Kako je Pakistan postao neočekivani most između SAD-a i Irana

To je zapanjujući zaokret za zemlju povijesno promatranu kroz prizmu dubokih sigurnosnih zabrinutosti. Ovaj proboj naglašava koliko se odnos Islamabada s Bijelom kućom razvio od prvog mandata predsjednika Donalda Trumpa, kada je optužio Pakistan da Washingtonu ne daje "ništa osim laži i prijevare", piše CNN u analizi.

Očekuje se da će potpredsjednik JD Vance, zajedno s Trumpovim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom i zetom Jaredom Kushnerom, prisustvovati razgovorima ovog vikenda, a Vance će biti najviši američki dužnosnik koji je posjetio Pakistan od 2011. godine.

Analitičari ovu transformaciju pripisuju kombinaciji geografske nužde, vješte diplomacije i promjenjivih regionalnih saveza. Zajedno, ovi čimbenici transformirali su Pakistan u nezamjenjivog posrednika, podižući profil zemlje na globalnoj sceni.

"Činjenica da je Pakistan uspio ostvariti ovaj diplomatski proboj u zadnji čas definitivno mu donosi veliku vjerodostojnost", rekla je Farwa Aamer, direktorica inicijativa za Južnu Aziju u Institutu za azijsku politiku.

"Proaktivni napori i uspjeh Pakistana u posredovanju stavljaju ga na kartu kao igrača koji pokazuje agenciju", rekla je Aamer, opisujući Islamabad kao "aktivnog dionika u tome kako će izgledati budućnost šire regije".

Od sumnje do povjerenja

Do prošle godine Pakistan se općenito smatrao nepouzdanim američkim partnerom, onim koji je nudio podršku Washingtonu tijekom rata u Afganistanu, a istovremeno navodno podržavao talibane.

Ubojstvo Osame bin Ladena 2011. godine, koji je otkriven kako se skriva oko milju od pakistanske vojne akademije u Abbottabadu, uvelike je osramotilo pakistansku vojsku. To je izazvalo i značajne kritike među mnogim američkim političarima zbog vojne podrške Washingtona Islamabadu, uključujući i od Trumpa koji je često optuživao pakistansku vojsku da skriva vođu Al-Qaide.

Trumpov prethodnik Joe Biden nikad nije nazvao nijednog od dvojice pakistanskih premijera koji su služili tijekom njegovog mandata.

"Pakistan je doista bio svojevrsna država izopćenica", rekao je politolog Aqil Shah sa Škole za vanjske poslove Edmunda A. Walsha na Sveučilištu Georgetown. "Bidenova administracija nije se stvarno angažirala, nije bilo konkretnog strateškog interesa", dodao je.

No Trump 2.0 je uzdrmao američku diplomaciju, prevrćući prijateljstva i uvlačeći neprijatelje u svoje predsjedništvo - ako imaju što ponuditi. Pakistanske tvrdnje da posjeduje rijetke metale i ključne minerale vrijedne trilijune dolara izazvale su interes Washingtona. Nakon kratkog sukoba s glavnim rivalom Indijom prošle godine, Islamabad je brzo reagirao i javno pohvalio Trumpa zbog njegovih napora da zaustavi borbe.

"Mislim da je u Pakistanu postojala vrlo stvarna želja da se pokuša proširiti odnos s Washingtonom", rekao je Fahd Humayun, docent političkih znanosti na Sveučilištu Tufts. "Pakistan je izašao iz (sukoba s Indijom) malo suzdržaniji jer je javno priznao da je za deeskalaciju i priznao ulogu Trumpove administracije u tome", naglasio je.

Od tada su pakistanski dužnosnici osigurali poslove o rijetkim zemnim metalima, nominirali američkog predsjednika za Nobelovu nagradu za mir i pridružili se Trumpovom Odboru za mir.

Trump je čak i moćnog pakistanskog vojnog zapovjednika Asima Munira nazvao svojim "omiljenim feldmaršalom", a njegovo priznanje uloga koje su imali najviši dužnosnici Islamabada tijekom objave prekida vatre ove srijede nije prošlo nezapaženo.

