsoki. Dodao je da se čini kako Moskva "daje prioritet posredovanju Sjedinjenih Država u sukobu s Ukrajinom", te je napomenuo da je Rusija i ranije zauzimala sličan pristup kritizirajući američke poteze na mjestima poput Venezuele nakon američkog vojnog napada i uhićenja njezina predsjednika Nicolása Madura u siječnju.

Iako sporazum jasno navodi da Rusija nije obvezna intervenirati, rekao je da su neki njegovi kontakti u Teheranu izrazili "određenu razinu frustracije i ljute, pitajući se zašto im najveći saveznici ne pomažu" te da je postojalo "očekivanje da bi Rusija trebala učiniti nešto više od samih diplomatskih poteza u Vijeću sigurnosti UN-a ili na drugim multilateralnim forumima".

Kina i Iran su 2021. sklopili 25-godišnji sporazum o suradnji s ciljem jačanja veza u područjima poput energetike, ali i uključivanja Irana u kinesku inicijativu Pojas i put.

Jodie Wen, stručnjakinja iz Centra za međunarodnu sigurnost i strategiju (CISS) na Sveučilištu Tsinghua u Kini, koja je često putovala u Iran, rekla je da se odnos u Pekingu uglavnom smatra pragmatičnim i stabilnim.

"S političke strane imamo redovitu razmjenu. S gospodarske strane suradnja je vrlo duboka; mnoge kompanije imaju ulaganja u Iranu", kazala je i naglasila da je Peking dugo jasno postavljao granice partnerstva, posebno kada je riječ o vojnom angažmanu.

"Kineska vlada uvijek se drži načela nemiješanja u pitanja drugih zemalja... ne mislim da bi kineska vlada slala oružje Iranu", dodala je.

Umjesto toga, uloga Pekinga vjerojatnije će se usredotočiti na diplomaciju i upravljanje krizama.

"Mislim da Kina pokušava razgovarati s američkom stranom i zemljama Zaljeva kako bi se zadržala smirenost", rekla je. Ta jasnoća u vezi s prirodom odnosa, dodala je, pomogla je izgraditi povjerenje u Teheranu. Ipak, napomenula je da odnos nije simetričan.

"Treba napraviti procjenu kako smanjiti političke rizike"

Prema procjenama servisa za praćenje brodova Kpler, čak 87,2 posto godišnjeg izvoza iranske sirove nafte odlazi u Kinu, što pokazuje koliko je Kina gospodarski važna za Teheran, dok Iran ostaje relativno mali partner u globalnoj trgovini Kine.

Dylan Loh, profesor na Tehnološkom sveučilištu Nanyang u Singapuru, rekao je za Al Jazeeru da vjeruje kako se uloga Kine u odnosu na Iran "razvila u zaštitničku, ubrzavajući napore posredovanja kako bi se spriječio regionalni kolaps koji bi ugrozio njezine vlastite regionalne gospodarske i sigurnosne interese".

"Mislim da treba napraviti procjenu kako smanjiti političke rizike i koje su opcije dostupne; istini za volju, to preispitivanje već je počelo nakon američkog napada na Venezuelu", rekao je.