Militarizacija Arktika: Kako izgleda vojni otisak svjetskih velesila na sjeveru

Nakon završetka Hladnog rata Arktik je dugo smatran sinonimom uspješne međunarodne suradnje i područjem na kojem su države, unatoč političkim napetostima i razlikama, često pronalazile zajednički jezik.

Godine 1996. Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kanada, Danska, Finska, Island, Norveška i Švedska osnovale su Arktičko vijeće, međuvladinu organizaciju namijenjenu održivom dijalogu o cirkumpolarnom sjeveru.

Na području Arktičkog kruga zajedno su provodile znanstvena istraživanja, pratile klimatske promjene i istraživale geologiju tog geografski vrlo udaljenog područja.

No ravnoteža je narušena 2022. godine s početkom ruske invazije na Ukrajinu, a Arktički krug je zbog klimatskih promjena, prije svega topljenja leda, postao znatno pristupačniji.

Posljedično je ondje više pomorskog prometa, veći su interesi svjetskih velesila za brojna prirodna bogatstva skrivena ispod površja, kao i želje za nadzorom tog rijetko naseljenog, ali strateški iznimno važnog područja. Sve se to može povezati s razlozima za sve veću militarizaciju Arktičkog kruga posljednjih godina.

Koliko je vojnih baza u Arktičkom krugu i koje ih države imaju?

Vojni otisak tog područja ima dugu povijest, jer su tijekom Hladnog rata ondje izgrađene brojne vojne baze, uporišta i postaje, koje su nakon završetka tog napetog razdoblja često bile zapuštene. Zbog geopolitičkih napetosti posljednjih godina, prije svega između SAD-a i Rusije, mnoge su države te baze ponovno aktivirale ili obnovile.

Službenih podataka o ukupnom broju vojnih baza na tom području nema. Prema izvješću Vojna prisutnost na Arktiku iz 2024. godine, u pet država s obalom na Arktičkom oceanu nalazi se oko 69 vojnih lokacija koje su stalno ili povremeno popunjene. Najviše ih je na teritoriju Rusije (32), slijede SAD (10), Norveška (15), Kanada (8), Danska i Grenland (3) te Island (1).

Na području Arktičkog kruga vojno je prisutno i Ujedinjeno Kraljevstvo, putem sudjelovanja u vojnom kampu Camp Viking na sjeveru Norveške. Riječ je o dijelu šire zapadne savezničke prisutnosti u Arktičkom krugu.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu zapadne saveznice okupljene u NATO-u provele su na tom području niz vojnih vježbi, na što je Rusija odgovorila vlastitim vojnim manevrima.

Istodobno se na Zapadu od 2022. godine jača uvjerenje da NATO mora spriječiti da Arktički krug postane strateška slijepa točka. Ulaskom Švedske i Finske Savez se dodatno proširio na području Arktika, što Moskva vidi kao dodatni razlog za jačanje vlastitih vojnih sposobnosti u toj regiji.

Rusija već dulje vrijeme strateški obnavlja svoje vojne baze u Arktiku

Prema navedenom izvješću, Rusija od 2007. godine strateški i planski obnavlja svoje vojne baze u Arktičkom krugu. Njezina obala čini velik dio ukupne cirkumpolarne obale, a neka vojna uporišta navodno su opremljena i sustavima nuklearnog odvraćanja.

Moskva revitalizacijom vojnih objekata želi ponajprije zaštititi svoje gospodarske interese i demonstrirati moć na tom strateški važnom području.

Jačanje ruskih vojnih snaga ondje nije prošlo nezapaženo, na što već dulje vrijeme upozorava američki predsjednik Donald Trump. Zbog topljenja leda otvorili su se sjeverozapadni i sjeveroistočni pomorski putovi, koji prema Trumpovu mišljenju omogućuju Rusiji i Kini lakši pristup Arktiku, a posljedično i Grenlandu, bogatom prirodnim resursima.

Topljenje leda – nove prilike za pomorski promet i vojsku

To je, prema Trumpu, i glavni razlog zašto se ponovno – prvi put je to učinio još 2019. u svom prvom mandatu – zalaže za priključenje Grenlanda SAD-u.

„To je iznimno važno za nacionalnu sigurnost SAD-a, Europe i drugih dijelova slobodnog svijeta“, rekao je Trump o priključenju Grenlanda, pritom upirući prstom u Rusiju i Kinu, za koje smatra da žele grenlandska prirodna bogatstva. Trump je više puta naglasio i da se na arktičkom području često primjećuju ruski i kineski brodovi, razarači i podmornice.

Moskva i Peking više su puta odbacili Trumpove tvrdnje o ambicijama za preuzimanje Grenlanda; ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u utorak je odbacio navode da Rusija planira zauzimanje tog najvećeg otoka na svijetu, dok je kinesko ministarstvo vanjskih poslova poručilo Washingtonu da SAD „prestane zloupotrebljavati takozvanu kinesku prijetnju kao izgovor za ostvarivanje vlastitih interesa“.