No, Islamabad ima i vlastite razloge zašto želi vidjeti kraj rata. Pakistan je snažno pogođen energetskim posljedicama iranskog pritiska na Hormuški tjesnac, budući da uvozi većinu nafte i plina s Bliskog istoka. Islamabad je prošle godine također potpisao sporazum o međusobnoj obrani sa Saudijskom Arabijom, a da je rat izmakao kontroli, mogao je prisiliti Pakistan da stane u obranu Rijada.

"Mislim da je Pakistan imao ogromne uloge, vjerojatno veće uloge od bilo koje druge zemlje istočno od Irana u ovom konkretnom sukobu. A druga stvar koju treba imati na umu jest da Pakistan nikada nije bio zapravo dio antiiranske koalicije koja se počela formirati", rekao je Humayun.

Delikatna neutralnost

Pakistan dijeli nestabilnu granicu od 900 kilometara s Iranom, regijom definiranom duboko ukorijenjenim veze između etničkih Baloch populacija s obje strane koje su dugo bile ogorčene što njima vladaju vođe u Teheranu i Islamabadu. Također je dom jednoj od najvećih svjetskih populacija šijitskih muslimana izvan Irana.

Za razliku od drugih islamskih zemalja u Zaljevu, Pakistan nema nikakve američke vojne baze i nije bio meta iranskih raketa i dronova. Iran je također dopustio pakistanskim brodovima da zaobiđu njegovu blokadu u Hormuškom tjesnacu.

"Pakistan se našao na jedinstvenom mjestu s dobrim vezama i s Teheranom i s Washingtonom", rekao je Aamer iz Instituta za politiku azijskog društva. Ovo balansiranje dodatno je pojačano bliskim odnosima Islamabada s još jednim globalnim teškašem: Kinom. Ovo "svevremensko" partnerstvo usidreno je u njihovoj međusobnoj sumnjičavosti prema Indiji i višemilijardskom kinesko-pakistanskom ekonomskom koridoru, piše CNN.

Pakistanski ministar vanjskih poslova Ishaq Dar posjetio je Peking prošli tjedan na razgovorima s njegovim glavnim diplomatom Wang Yijem, a dijalog je, prema analitičarima, imao značajnu težinu. "Mislim da je jedna stvar koja je vjerojatno imala utjecaja bila ta da je Pakistan uspostavio i kanal s Kinom", rekao je Humayun, dodajući da je spoj pakistanske razmjene mišljenja i kineske podrške "morao napraviti razliku za Irance".

Krhko primirje

Danima prije dugo očekivanih "islamabadskih razgovora", sigurnost u pakistanskom glavnom gradu značajno je pooštrena. Vlada je rezervirala hotel Serena, jedan od najraskošnijih objekata u gradu, poznat po rezbarenim drvenim panelima i ružičastim lusterima. Gosti koji su se tamo zatekli zamoljeni su da napuste prostorije, uz kompenzaciju za preseljenje. No, čak i dok diplomati i dužnosnici rade na pripremi terena za razgovore, početno primirje već se testira.

Iranski Korpus islamske revolucionarne garde tvrdio je da je plovidba kroz kritični Hormuški tjesnac zaustavljena nakon onoga što je nazvao izraelskim kršenjem primirja u Libanonu u kojem je ubijeno više od 180 ljudi. Pakistan, koji ne priznaje državu Izrael, osudio je agresiju. "Izraelske akcije potkopavaju međunarodne napore za uspostavljanje mira i stabilnosti u regiji", rekao je premijer Shehbaz Sharif u izjavi.

U Islamabadu se hoteli brzo rezerviraju dok novinari žure podnijeti zahtjev za vize kako bi pratili povijesne razgovore. Usred žurbe, postavlja se pozornica za značajnu promjenu u strateškoj važnosti Pakistana. "Sve se te stvari jednostavno poklapaju na način koji je omogućio Pakistanu da se u ovom trenutku vrlo strateški pozicionira", zaključio je Humayun.