Andersen: Rusija i Kina ne predstavljaju izravnu prijetnju Grenlandu

Kina, doduše, želi povećati svoj utjecaj u regiji te je 2018. godine najavila izgradnju takozvanog Polarnog puta svile, koji bi bio dio njezine globalne inicijative „Pojas i put“, kojom Peking povezuje i stvara gospodarske veze diljem svijeta.

Da Rusija i Kina ne predstavljaju izravnu prijetnju Grenlandu, izjavio je i general-bojnik Sören Andersen, zapovjednik Danskog zajedničkog arktičkog zapovjedništva na Grenlandu.

Grenland nadzire i dio područja poznatog kao GIUK-vrata, koje označava more između Grenlanda, Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, gdje NATO detaljno prati kretanje ruske mornarice u sjevernom Atlantiku.

Američke ambicije glede priključenja Grenlanda nisu nove; SAD su se za kupnju tog najvećeg otoka na svijetu navodno prvi put zainteresirale još 1867. godine, no Danska, pod čijom je formalnom nadležnošću Grenland, nije ga bila spremna prodati. Za kupnju se 1946. zalagao tadašnji američki predsjednik Harry Truman, koji je to nazvao „vojnom nužnošću“, a Danskoj je navodno ponudio oko 100 milijuna dolara u zlatu.

Amerikanci već imaju važnu vojnu bazu na Grenlandu

SAD su na Grenlandu prisutne još od sredine 20. stoljeća, kada je na temelju obrambenog sporazuma između SAD-a i Danske iz 1951. godine izgrađena američka svemirska baza Pituffik (nekada Thule) na sjeverozapadu otoka.

Baza je za SAD iznimno važna jer su ondje smješteni sustavi za rano upozoravanje na lansiranja projektila, proturaketna obrana, a SAD i NATO odande mogu provoditi i nadzor svemira. Bazu je tijekom prošlogodišnjeg posjeta Grenlandu obišao i američki potpredsjednik J. D. Vance.

Izvješće o vojnoj prisutnosti na Arktiku iz 2024. navodi da je baza Pituffik strateški smještena za praćenje i nadzor ruskih aktivnosti u Arktičkom krugu. Prema posljednjim dostupnim podacima, u bazi se nalazi oko 650 američkih vojnika, uključujući pripadnike zračnih i svemirskih snaga.

Zajedničko zapovjedništvo i elitna jedinica danske mornarice s psećim zapregama

Danski parlament je u lipnju prošle godine potvrdio zakon koji omogućuje uspostavu američkih vojnih baza na danskom teritoriju. Time je proširen prethodni sporazum s administracijom bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena iz 2023. godine, koji je američkim snagama omogućio širok pristup danskim zračnim bazama.

„SAD neće steći nikakvu dodatnu prednost ako u grenlandskoj prijestolnici Nuuku zavijori američka zastava. Već sada uživaju sve pogodnosti koje su im potrebne“, nedavno je izjavio Thomas Crosbie, izvanredni profesor vojnih operacija na Danskoj kraljevskoj akademiji.

Danska vojska prisutna je na Grenlandu, ali ne u istoj mjeri kao SAD. U Nuuku se nalazi sjedište Zajedničkog arktičkog zapovjedništva, odakle se koordiniraju nadzor, provedba suvereniteta i obrambene zadaće Grenlanda i Farskih otoka.

Na otoku na više drugih lokacija djeluju i manje vojne postaje i uporišta. Poseban simbol takve prisutnosti je i patrola Sirius, elitna jedinica danske mornarice koja pomoću psećih zaprega provodi dugotrajne izviđačke patrole u arktičkoj divljini.

Nacionalna sigurnost SAD-a ili apetiti za bogatim nalazištima prirodnih resursa

Osim strateške važnosti, ambicije američkog predsjednika Trumpa za priključenje Grenlanda SAD-u temelje se ponajprije na pretpostavci da je Grenland jedno od najbogatijih područja prirodnim resursima u ovom dijelu svijeta.

Ondje se nalaze značajna nalazišta cinka, olova, zlata, željezne rude, bakra, nikla i grafita, kao i neka od najvećih poznatih nalazišta rijetkih zemnih elemenata, ključnih za suvremenu visokotehnološku industriju.

Unatoč bogatim prirodnim resursima, rudarenje na Grenlandu zahtjevno je i skupo, jer oko 80 posto teritorija prekriva ledeni pokrov, cestovna infrastruktura je slaba ili uopće ne postoji, a teren je izrazito zahtjevan. Uz to, grenlandske vlasti prilično su oprezne i selektivne pri izdavanju dozvola.

Tako su 2021. godine zabranile izdavanje novih dozvola za crpljenje nafte i plina te rudarenje urana. No vlasti u Nuuku prošle su godine dodijelile više 30-godišnjih rudarskih koncesija stranim tvrtkama, ponajprije iz Kanade i Europe, za eksploataciju molibdena, grafita i nekih rijetkih zemnih elemenata.